Nakon šest godina na njezinu čelu, iz Banco Popolare Croatia odlazi Goran Gazivoda. Kao bankar koji je radni vijek proveo u najvećim, ali i malim bankama u Hrvatskoj te ga je karijera odvela i u New York i London, ima specifičan pogled na taj biznis. Zašto odlazi s čelne pozicije zasad ne otkriva, ali za Poslovni dnevnik govori o tome kako je danas biti bankar u Hrvatskoj, koji su najveći problemi i što bi promijenio u HNB-ovu odnosu prema malim bankama.

Kako ocjenjujete banku danas naspram vremena kad ste je preuzeli?
Možda neskromno zvuči, ali mislim da to nije usporedivo. Neki osnovni postulati bankarskog poslovanja, organizacijski i informacijski, tada nisu postojali. Uveli smo pravila igre, otvorenu komunikaciju sa zaposlenicima i politiku otvorenih vrata da svatko u bilo kojem trenutku može doći do Uprave. Upravo ta otvorena komunikacija u ovim je vremenima jedini mogući način poslovanja jer danas više nema klasičnih dugoročnih strategija. Život se odvija na dnevnoj, tjednoj i mjesečnoj razini. Nema više statičnih planova tipa “ovo je naša strategija u iduće četiri godine” već su planovi tako reći kotrljajući.

Kako danas funkcioniraju banke u odnosu na vrijeme prije krize? Kritičari bi rekli da sada donose odluke od jedne do druge isplate bonusa?
Ne. Ljudi čine banku i oni su najvrednija stavka, njihova stručnost i poštenje. Mislim da je jedini mogući način preživljavanja otvorena komunikacija koja stvara dodatnu vrijednost pa oni, posebno u ovim vremenima, daju više.

Kako stojite s lošim kreditima?
Prosjek sustava je 13,4 posto, BPC je imao 9,5% sa 30. lipnjem. To je posljedica odluke da, prije nego se okrenemo tradicionalnim načinima naplate, pokušavamo s klijentima naći rješenje kako bismo im olakšali otplatu. Kriterije smo sveli na jednostavnu priču; konstantni priljev bez obzira na iznos, a isto je i kod tvrtki. Nikome nije cilj da se vode sudski postupci kojima se ne vidi rezultat ni kraj, ovrhe, kao ni stečajevi, znajući da je prosječna naplata u stečaju oko 30%. Dosad smo u tome bili dosta uspješni, mislim da je to jedini put.

Kako HNB gleda na vaš neortodoksan pristup?
Nismo imali nikakvih primjedbi na način prikazivanja loših kredita jer iskazujemo stvarno stanje i ne pokušavamo kroz restrukturiranje prikriti loše plasmane. Sva restrukturiranja koja radimo su temeljena na realnoj mogućnosti klijenata za otplatu.

Hoće li se takav odnos prema problematičnim klijentima promijeniti?
Mislim da neće, već dugo provodimo tu praksu.

Kakvi su rezultati banke?
U osam mjeseci ove godine bilježimo dvostruko povećanje neto dobiti u usporedbi s istim razdobljem 2011., dakle 6 milijuna kuna. To znači da usprkos ekonomskom padu i rastu nezaposlenosti imamo veću profitabilnost što je rezultat oslušavanja potreba klijenata. Prošle godine bila je bolja od 2010., imamo trend rasta. U 2009. smo imali gubitak zbog ograničavanja rasta kredita koje je bilo na snazi tri godine.

Kad danas gledate unatrag, je li vam drago što je postojao limit na rast? Da ste više rasli, imali biste više loših kredita.
Nije mi drago. Restrikcija kreditnog rasta je u redu ako nije linearna i administrativna. Mi smo svakog petog u mjesecu morali zaustaviti puštanje kredita i to je trajalo tri godine. Izgubili smo ekonomsku vrijednost i to je rezultiralo gubitkom u 2009. godini

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?

No baš ta mjera bila je ključna za nagradu Željku Rohatinskom za najboljega europskog guvernera?
Na razini sustava ta mjera je bila u redu. Ali, ako imate malu bazu, 12 posto iskoristite za pet dana, a ako imate veliku, ni ne uspijete dosegnuti limit. Ograničenje je moglo biti u apsolutnom iznosu ili slično, ali na ovaj linearan način nismo imali pristup ravnomjernoj tržišnoj utakmici. Čak smo i predlagali da se uvede sekundarno trgovanje limitima, no to nije naišlo na plodno tlo iako se na razini sustava ne bi ništa promijenilo.

