Čini se kako Hrvatskoj ne treba lex Agrokor već puno obuhvatnija promjena gospodarske paradigme. Jer kroz sve pukotine koje se otvaraju posljednjih dana sada se već jasno vidi kako su dva desetljeća našeg rasta pomalo nalik priči o Carevu novom ruhu. Ovih dana slučaj Algoritam, koji se već sada naziva malim Agrokorom, pokazuje kako je nešto trulo u cijelom našem sustavu poslovanja, od najvećih, onih s desecima tisuća zaposlenih, pa sve do onih najmanjih s dva ili tri.

Nezdravi rast poslovanja kroz neumjereno širenje i potrošnju na za kompaniju ne toliko važne stvari, kod nekih preko granice sve do Meksika (Agrokor) ili kod drugih sve do Dubrovnika u skupe prostore čiji najam stoji nekoliko tisuća eura (Algoritam), a sve to na leđima proizvođača, dobavljača ili izdavača kod nas je postao "modus operandi".  U svemu tome barem kada je u pitanju svojevrsna kultura neplaćanja, a pod šifrom širenja, veliku ulogu igra i sama država. Dapače, može se reći i kako već predugo igra i glavnu ulogu jer ako pođemo od premise da svi subjekti posluju u dopuštenim okvirima koje postavlja država onda možemo jednako reći kako naši poslovni subjekti nisu ništa krivi – oni posluju u okviru dopuštenog i bez kazne, što jasno poručuje da se može nastaviti dalje.

Koga je sve ugrozio Agrokor
Godine gledanja kroz prste neplatišama bez obzira radilo se o dugovima prema državi, dobavljačima ili zaposlenicima upravo je temeljni razlog situacije u kojoj se danas nalazimo – ili činjenice da pored ostanka bez domaćih proizvoda ostajemo i bez dijela kulture ili točnije mogućnosti kupnje knjiga. Svi će se složiti u slučaju Algoritma da u vrijeme Kindlea i interneta tiskane knjige možda i nisu tako značajne kao prije sto godina, ali knjižare kao takve u domeni kulture puno su više od puke ponude atraktivnih naslova. Bile su to i ostale meke kulture, mjesta na kojima nekako udišete želju za čitanjem i obrazovanjem, a Hrvatskoj danas prijeti izgledni scenariji da ćemo knjige kroz neko vrijeme kupovati isključivo online. Onako otuđeno i bez strasti i listanja papira.

U tom slučaju i spomenuta priča o Carevu novom ruhu postat će samo kratka web crtica bez šireg papirnatog konteksta. Postojanost našeg izdavaštva knjiga ustalo nije ugrozio samo Algoritam nego i njegov puno veći i opasniji brat Agrokor kroz Tisak mediju. Ugrozio je Agrokor i nešto puno veće, a to su naši proizvođači hrane.  Pomalo je ironično da država baš u ovom trenutku donosi zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi baš u vrijeme kada vladin povjerenik za Agrokor na televiziji pomalo neuvjerljivo objašnjava kako se na policama Konzuma moraju nalaziti najpovoljniji artikli bez obzira gdje bili proizveden. Jer od koga i od čega će hvalevrijedan zakon ministra Tomislava Tolušića štiti naše proizvođače ako oni povučeni Agrokorom jednostavno iščeznu. U tom slučaju na kraju ćemo štiti strane proizvođače na isti način na koji smo do sada štitili trgovce.

Izborna Kvaka 22
Zato je slučaj Agrokora posljednja prilika da se obračunamo s našom naopakom gospodarskom paradigmom koja postoji već dva desetljeća – da se umreženost politike i gospodarstva kroz spiralu neplaćanja prekine, a ako se to ne dogodi trebat ćemo lex Croatia ne lex Agrokor. Ali tu dolazimo do Kvake 22 (još jedne prispodobe iz knjige koju možda nećemo imati gdje kupiti osim online), a ona se zove lokalni izbori ili točnije politika. U državi koja se u ovom trenutku podijelila politički od Mosta i HDZ do lijevih, centra i desnih, tako da sada čak i Tihomir Orešković najavljuje svoj povrataka teško je pronaći snagu koja bi mijenjala gospodarsku paradigmu.