Godina na izmaku bila je izuzetno uspješna za američki dolar. Naime, nakon što je u 2004. godini dolar za oko 8 posto oslabio prema euru, u ovoj godini uspio je nadoknaditi gubitke te je za oko 13 posto ojačao prema zajedničkoj europskoj valuti. To je najveći pad eura prema dolaru na godišnjoj razini još od uvođenja eura 1999. Naime, početkom 2005. dolarom se trgovalo na razini oko 1,36 dolara za euro, a na kraju 2005. tečaj je pao na oko 1,19 dolara za euro. Temeljni čimbenik rasta dolara u 2005. bila je restriktivna monetarna politika Američke središnje banke koja je povećala svoju prekonoćnu kamatnu stopu s 2,25 posto na 4,25 posto (odnosno za 200 baznih bodova) tijekom samo 12 mjeseci. Ako gledamo od lipnja 2004., kamatna stopa je još više porasla, za 325 baznih bodova. Nakon što je po pitanju rasta kamatne stope Američka središnja banka (FED) zaostajala za mnogim drugim središnjim bankama u 2004., godinu kasnije FED je jedina važnija središnja banka koja je agresivno dizala svoju referentnu kamatnu stopu. Rast kamatne stope povećava atraktivnost ulaganja u američku imovinu, a time i u dolar. Stoga je dolar postao privlačan i inozemnim investitorima odvukavši pažnju s problematičnih pitanja za američko gospodarstvo poput deficita platne bilance i deficita robne razmjene, koji su u 2004. negativno utjecali na dolar. Privlačenje ulagača prema dolaru izbrisalo je sve gubitke koje je dolar u 2004. zabilježio prema jenu, euru, britanskoj funti i švicarskom franku.

ECB preuzima inicijativu
S obzirom na uzlet najznačajnije svjetske valute u 2005., postavlja se pitanje što možemo očekivati u 2006., odnosno koji sve faktori mogu biti presudni za daljnji odnos dolara i eura. Prije svega valja naglasiti da se već nazire promjena trenda kretanja kamatnih stopa. Do sada je rast kamatne stope FED-a bio ključni saveznik dolara u njegovu jačanju. Međutim, većina analitičara očekuje da bi FED mogao završiti sa svojom uzlaznom serijom rasta kamatne stope, ali bi istovremeno Europska središnja banka (ECB) mogla u 2006. povisiti svoju kamatnu stopu. U tom bi se slučaju stvarao pritisak na jačanje eura prema dolaru jer bi se smanjila razlika u kamatnim stopama (trenutno je kamatna stopa ECB-a 2,25 posto, a FED-a 4,25 posto).
Vjerojatno najveći utjecaj na američko gospodarstvo, a time i na kretanje kamatne stope i na tečaj dolara u 2006. imaju dva faktora: prvi je tržište nekretnina u SAD-u, a drugi cijena sirove nafte. Naime, prema procjenama Merrill Lyncha tržiše nekretnina čini oko 5 posto američkog BDP-a, ali i polovicu ukupnog rasta američkoga gospodarstva u 2005. Ako dođe do zamjetnog slabljenja tog tržišta, to bi se negativno odrazilo na potrošnju, na američko gospodarstvo, a time i na dolar. S druge strane, u 2006. godini mogući rast cijena sirove nafte na tržištima (koje se trenutno zadržavaju oko 60 USD/barel) također bi mogao imati negativan utjecaj na potrošnju, na američko gospodarstvo i na dolar. Dakle, ako se u 2006. potrošnja u SAD-u osjetno smanji zbog slabljenja tržišta nekretnina te zbog rastućih cijena sirove nafte, FED bi bio prisiljen zaustaviti trend rasta kamatne stope i time bi dolar izgubio svoga jedinog saveznika. Za sada tržišni analitičari ne očekuju znatniju promjenu tečaja EUR/USD u 2006. u odnosu na 2005. kada je prosječan tečaj iznosio 1,2463 dolara za euro.

Jaka intervencija HNB-a
Na domaćem deviznom tržištu zadnji tjedan u 2005. obilježen je deviznom intervencijom HNB-a održanom u utorak, na kojoj je od poslovnih banaka otkupljeno 161,9 milijuna eura radi zaustavljanja daljnjeg jačanja kune. Naime, na tržištu je zabilježena jaka prodaja eura zbog čega je tečaj osjetno pao, i to na 7,36 kuna. Uslijedila je devizna intervencija HNB-a nakon čega je tečaj blago porastao. Tako velik iznos u jednoj deviznoj intervenciji (na tržište se plasiralo gotovo 1,2 milijarde kuna) već godinama nije zabilježen. Velika potražnja za kunama zabilježena je početkom ljeta, ali je u kolovozu pokrenuto slabljenje kune. Slabljenje kune nastavljeno je dolaskom jeseni, ali deprecijacijski pritisci nisu bili tako izraženi ove godine. U zadnjem tromjesečju 2005. euro je po srednjem tečaju HNB-a zadržavan ispod 7,44 kune. Jačanje kune moglo bi ponovno uslijediti u 2006., na što bi trebali utjecati pojačani priljevi deviza. Dodatno zaduživanje države na domaćem financijskom tržištu za potrebe financiranja deficita također bi moglo stvarati pritisak na jačanje kune.