Volio bih živjeti u zemlji u kojoj ovaj zakon nije potreban, u kojoj bismo imali jasna pravila i gdje bi službenici na bilo kojoj razini bili efikasniji", izjavio je ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak braneći pred saborskim zastupnicima Zakon o strateškim investicijama.

Zaista iskreno priznanje jednog visokog državnog dužnosnika da je cijela država, da prostite, za neku stvar. Ministar kao i ostatak Vlade čiji se članovi često javno samokritiziraju govoreći da je državna administracija nesposobna, nije jučer došao preko Lampeduse riskirajući vlastiti život da bi stigao u neki bolji svijet pa shvatio da ga je netko gadno prešao. Riječ je o pojedincima koji cijeli život žive na ovom prostoru, a mnogi od njih povremeno njime i vladaju. Njihove česte izjave da je država loš gospodar u svijetu je rijetko viđeno priznanje neke Vlade da je zapravo suvišna. Zakon o strateškim ulaganjima temelji se na premisi da će inozemni ulagači donijeti isključivo prosperitet ovoj državi jer je narod kojim vladaju ionako nesposoban, lijen i sam ne može ništa napraviti tražeći previše prava. Pri tome se istim tim ulagačima nerijetko nazivaju i međunarodne financijske organizacije koje su su svojoj biti vjerovnici, dok se s druge strane poziva na neodrživost zaduživanja.

Ako je suditi na temelju izjava hrvatskih ministara nakon posjeta britanskim ulagačima, čini se kako su ovoj državi prijeko potrebni novi trgovački, bankarski i telekomunikacijski kvadratni metri. Vlada ipak teži efikasnosti, a nju kani postići tako da premosti cijeli set dosadašnjih zakona koji su jednako jasni kao i Zakon o strateškim investicijama. Pri tome Vlada sve manje poštuje procedure čiji je glavni zadatak da sačuva krhke demokracije jer su, eto, prespore pa Ustavni sud ima sve više posla. Sigurno je da će Vladini potezi kratkotročno povećati efikasnost, ali će dugoročno naštetiti demokratskim procesima, pogotovo kada im je s druge strane suprotstavljena oporba koja otvoreno poziva na nepoštivanje zakona i prava manjina. Demokratski deficit mnogo je opasniji od proračunskog, a to gotovo svi zanemaruju jer je excel tablica postala početak i kraj rasprave.

Danas svi zajedno plaćamo nefiskalizirane račune skupocjenih zabava malobrojnijih, dok nas i dalje pokušavaju uvjeriti da smo svi zajedno bili rastrošni i krivi što državni budžet ima više rupa od Zakona o predstečajnim nagodbama. I tim zakonom se pokušava premostiti postojeći stečajni zakon i sporo sudstvo. Zakon o radu riješit će se tako da se legaliziraju dosadašnje nezakonite prakse, a sve zato što oni koji su bili dužni provoditi i nadzirati provedbu dosadašnjih zakona nisu radili svoj posao – ministar i njegove kolege koji sada zakrpom na zakrpu pokušavaju riješiti mnogo dublji problem. Jednako efikasno mogu riješiti nezaposlenost tako da nekim novim zakonom propišu da je nezaposlenost u Hrvatskoj zabranjena.

Zakon o strateškim investicijama zaista jest smišljen kako bi se premostila lokalna samouprava sa svojim korumpiranim šerifima, čime izvršna vlast pokazuje da je nepovjerljiva – prema izvršnoj vlasti. Zato ne treba očekivati da će se lokalna samouprava kao jedan od glavni stupova modernih demokratskih država efikasno reformirati jer je to predug proces pa se ne moramo zamarati tricama i kučinama kao što je tamo nekakva demokracija sa svojim sporim institutima. Hrvatska se sve više centralizira svoje odluke, a da nitko nije objasnio zašto bi centralni šerifi bili manje korumpirani od lokalnih? Posljednje istrage i sudski procesi ipak daju jasan odgovor.