Smjernice fiskalne politike i strategija Vlade ne ulijevaju puno nade. Čuda su, naravno, uvijek moguća, ali za njih nije dovoljno ubrati veće prihode i “navodno smanjiti” rashode. Britak je to zaključak Katarine Ott, ravnateljice Instituta za javne financije (IJF) na jedan od najvažnijih dokumenta Vlade o fiskalnoj politici. Iako je, kaže, riječ o iznimno važnim dokumentima koji određuju sudbinu države od 2013. do 2015., Vlada je smjernice, ali i strategiju objavila sa zakašnjenjem. Unatoč probijenim rokovima stručnjaci nisu impresionirani, a hoće li to uspjeti s agencijama u reviziji kreditnog rejtinga koja je pred vratima, vidjet će se ubrzo.
Problem prioriteta
“Vladina strategija, nažalost, nudi istu viziju, strateški i dvanaest općih ciljeva koje je HDZ-ova vlada ponudila za razdoblje 2010. – 2012. Budući da se smjernice rade na temelju strategije, nedostatak nove kvalitetnije vizije i ciljeva odrazio se i na njih pa one nude svojevrsni status quo”, primjećuje Ott i pita treba li ustrajati na strategijama koje očito ne daju dobre rezultate? A što to zamjera ravnateljica Instituta za javne financije? Prije svega, čini se, prioritete Banskih dvora. Ne osporavajući da su zdravlje, okoliš i regionalni razvoj važni, umanjivanje važnosti ciljeva poput jačanja pravne države te poticanje znanja zbunili su Ott koja kritizira da su prepreke rastu upravo nefunkcioniranje pravne države i neadekvatno obrazovanje na svim razinama. A kad je rast u pitanju, smatra, Vlada je s prognozama o stagnaciji ove te rastu od 1,8 posto iduće godine preoptimistična, a istodobno preskromna u prognozama za godine koje slijede. “Zbog nepripremljenosti Vlade za preuzimanje vlasti 2012. je nažalost izgubljena, ali tako skromna povećanja BDP-a (kada bi se i ostvarila) neće nas daleko odvesti”, kaže Ott upućujući na primjere drastičnih rezova u baltičkim zemljama koje danas rastu osjetno brže od prosjeka EU. Ključni problem dokumenta je što se iščitavaju tek tehničke uštede i dizanje poreznog opterećenja, a ne bitni rezovi. Privatizacija i jača uloga privatnog sektora se ne spominju, a očita je usmjerenost na državnu intervenciju. “Vladina ‘Biblija’ trebala bi biti publikacija Svjetske banke ‘Doing Business’ jer njihova ljestvica lakoće poslovanja ukazuje da su zemlje u kojima je najlakše poslovati najčešće i ekonomski najuspješnije”, konkretna je preporuka Zoranu Milanoviću. Olakšavanje poslovanja donijelo bi više inicijative privatnika pa se rast BDP-a ne bi trebao tražiti u investicijskom ciklusu javnih tvrtki (koje se bore s vlastitim dubiozama poslovanja za koje je izvjesno da će dodatno opteretiti porezne obveznike) i tada ne bismo toliko ovisili o “okruženju”.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Izlaganje gospođe Ott podsjeća na poslovicu “Nada umire posljednja”.
Nije u pravu kada prigovara Vladi da bi njena Biblija trebala biti “Doing business” jer bi ta Biblija trebale biti publikacije MMF-a (održivost vanjskog duga; kronično vrlo niska konkurentnost itd.).
Privatizacija i jača uloga privatnog sektoru se ne spominju jer su njihove uloge postale beznačajne. Naime, gotovo je s privatnim investicijama na Balkanu – Fiatova investicija u Crvenu Zastavu bla je posljednja u jedan industrijski pogon.
Četiri države na Balkanu – Hrvatska, Srbija, Bugarska i Rumunjska su momentalno najrizičnije za privatni biznis a najproblematičnija je upravo Hrvatska. Naime, 47,7 % njana bankarske aktive drže Unicredito i Banca Intesa. Ovakvu koncentraciju nema niti jedna od ostale tri najproblematičnije države na Balkanu. A situaciju u Italiji znamo, kao i za prijedloge i kalkulacije da bi bilo bolje da izađe iz eurozone – u vrijeme kada Hrvatska navodno želi uvesti euro da je do kraja upropasti poput Slovenije.
Dalje, Hrvatska je rizična i zbog toga jer ima (među tim najproblematičnijim balkanskim državama) najvišu izloženost u smislu stranih valuta (foreign currency risks), sa ukupnim prekograničnim tražbinama (total cross border claims) koja dosežu 52% njenog BDP-a.
Za detalje vidi: Fitch Ratings: “Funding risks for emerging Europe” ponedjeljak 21.novembar 2011.
O “krhkom balansu i stabilnosti međuetničkih odnosa u Hrvatskoj” da i ne govorimo!
Naravno da onda privatne investicije ne treba očekivati.
Osim toga, Financial Times je u novembru prošle godine objavio Special Report “Investing in Eastern Europe” koji je uglavnom analizirao problematiku zemlaja koje su se uspjele uključiti u njemačku izvoznu privredu.
U tom Special Reportu Hrvatska nije spomenuta niti jednim jedinom riječju, kao da ne postoji!
Uključite se u raspravu