Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost bilježi više od 300 milijuna kuna gubitaka u sustavu gospodarenja ambalažnim otpadom jer državna administracija nije vjerovala upozorenjima gospodarstva kad je donosila Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu. Gospodarstvo je upozoravalo da će Hrvatska postati Meka za regionalni otpad, te da će pojedinci i te kako profitirati, što se i dogodilo. Proizvođači su, na sastancima HGK i HUP-a, isticali da će najisplativije biti proizvoditi boce samo u svrhu dobivanja povratne naknade. Tada je izrada boce stajala 20-ak lipa, a ‘posao’ je donosio čistu dobit od 30-ak lipa po boci. Njihove procjene pokazale su se točnim, a boce izrađene u BiH plasiraju se u Hrvatsku radi zarade od povratne nakade. Iz privrede su upozorovali i na to da će sustav biti skup, a da ne rješava cjelokupan problem zbrinjavanja ambalažnog otpada. I to se, također, pokazalo točnim jer se tek od 1. travnja 2008. planira prikupljanje ostalih vrsta ambalažnog otpada. Skretali su i pozornost na način skupljanja ambalažnog otpada po kontejnerima, posebno s higijensko-sigurnosnog aspekta. Nije im se vjerovalo sve dok u jesen 2007. direktor FZOEU-a Vinko Mladineo nije priznao probleme. U dopisu Hrvatskoj udruzi za zaštitu potrošača Mladineo navodi da su mnogi građani zbog loših materijalnih uvjeta počeli skupljati ambalažu i vraćati je u trgovine. Za takve građane Mladineo kaže da nisu kupci, te im odriče pravo na naknadu pozivajući se na pravilnik koji definira da pravo na naknadu od pola kune po boci ima samo kupac. Ni od toga nije bilo koristi: gubici su se nagomilali jer je račun pravljen “bez krčmara”, a sustav je omogućio i prekopavanje po kontejnerima i proizvodnju boca za poznatog kupca – državu. Razlog? Trgovac ne može razlikovati pravog kupca od takvog ‘donositelja boce’, a ne može ni razlikovati koja je boca hrvatska, te koja je iz neke zemlje u regiji. Država nije uspostavila mehanizam provjere, nema oznaka, naljepnica ili kodova po kojima bi se boca identificirala kao boca za koju je netko ovdje stvarno platio povratnu naknadu. Deklaracije su nedovoljne jer je roba uglavnom s višejezičnim deklaracijama za veći broj tržišta iz regije. Umjesto da se problemi riješe u suradnji s gospodarstvom, Fond mijenja kontrolni mehanizam u skupljanju koji nije u funkciji zaštite okoliša. Propisuje da se vreće sa skupljenim otpadom ne smiju prešati niti balirati. Plastični i aluminijski otpad vrlo je lagan što znači da će kamioni 90 posto prevoziti prazan zrak. Cijena nafte svakodnevno raste, emisije stakleničkih plinova mnogo su veće pa će takvom mjerom znatno više zagađivati okoliš. Kalkulacije novih troškova nisu poznate, a funkcija održivog razvoja, čini se, sve više postaje “mrtvo slovo na papiru”.