Kraj prošle i početak ove godine bio je dramatičan nakon propasti Creda. Kako vam se danas čini odnos HNB- a prema malim bankama?
Trogodišnja mjera vidljiva je u današnjim rezultatima poslovanja malih banaka; nekome se očitovalo prije, nekome kasnije.

Imamo izrazito podijeljen bankarski sustav na nekoliko velikih i puno malih s minimalnim udjelima na tržištu. Što će se po vama događati s malim bankama?
Bit će nužno spajanje i okrupnjavanje. Za to je najvažnije imati čistu sliku i dobrog ulagača koji će uložiti u novospojenu banku, bilo da su to domaći investitori ili strani. No, kad su stranci u pitanju, mislim da se radi o premalom iznosu investicije da bi private equity fondovi bili zainteresirani.

Jesu li fondovi rizičnoga kapitala dobar strateški partner za banke?
U slučaju tih fondova pomiješani su interesi kratkoročne izlazne strategije, koja idealno cilja na dvije godine, sa stanjem u ekonomiji i realnim portfeljem banke. Treba dosta uložiti u takva rješenja, ali su ona nužna i ne mogu ići brzo.

Iz perspektive dugogodišnjeg bankara, što biste mijenjali u HNB-ovoj politici prema malim bankama?
Linearan pristup; budući da je baza različita takav pristup nije pravo rješenje. Selektivan pristup opet nije rješenje jer se uvijek postavlja pitanje selektivnosti kriterija, ali možda se rješenje može naći u apsolutnim iznosima ili u nekoj drugoj realnoj komponenti.

Banke imaju averziju prema riziku, žale se da nemaju dobrih klijenata. Poduzetnici se pak žale da su im vrata banaka zatvorena. Kako razbiti taj začarani krug?
Vremena su olovna i osnovno pitanje trebalo bi biti kako omogućiti financiranje tvrtkama u poteškoćama. Odgovor je da svi igrači na tržištu: banke, država, agencije, vlasnici tvrtki – podijele rizik. To bi omogućilo da te tvrtke prežive i održi se zaposlenost.

Vlada izmjenama zakona želi pojačati zaštitu potrošača, između ostalog, i u odnosu prema bankama. Jesu li potrošači obespravljeni u ugovornom odnosu s bankom u smislu jednostranog mijenjanja uvjeta?
Mislim da nisu. Nema generalnog pristupa, svaki klijent je različit i dužnost bankara je da nađe dovoljno vremena da objasni proizvod mimo onog što piše na papiru, a odluka je na klijentu. Prva stvar koju smo napravili u banci bilo je da ne ulazimo u segment kreditiranja u franku. Tada je to bila racionalna poslovna odluka zbog strukture depozita koja se kasnije pokazala vidovitom.

Hoće li se vašim odlaskom mijenjati strategija banke?
Strategija je dobra i mislim da se neće mijenjati. Imamo 70 posto ‘retaila’ i 30 posto korporativnog bankarstva, što je dobro za upravljanje rizikom. Za banku je nužno kroz organski rast kroz godinu-dvije povećati aktivu na 3,7 milijardi sa sadašnje oko 2,5 milijarde. Inače, rast bi bio ostvaren već ‘jučer’ da nije bilo trogodišnjeg masakra pod nazivom ograničavanje rasta kredita.

Planiraju li vlasnici Banco Popolare Croatia akvizicije?
Takvih planova zasad nema.

Rastajete li se u dobrim odnosima s vlasnikom? Jeste li odlučili kamo odlazite?
Bilo je to šest dobrih godina. Nemam nikakvih planova, osim pakiranja, a potom idem na godišnji na otok. Odlučit ću što dalje kad se vratim.

‘Da’ porezu na kamate

Kako vi kao bankar gledate na porez na kamate na depozite koji se opet počeo spominjati? Bi li izazvao bijeg štednje iz banaka?
To je u inozemstvu uobičajena kategorija oporezivanja. Što se bijega tiče, visina prihoda koju klijent primi određuje i lokaciju depozita pa nema pretjeranih analiza.

Niste protiv tog poreza?
Ne, mislim da je u pitanju mobilizacija društva, kako prema izvoznoj ekonomiji tako i da svi doprinose izlasku iz krize.