Godina 2015. bila je teška, obilježena prognozama o silaznim trendovima vezano uz rast, stravičnim terorističkim napadima, ogromnim priljevima izbjeglica te ozbiljnim političkim izazovima, dok je populizam bio u porastu u brojnim zemljama. Osobito na Bliskom istoku kaos i nasilje nastavili su se širiti, s razornim posljedicama. To je razočaravajući preokret u usporedbi s nedvojbeno manjkavim, no daleko optimističnijim svijetom od prije samo nekoliko desetljeća.

U svojoj autobiografiji Jučerašnji svijet, Stefan Zweig opisao je sličnu drastičnu promjenu. Rođen 1881. u Beču, Zweig je proveo svoju mladost u optimističnom, uljudnom i tolerantnom okruženju. Zatim, počevši od 1914. svjedočio je propasti Europe u Prvom svjetskom ratu, za čime su uslijedile revolucionarne trzavice, Velika depresija, uspon staljinizma te naposljetku barbarizam nacizma i izbijanje Drugog svjetskog rata. Sasvim propao, Zweig je počinio samoubojstvo tijekom egzila 1942.

Možemo zamisliti da bi Zweiga utješilo osnivanje Ujedinjenih naroda i Bretton-Woodskog sustava nakon Drugog svjetskog rata, a da ne spominjemo desetljeća obnove i pomirenja koja su su uslijedila. Mogao je svjedočiti suradnji i napretku koji su obilježili posljeratno razdoblje. Možda bi tada bio gledao na razdoblje između 1914. i 1945. kao na strašnu stranputicu ograničenog trajanja na putu prema miru i prosperitetu.

Naravno, druga polovica dvadesetog stoljeća bila je daleko od savršenstva. Do 1990. mir je bio uvelike osiguran prijetnjom uzajamnog nuklearnog uništenja. Lokalni sukobi, poput onoga u Koreji, Vijetnamu, dijelovima Afrike i Bliskog istoka uzeli su svoj danak. I dok je oko 100 zemalja u razvoju postalo neovisnim, do toga se nije uvijek došlo mirnim putem.

Međutim, istovremeno, svjetsko gospodarstvo raslo je brže no ikad. Snažna srednja klasa pojavila se u razvijenim zemljama te se zatim počela pojavljivati i drugdje. Demokratske države na zapadu i Japan sagradili su gospodarstva u kojima je rast produktivnosti doveo do zajedničkog prosperiteta; vlade su se zauzele za zakonodavstvo i redistribuciju, dok su privatne tvrtke poticale rast uvođenjem tehnološki naprednih proizvodnih procesa.

Bio je postignut presudni napredak kako na regionalnoj tako i na globalnoj razini u ostvarivanju koristi od trgovine i ekonomije razmjera. Činilo se da projekt europskih integracija navješćuje novi tip suradnje koji se može protegnuti na ostale regije pa čak utjecati i na suradnju na globalnoj razini.

Kaos Arapskog proljeća

Generacija koja je postala punoljetnom u 1960-ima osjećala se slično onome kako se osjećao Zweig u svojoj mladosti. Vjerovali smo da, iako napredak nije bio linearan, možemo računati na njega. Očekivali smo da će svijet biti sve mirniji i tolerantniji, svijet u kojem će tehnološki napredak, zajedno s dobro upravljanim tržištima, dovesti do sve većeg prosperiteta.

ekonomski rast

Jedan sektor ima presudan utjecaj na rast Hrvatske – i nije turizam

strateško pitanje

Banke ulažu milijarde u ovo i to nema veze s novcem koji posuđuju

Međutim, tijekom posljednja dva desetljeća, naše nade po pitanju politike, društva i gospodarstva bile su uvijek iznova iznevjerene. Bilo je trenutaka u kojima su se američki kreatori politika pitali treba li se Rusija pridružiti NATO-u. Takvu je mogućnost danas teško i razmotriti, nakon ruske intervencije u Ukrajini i pripajanju Krima.

