Gubi li populizam u srednjoj i istočnoj Europi napokon svoj zamah? U Poljskoj su opozicijske stranke pobijedile u Senatu, a udio glasova vladajuće stranke Pravo i pravda (PiS) pao je na 43,7%, sa 45,5% na izborima za Europski parlament održanima u svibnju.

Na lokalnim izborima u Mađarskoj, opozicija je ponovno preuzela vlast u Budimpešti i pobijedila na utrci za mjesto gradonačelnika u deset ostalih gradova. U ovom se trenutku postavlja pitanje predskazuju li ovi rezultati širi politički pomak u regiji. Zadržavanje apsolutne većine stranke Pravo i pravda u Sejmu, donjem i moćnijem domu poljskog parlamenta, nesumnjivo je značajan uspjeh. No jasno je da je moćnik i čelnik te stranke, Jarosław Kaczyński, očekivao bolji rezultat.

Gubitak kontrole u senatu za stranku Pravo i pravda znači da ona više ne može provoditi kontroverzno zakonodavstvo bez ikakve prave rasprave. Poljska opozicija se u ovom trenutku ima priliku dokazati. Sve u svemu, opozicijske stranke dobile su 900.000 više glasova od ukupnih glasova stranke Pravo i pravda. To znači da je tijesna većina elektorata na strani opozicije i mogla bi dovesti do pobjede zajedničkog opozicijskog kandidata na predsjedničkim izborima koji će se održati sljedećeg proljeća.

Međutim, nema očiglednog izbora za tu ulogu. Donald Tusk, predsjednik Europskog parlamenta u odlasku koji je prethodno bio poljski premijer, gotovo je zaboravljen, sudeći po lošim rezultatima u istraživanjima javnog mnijenja. Međutim, opozicija još uvijek ima vremena da se organizira.

Prilika za novu koaliciju
Najveća opozicijska stranka, Građanska platforma (PO), održala je svoju prijašnju razinu potpore, kroz sudjelovanje u izbornoj utrci kao dio Građanske koalicije, koja je dobila 27,2% glasova. No, čelnik Građanske platforme, Grzegorz Schetyna, zabilježio je loše rezultate u Wrocławu i ostaje jedan od najmanje popularnih i najviše kritiziranih političara.

Mnogi žele njegovu ostavku, pa ipak on nema očitog nasljednika unutar Građanske platforme, koja se sastoji od političara koje je sam Schetyna promaknuo. Stagnacija Građanske platforme predstavlja priliku za poljski savez pod nazivom Lewica (ljevica), novu koaliciju lijevog krila, koja je dobila 12,5% glasova. Iako se Lewica sastoji od tri stranke, održala je ujedinjenu frontu tijekom kampanje i ponudila je novim, talentiranim i obrazovanim političarima alternativu Građanskoj platformi.

Ipak, najizravnija prijetnja stranci Pravo i pravda dolazi od dvije stranke čiji su pristaše s kulturološkog aspekta slični njenim vlastitima. Konfederacja, koje je dobila 6,8% glasova, nesumnjivo će raspiriti političke tenzije, bilo da se radi o trgovanju ljudima u antisemitizmu ili kroz zahtijevanje apsolutne zabrane abortusa. A konzervativna Poljska seljačka stranka (PSL) mogla bi odvući glasove stranke Pravo i pravda u slučaju da vladajuća stranka upadne u probleme.

Korist od socijalne potrošnje
Što se nje tiče, čini se da je stranka Pravo i pravda dosegla svoj izborni limit. Dok je bila na vlasti, održala je popularnost povećanjem socijalnih naknada i najavom gotovo udvostručavanja minimalne plaće do 2023. godine. Tri mjeseca prije izbora, uvela je dječji doplatak od 500 poljskih zlota (128 dolara). No unatoč povoljnim ekonomskim uvjetima, došlo je do pada potpore stranci.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe

Čini se da su se poljski birači počeli bojati apsolutne dominacije bilo koje stranke. Gledajući unaprijed, Pravo i pravda ne može računati na još četiri godine snažnog gospodarskog rasta. No ona može misliti da može iskoristiti socijalnu potrošnju za kupovanje vremena kako bi zacementirala svoj utjecaj na pravosuđe, nezavisne medije i lokalne samouprave, čime bi ograničila sposobnost opozicije za pridobivanje birača čak i u slučaju recesije.

Ti se potezi vjerojatno planiraju nakon predsjedničkih izbora. Budući da je sadašnjem kandidatu stranke Pravo i pravda, Andrzeju Duda, potrebno preko 50% glasova za reizbor, stranka mora izbjeći bilo što radikalno prije toga. Nakon toga, stranka Pravo i pravda neće imati pravih alternativa autokraciji, budući da će sljedeći parlamentarni izbori za nju predstavljati još veći izazov. Postoji razlog za njeno kooptiranje državnih institucija i sudova te formuliranje zakonodavstva u cilju "ponovne polonizacije" medija te države koji su uvelike u njemačkom i američkom vlasništvu.

Za sedamdesetogodišnjeg Kaczyńskog, sljedeće četiri godine posljednja su šansa za konsolidaciju moći i stvaranje trajne ostavštine. Izvan domaće politike Kaczyński će također morati biti na oprezu po pitanju međunarodnih čimbenika. Primjerice, činjenica da je američki predsjednik Donald Trump napustio Kurde u Siriji pokazuje da se njemu ne može vjerovati kao savezniku.  Bi li on doista oprostio oštre mjere usmjerene protiv dva poljska najveća komercijalna TV kanala, TVN i TVN24, ili bi stao na stranu njihovog američkog korporativnog vlasnika, Discovery Inc.?

Kraj autokratske revolucije
Netko bi mogao pomisliti da bi se stranka Pravo i pravda još uvijek mogla civilizirati pomakom na centar i apeliranjem na neke elemente unutar rascjepkane opozicije. Međutim, izgledi za to su minimalni. Dječji doplatak od 500 poljskih zlota jedva da ima ikakvog značaja za imućnije obitelji u toj zemlji, a najavljeno povećanje minimalne plaće uznemirilo je vlasnike tvrtki, koji će trebati snositi troškove ili otpuštati radnike.

Tada je jedina opcija za stranku Pravo i pravda završiti svoju autokratsku revoluciju prije nastupanja još jedne recesije. Kaczyński će morati dati sve od sebe. Što se tiče Mađarske, najnoviji izbori imat će u manjoj mjeri izravan praktični utjecaj jer su bili ograničeni na lokalnu samoupravu i velike gradove, gdje opozicija uvijek ima veću potporu. Međutim, simbolično su izbori u Mađarskoj bili čak i značajniji od izbora u Poljskoj jer oni pokazuju da opozicijske stranke još uvijek mogu pobijediti u onome što je trenutačno u potpunosti "neliberalna demokracija".

Tamo gdje su prevladali opozicijski kandidati, učinili su to bez slobodne ili suosjećajne štampe, bez gospodarske krize koju su mogli iskoristiti i bez značajnih pogrešaka od strane Orbána. Mogli bismo smatrati srednju i istočnu Europu izvorom razočaranja, obzirom na izbor i reizbor populista. Ipak, za razliku od autokracija drugdje, populisti u regiji još uvijek mogu izgubiti. 

© Project Syndicate, 2019.