Nakon što su mnogi dosadašnji sastanci na vrhu Europske unije za spas eura i očuvanje eurozone ocjenjivani kao dramatični i sudbonosni, čini se da je Europa tek sad povukla dovoljno kredibilan potez da opravda takve epitete. Čelnik Europske središnje banke Mario Draghi izašao je s redovnog sastanka guvernera i ‘urbi et orbi’ objavio da će će europska monetarna vlast neograničeno kupovati obveznice prezaduženih zemalja!

Iako se takvoj mjeri njemačka kancelarka Angela Merkel još nedavno oprirala rukama i nogama, čini se da je voda došla do grla pa je politika odlučila da je ipak manje zlo tiskati eure i posuđivati zemljama kojima je nasušno potrebno financiranje. Prve reakcije s tržišta više su nego pozitivne: bankari, analitičari i ini stručnjaci ocijenili su mjeru, koja je unutar Vijeća guvernera dobila tek jedan glas protiv, konkretnim potezom kojim s riječi da će “učiniti sve” za spas eura (naravno unutar svog mandata) Draghi konačno prelazi na djela. Dobre vijesti i očekivanja uvijek se preliju u optimizam na burzama pa su one nakon ECB-ove objave zasjale zeleno, a vrijednost eura skočila. No, sad su na redu Italija i Španjolska, dvije članice koje su od ECB-a u kratkom roku najviše očekivale. Unatoč štednji u Italiji i strogoj ruci premijera Marija Montija, Italija se bori s rastom javnog duga jer zbog nerazumnih troškova financiranja ne može pod kontrolu staviti troškove kamata. Program neograničene kupnje talijanskih obveznica od strane ECB-a toj će zemlji, jednako kao i Španjolskoj, donijeti olakšanje od konstantnog rasta prinosa na obveznice pa bi se cijena duga mogla unormaliti, a Italija se refinancirati po razumnim cijenama. No, program ECB-a nije u potpunosti bjanko ček. Da bi dobile novac zemlje moraju zatražiti pomoć od europskih fondova, a da bi ECB pristao na kupnju obveznica zemlje se moraju obvezati na strukturne reforme. Dakle, bez štednje i kontrole proračuna nema rješavanja europske krize. Politika je naposlijetku povukla potez koji su tržišta očekivala mjesecima, a uspije li program ECB-a bit će to konkretan dokaz onog što ulagači dugo pokušavaju objasniti političarima – da je kriza politička, a ne ekonomska. Novca ima, no on može biti spas samo ako politika obnovi poljuljano povjerenje u ideju integralne Europe.