U narednih nekoliko mjeseci gospodarstvo čeka prelazak na euro koji bi trebao postati nacionalna valuta početkom 2023. U uvjetima ubrzavanja inflacije građani se boje novih poskupljenja, ali i “lova u mutnom” na zaokruživanju cijena.

O iskustvima drugih zemalja, dvojnom iskazivanju cijena i što mogu očekivati klijenti s depozitima i kreditima razgovarali smo s Majom Šuber, direktoricom u Odjelu poslovnog savjetovanja u EY Hrvatska.

Hrvatska izgledno uvodi euro u 2023. uoči kojeg će se nekoliko mjeseci unaprijed dvojno iskazivati cijene. Kako se takav sustav pokazao u zemljama koje su ranije uvodile euro?
Uvođenje eura očekivan je i logičan korak nakon što smo se pridružili EU. Prema sada poznatim informacijama Hrvatsku očekuje uvođenje eura 1. siječnja, a tijekom srpnja očekuje se još Odluka Europske komisije u kojoj će biti potvrđen datum i fiksni tečaj konverzije.

Što se tiče dvojnog iskazivanja cijena u poslovanju s potrošačima, to može započeti odmah nakon što fiksni tečaj konverzije bude poznat, a morat će započeti najkasnije 5. rujna. Dvojnim prikazom cijena nastoji se provesti jedno od osnovnih načela Nacionalnog plana, a što je svakako zaštita potrošača.

Ako govorimo o učinkovitosti ovog mehanizma zaštite potrošača, smatram da je najispravnije pratiti iskustvo drugih zemalja koje su uvodile euro i koristile dvojni prikaz kao jedan od mehanizama.

U drugim zemljama prosječna stopa inflacije rasla je za 0,24 posto, ali neujednačeno po pojedinim proizvodima, tako da su neke stvari poskupile, a neke pojeftinile.

Iskustva drugih govore da se dvojno prikazivanje cijena pokazalo učinkovitim za sprječavanje potencijalne nepoštene praksa prema potrošačima, a do koje bi došlo u slučaju da netko pokuša iskoristiti prelazak na euro i značajno poveća cijene.

U kojoj je mjeri prilagodba na euro troškovno zahtjevna za gospodarstvo? Postoje li projekcije troškova na razini gospodarstva?
Prilagodba na euro je troškovno i logistički zahtjevna akcija za državu i cjelokupno gospodarstvo, a posebno za financijski sustav. Postoje projekcije troškova prema kojima je ukupan neto iznos potreban za prilagodbu financijskog nebankarskog sustava procijenjen na više od 154 milijuna kuna, dok se ukupan neto iznos potreban za prilagodbu bankarskog sustava procjenjuje na nešto više od 2,2 milijarde kuna.

Što se tiče bankarskog sustava najveći dio troška odnosi se na gubitak prihoda banaka do kojih neminovno dolazi prilikom uvođenja eura. Dakle, troškove će najviše osjetiti financijske institucije i gospodarstvenici zbog potrebe prilagodbe poslovanja na novu valutu.

Međutim, građani mogu biti mirni što se troškova tiče, povećanje cijena može biti neznatno s obzirom na mehanizam dvojnog iskazivanja, a regulativa ih štiti od povećanja obveza po kreditima u bankama, odnosno ne postoji scenarij u kojem bi građani došli u nepovoljniji položaj u odnosu na razdoblje prije uvođenja eura.

Također, Zakon će omogućiti zamjenu gotovog novca u razdoblju od 12 mjeseci od uvođenja eura, bez naknade.

Što trgovce/prodavače usluga i proizvoda sprečava da podignu cijene nekoliko mjeseci ranije pa dvojni prikaz bude puko zadovoljavanje forme?
Poluga koja jamči stabilnost su tržište i konkurencija na tržištu. Potrošači imaju pravo izbora od koga kupuju proizvode i usluge, ako se dogodi povećanje cijena kod nekog od pružatelja usluga iste mogu kupovati od drugog prodavatelja koji neće podići cijene, ovdje jednostavno funkcionira zakon tržišta. Smatram da će u ovom slučaju konkurencija na tržištu odraditi najbolji pritisak.

