Po pitanju naknada, tvrtka za koju radite često je važnija od činjenice koliko ste dobri u onome što radite. Godine 2013. prosječan zaposlenik investicijske banke Goldman Sachs zarađivao je 383.000 dolara – znatno više od onoga čemu se može nadati najbolji zaposlenik u većini tvrtki.

Razlike u visini plaća u različitim tvrtkama su znatne. Istraživanje koje su proveli Jason Furman, glavni ekonomski savjetnik američkog predsjednika Baracka Obame i Peter Orszag, Obamim bivši direktor ureda za proračun, pokazalo je da je rastući diferencijal plaća glavni razlog sve većeg jaza među plaćama u SAD-u tijekom posljednjih desetljeća.

Također je više odgovoran za porast sveukupne nejednakosti prihoda od razlika u plaćama unutar tvrtki ili kapitalnih prihoda.  S druge strane, brojni sudionici na tržištu rada imaju ugovore o radu na određeno vrijeme, rade za male tvrtke ili su samozaposleni. Neki istovremeno kombiniraju različite poslove. Ako se, kao što to mnogi očekuju, razvije takozvana ekonomija dijeljenja, očekuje se da će broj takvih zaposlenika rasti. Takvi zaposlenici ne uživaju u sigurnosti radnog mjesta i općenito zarađuju znatno manje.

Otežano zapošljavanje
Ekonomije u nastajanju pružaju primjer očite nejednakosti između zaposlenika u formalnom sektoru – u tvrtkama poput Petrobrasa u Brazilu i Infosysa u Indiji – i onih koji rade u neformalnom gospodarstvu. Međutim, čak i u naprednim gospodarstvima, gdje sustav socijalne zaštite obuhvaća širok raspon pokrivanja troškova socijalne pomoći, pristup socijalnim naknadama daleko je od toga da bude jednak za sve. Zaposlenici velikih profitabilnih tvrtki obično imaju bolju zdravstvenu skrb, znatno više mirovine te olakšan pristup stručnom usavršavanju. Povrh toga, neke naknade – primjerice tijekom porodiljnog dopusta – uvjetovane su duljinom rada unutar tvrtke. To su uznemirujuće činjenice.

Talent i trud trebali bi biti nagrađeni, ali dvoje ljudi istih sposobnosti, koji rade s istom predanošću ne bi se trebali tretirati različito samo zato što jedan od njih ima sreću da je insajder, sa sigurnim zaposlenjem u velikoj, uspješnoj tvrtki. Takve su razlike upitne ne samo vezano uz pravednost; one su također ekonomski neučinkovite, jer one obično ograničavaju mobilnost radne snage diljem tvrtki i sektora. Zaposlenici bi mogli dvaput razmisliti prije napuštanja tvrtke ako to znači da će oni time posljedično izgubiti vrijedne povlastice. To sprečava potencijalno pozitivno usklađivanje potražnje za vještinama koje su neophodne poslodavcima i njihove raspoložive ponude.

Nadalje, to iznimno otežava zapošljavanje prvoklasnih talenata u malim tvrtkama. Javna politika ne bi trebala sprečavati uspješne tvrtke da plaćaju više i da nude bolje radne uvjete. Međutim, ona bi trebala omogućiti svim sudionicima na tržištu radne snage, bez obzira na njihov status, jednak pristup osnovnim socijalnim naknadama; ona bi također trebala biti usmjerena na minimaliziranje gubitaka koji sprečavaju mobilnost kroz tvrtke, sektore i tipove zaposlenja.

Obamina reforma zdravstvenog sustava bila je važan korak po tom pitanju. Međutim, reforme socijalne dobrobiti trebale bi sezati dalje od toga. Radi pravednosti i učinkovitosti, prava i povlastice trebali bi biti povezani s pojedincima, a ne s tvrtkama ili sa statusom zaposlenja, te bi također trebali biti prenosivi diljem sektora i zaposlenja.  U cilju prilagodbe svog sustava socijalne dobrobiti promjenjivom gospodarstvu i smanjivanja nejednakosti među pojedincima, Francuska trenutno razmatra sustav takozvanih račun aktivnosti pojedinca (Individual Activity Accounts (IAAs). Moja kolegica Selma Mahfouz predsjedala je komisijom koja je pripremila nacrt za takav sustav. 

Skupljanje bodova
Da pojednostavimo, svaki sudionik na tržištu radne snage dobio bi cjeloživotni individualni račun na kojem bi skupljao bodove na isti način na koji putnici zrakoplovnih tvrtki skupljaju milje. Oni bi sakupljali bodove radeći u privatnom i u javnom sektoru. Fizički zahtjevni poslovi donosili bi više bodova od uredskih poslova. Društveno korisni rad pro bono također bi donosio bodove – možda i više od plaćenih poslova.

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Dobiveni bodovi mogli bi se utrošiti na cjeloživotno učenje i stručno usavršavanje, koje bi time postalo neovisno od statusa zaposlenja. Svaka osoba mogla bi odlučiti posegnuti za svojim računom individualne aktivnosti (IAAs) kako bi se pripremila za neko zaposlenje ili za promjenu zaposlenja. Moglo bi se također pribjeći ostalim vrstama financiranja vezano uz to pitanje. Primjerice, zaposlenik bi mogao odlučiti skratiti trajanje dobivanja svoje naknade za nezaposlene i uložiti u dobivanje bodova neophodnih za ostvarivanje pogodnosti uslijed boljih obrazovnih prilika.

Bolji pristup informacijama
Međutim, financiranje obrazovanja ne bi bilo jedini cilj. Bodovi bi također mogli biti upotrijebljeni za pomoć financiranju volonterstva ili brige za starije članove obitelji. Bodovi dobiveni teškim radom mogli bi biti potrošeni na prijevremeno umirovljenje. Mogu se zamisliti još brojni primjeri djelomične fungibilnosti. Takav bi sustav imao tri dodatne dobrobiti. Prvo, pomogao bi poboljšati pristup informacijama. Zaposlenici su danas često izgubljeni u složenosti različitih socijalnih naknada na koje imaju pravo. Uspostavljanje računa aktivnosti pojedinca (IAAs) i usvajanje jedinstvene jedinice računa zaista bi pojednostavilo stvari, osobito ako su sve relevantne informacije raspoložive korisnicima putem jedne aplikacije na pametnom telefonu.

Drugo, račun aktivnosti pojedinca (IAAs) osnažio bi zaposlenike, osobito one s najnižim kvalifikacijama. Zajedno s informacijama, mogućnost ulaganja u socijalne povlastice i naknade, umjesto njihovog pukog korištenja, osnažila bi njihovu autonomiju i slobodu izbora. Naposljetku, isti računi mogli bi poslužiti kao sredstvo javne politike. Primjerice, oni koji rano napuste školovanje mogli bi dobiti bodove koje će kasnije upotrijebiti za stručno usavršavanje. Općenito, umjesto pružanja pomoći ljudima samo u slučajevima kad se socijalni rizici materijaliziraju, javna politika trebala bi pružati podršku pojedincima tijekom cijelog njihovog radnog vijeka. 

© Project Syndicate, 2015.