Brojna gospodarstva u nastajanju doživljavala su brzi rast godinama – čak desetljećima – što je omogućilo milijardama ljudi bijeg iz ekstremnog siromaštva i smanjlo imovinski jaz između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju. Ali taj je rast nedavno doživio znatno usporavanje, što je navelo mnoge da se zapitaju jesu li ekonomisti govorili preduhitreno kad smo ih nazvali novim pokretačima globalnog gospodarskog rasta.

Također, Arapsko proljeće u 2011. trebalo je navijestiti novu, demokratskiju budućnost za Bliski istok i sjevernu Afriku. Dok je Turska izbjegla katastrofu, većina ostalih zahvaćenih zemalja završile su u potpunom kaosu, dok je brutalni građanski rat u Siriji olakšao uspon Islamske države.

Usporavanje trgovine

U međuvremenu, euro je doživio svoju krizu. Zajednička valuta, koja je nekad bila predstavljena kao početak gotovo federalne Europe, umjesto toga dovela je do ozbiljnih tenzija između zemalja vjerovnika i zemalja dužnika kad je velik broj dužnika bio suočen s produljenom gospodarskom recesijom. Upravo kad se činilo da Europa napokon izmiče krizi eura, izbjeglice, osobito one iz Sirije, nahrupile su u nju. To je ugrozilo putovanja u schengenskoj bezgraničnoj zoni dok se neki pitaju može li se Europa oduprijeti ovom pritisku.

U SAD-u, sirijska izbjeglička kriza navela je Kongres da se požuri s ograničavanjem ulaska u zemlju bez vize za turiste iz 38 zemalja. To se događa u vrijeme kad nejednakost prihoda i raspodjele bogatstva raste vrtoglavom brzinom u SAD-u – prosječna plaća muškaraca nije porasla već desetljećima – što navodi mnoge da se zapitaju hoće li njihova djeca moći održati životni standard u kojem su uživala. Povrh svega toga, prvi put nakon brojnih desetljeća, rast međunarodne trgovine ne premašuje više znatno rast globalnog outputa.

Glavni pokretač većeg dijela ovih problema mogla bi biti i brzina tih promjena koja je zasigurno bez presedana – uslijed globalizacije i tehnoloških inovacija – što je dovelo do poremećaja koji su nastupili prevelikom brzinom i u prevelikim razmjerima da bismo se s njima mogli uhvatiti u koštac. Primjerice, dok je komunikacijska tehnologija učinila čuda, recimo, po pitanju pristupa financijama u Africi, ona je također omogućila terorističkim mrežama učinkovito kodiranje svoje komunikacije. Također, kao što je to izričito pokazala globalna financijska kriza, regulatorna tijela imala su poteškoća u hodanju ukorak s financijskim inovacijama.

Svijet u raspadanju

Potencijal ljudskog napretka još se čini neizmjernim, jer svijetu ne nedostaju niti resursi niti tehnološke inovacije. Doista, tehnologija nudi nadu u medicinske tretmane koji spašavaju živote, veću gospodarsku produktivnost i održive sustave energije. Ali ljudi su uplašeni, kako su to pokazali i povrat politike identiteta i pomanjkanje gospodarske i političke inkluzivnosti. Posljedično, došlo je do usporavanja rasta produktivnosti te, iako se kapital doima jeftinim, a profit izdašnim, ulaganja ostaju usporena.

Ključ za baratanje s poremećajima i ublažavanje ljuDskih bojazni je upravljanje. Zweig je vidio prekrasan svijet u raspadanju prije jednog stoljeća ne stoga što je ljudsko znanje prestalo napredovati, već uslijed neuspjeha velikih razmjera u upravljanju i politici. Dok ulazimo u 2016. moramo se usredotočiti na prilagođavanje upravljanja, u svim svojim ekonomskim i političkim dimenzijama, na dvadeset prvo stoljeće, kako bi naši resursi i znanje doveli do inkluzivnog napretka, a ne nasilnih sukoba.

© Project Syndicate, 2015.