Dok ispodprosječni rast BDP-a i visoka stopa nezaposlenosti i dalje muče većinu naprednih gospodarstava, njihove su se središnje banke odlučile za sve neobičniju monetarnu politiku. No unatoč svemu stopa rasta i dalje je niska, a stope nezaposlenosti neprihvatljivo visoke, dijelom i zbog toga što povećanje zaliha novca nakon kvantitativnog olakšanja nije dovelo do stvaranja kredita radi financiranja privatne potrošnje ili ulaganja. Banke su, s druge strane, gomilale povećanje monetarne osnove u obliku neaktivnog viška rezervi.

Došlo je do kreditne krize jer banke s nedovoljnim kapitalom ne žele davati kredite rizičnim dužnicima, a zbog slabog rasta i visokog duga kućanstava potražnja za kreditom ionako je opala. Uslijed toga sav se višak likvidnosti slijeva u financijski sektor, a ne u stvarno gospodarstvo. Politike gotovo nulte kamatne stope potiču ulaganja financirana dugom u rizičnu imovinu visokog prinosa kao što su dugoročne državne i privatne obveznice, dionice, roba i državne valute s visokim kamatnim stopama. Zbog toga su blago uzavrela tržišta financija koja bi uskoro mogla usključati. Istina je da su se američko i mnoga druga tržišta dionica od pada 2009. oporavila više od 100 posto, izdavanje obveznica s najvećim rizikom, ali visokim prinosom vratilo se na brojke iz 2007., a kamate na takve obveznice opadaju. Štoviše, zbog niskih kamatnih stopa dolazi do rasta cijena privatnih nekretnina, a možda i kriza na tržištu nekretnina u naprednim tržištima, ali i u novim gospodarskim silama.

Prijeti li nam novi ciklus financijskog procvata i propasti? Neki – poput Janet Yellen – smatraju da nemamo previše razloga za brigu. Središnje banke, tvrde, imaju dva cilja: ponovno uspostaviti snažan rast praćen niskom stopom nezaposlenosti i niskom inflacijom te održati financijsku stabilnost bez mjehura na tržištima. U ostvarenju tog cilja služe se dvama instrumentima: kamatnom stopom, koju će dugo držati na niskim granama te je postupno podizati radi poticanja rasta, te oprezne regulativne mjere šireg spektra i nadzora financijskog sustava, kojim će kontrolirati kreditno tržište i spriječiti krize. No drugi poput guvernera Saveznih rezervi Jeremyja Steina, smatraju da takve mjere za kontrolu kredita i financiranja zaduženjem, kao što su ograničenja omjera hipotekarnih kredita prema vrijednosti, veće kapitalne zalihe za banke koje izdaju rizične kredite te stroži potpisnički standardi, možda neće biti djelotvorni.

Ograničenje financiranja zaduživanje u nekim dijelovima bankarskog sustava dovelo bi do toga da se likvidnost od nultih stopa prelije na druge dijelove, a potpuna obustava financiranja zaduživanjem likvidnost bi samo otjerala u nedovoljno regulirani bankarski sustav u sjeni. Stein tvrdi da samo monetarna politika (više kamatne stope) “prodire u sve procjepe” financijskog sustava i sprečava mjehure na tržištima imovine. Problem je u tome što bi, ako navedene mjere ne upale, kamatne stope trebale služiti oprečnim ciljevima: gospodarskom oporavku i financijskoj stabilnosti. Ako tvorci politike budu polako podizali kamatne stope radi poticanja bržeg gospodarskog oporavka, mogli bi uzrokovati vrhunaravnu krizu imovine te dovesti do kolapsa, nove goleme financijske krize te brzog pada u recesiju. No ako dovoljno rano krenu bušiti mjehure višim kamatama, urušit će tržišta obveznica i potkopati rast te uzrokovati pozamašnu gospodarsku i financijsku štetu.

© Project Syndicate, 2013.