Koji izazovi očekuju domaći financijski sektor prilikom i nakon uvođenja eura?
U odnosu na sve sudionike procesa uvođenja eura, usudila bih se reći da najveći izazovi očekuju financijski sektor. Konverzija je izuzetno zahtjevan proces u bankama, a tome u prilog govori i činjenica da su banke projekt uvođenja eura započele već prije godinu dana.

Naime, potrebno je dosta vremena za prilagodbu svih sustava kako bi bile zadovoljene sve obveze koje pred njih stavlja zakon i ostala popratna regulativa te da bi se građanima i gospodarstvu omogućila pravovremena opskrba gotovim novcem.

A u konačnici i izvršile zamjene gotovog novca u razdoblju nakon uvođenja eura. Sve su to logistički zahtjevne akcije koje pred financijski sustav stavljaju brojne izazove. Financijski sustav pravovremeno je započeo s procesom prilagodbe i bit će sigurno spreman.

Što biste savjetovali poduzetnicima i običnim građanima koji u bankama drže kunske depozite i otplaćuju kredite uoči implementacije eura?
Depoziti i krediti u bankama konvertirat će se u euro po pravilima propisanim zakonom, a koja svakako štite klijente banaka i ne ostavljaju nikakvu mogućnost da se potrošači dovedu u nepovoljniji položaj.

Od financijskih institucija klijenti će pravovremeno dobiti obavijesti o tome što će se događati s njihovim proizvodima u procesu konverzije te će ovaj proces biti maksimalno transparentan.

Naime, kunske depozite banke će konvertirati u euro po fiksnom tečaju konverzije na dan uvođenja eura. Ovdje je bitno naglasiti da je prema procjenama HNB-a u sustavu prisutno 36 milijardi kuna koje su u opticaju, a pri tome se ne nalaze na računima i depozitima u bankama.

Na nacionalnoj razini bit će organizirana kampanja kojom će se preporučiti da se taj novac u narednim mjesecima položi na račune u bankama, kako bi se konverzija u euro obavila automatski na dan uvođenja eura, a građani bi tako izbjegli čekanje u redovima za konverziju gotovog novca nakon datuma uvođenja eura.

Što se kredita tiče, oni će se također na dan konverzije, konvertirati u euro po fiksnom tečaju konverzije i ako su ugovoreni uz fiksnu kamatnu stopu, ona će ostati nepromijenjena. S druge strane, za kredite u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a pri tome je vezana za neki od kunskih parametara će se, osim same konverzije, provesti i promjene kamatnih stopa.

Ni u ovom slučaju potrošači nemaju razloga za zabrinutost jer se ne može dogoditi da se promjenom kamatne stope dovedu u nepovoljniji položaj u odnosu na razdoblje prije uvođenja eura.

Koje su prednosti uvođenja eura za gospodarstvo RH i građane općenito?
S obzirom na to da smo mi visoko eurizirana zemlja, očekuje se koristi od uvođenja eura koje će biti dugoročno vidljive, dok će troškovi koji će nastati kao posljedica uvođenja eura biti jednokratni.

Prelaskom na euro uklonit će se valutni rizik za građane, poduzeća i državu, koji je kod nas zaista visok. Prema podacima HNB-a više od 500 milijardi kuna duga svih sektora u Hrvatskoj vezano je uz euro, što bi u slučaju snažnije deprecijacije kune prema euru dovelo do značajnog povećanja tog istog duga, jer je dug indeksiran u euro.

Stoga se ukidanje valutnog rizika smatra najvećom koristi koju ćemo imati od uvođenja eura jer je hrvatsko gospodarstvo izrazito izloženo tom riziku. Dodatno, ulazak u eurozonu imat će pozitivan učinak na međunarodnu razmjenu i investicije preko smanjenja transakcijskih troškova i troškova konverzije valuta.