Anonimni sugovornici nisu uobičajena praksa Investitora, ali za ovu temu, a čini se i mnoge ostale vezane uz Hanfu, njezine odluke i praksu, teško je ovih dana pronaći sugovornika koji bi bio spreman potpisati se u svojoj izjavi punim imenom i prezimenom, ali su nas ipak i te kako zanimale reakcije na prošlotjedni intervjuu u Poslovnom dnevniku u kojem je predsjednik Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga Ante Samodol najavio uvođenje dražbi nelikvidnih dionica: “Naš je cilj da trgovanje bude fer, jednako raspoloživo za sve sudionike. Za nelikvidne dionice s burzom pripremamo pravilnik iz kojeg slijedi prethodna najava trgovanja, odnosno dražba nelikvidnih dionica. Pa tko procijeni što treba kupovati, neka kupuje.” Komentirajući najavu Hanfe o mogućim aukcijama nelikvidnih dionica, jedan anonimni domaći sudionik tržišta kapitala bio je dosta odrješit: “Vrlo jednostavno, da bismo takve probleme regulirali, dovoljno bi bilo primijeniti direktive i zakone Europske unije, jer omogućuju da se takvim ‘manje likvidnim’ dionicama trguje izvan burze.” Do sredine 2008. morat će u svakom slučaju biti donesen zakon o vrijednosnim papirima u skladu sa zakonodavstvom Europske unije, a ukoliko sad Hanfa stvarno ovo potjera do kraja i učini aukcije manje likvidnih dionica obveznim (postavlja se i pitanje što je uopće likvidna dionica), nakon ljeta 2008. novonastala liberalizacija bit će preradikalna i Hanfa se u tome, prema mišljenju, neće snaći. Svakako, riječ je o problemu, jer bez sumnje neki fondovi umjetno napuhavaju svoje portfelje ulažući u takve dionice, za koje se poslije postavlja pitanje je li ih uopće moguće unovčiti po važećim cijenama bez gubitaka, ali ovakav potez Hanfe neće pomoći iskorijeniti probleme poput ovog. Sugovornik Investitora zaključio je kako se boji da Hanfa još uvijek nema kapaciteta za rješavanje svih situacija s kojim se kao regulator susreće na domaćem tržištu kapitala. Drugi neimenovani sugovornik Poslovnog dnevnika, inače broker, kaže kako mu nije baš jasno zbog čega se Hanfa upušta u provođenje takve prakse, i kaže kako to baš i nema nekog smisla. “Čemu to, ako netko želi prodati nelikvidne dionice kojih se ne može riješiti tijekom redovnog trgovanja, može za njih i sam provesti dražbu. Svaki sudionik tržišta u mogućnosti je naloge za prodaju nelikvidnih dionica iz svojeg portfelja ponuditi putem nekoliko brokerskih kuća i kroz njih ispostaviti naloge za prodaju po cijeni koju želi za te dionice postići. U svakom slučaju, prodavatelj već ima dovoljno mehanizama za zaštitu svojeg interesa, i ovakav bi pravilnik trgovinu mogao samo nepotrebno usporiti.”