Clean Cooling Collaborative (CCC) vodeća je globalna filantropska inicijativa koja djeluje u sklopu ClimateWorks Foundationa.

Glavni cilj CCC-a je transformirati sektor hlađenja kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova i omogućilo učinkovito, ekološki prihvatljivo hlađenje dostupno svima. CCC je pokrenut 2017. kao odgovor na Kigali amandman Montrealskog protokola, kojim su se zemlje obvezale postupno ukinuti uporabu štetnih rashladnih plinova (HFC-ova).

’Solid-state’ uređaji
“Čisto hlađenje” iznimno je važno zbog više razloga. U prvome redu činjenica je da klimatizacija i rashlađivanje trenutačno čine više od sedam posto globalnih emisija stakleničkih plinova, a bez promjena taj bi se udio mogao udvostručiti do 2050. Potražnja za rashladnim uređajima zbog globalnog će se zatopljenja utrostručit će se do 2050. godine, što postaje i klimatsko i društveno pitanje.

Više od 1,1 milijarde ljudi već je u riziku zbog nedostatka pristupa sigurnom hlađenju, što utječe na zdravlje, sigurnost hrane i produktivnost. CCC procjenjuje da bismo pravilnim pristupom klimatizaciji mogli spriječiti emisiju 100 gigatona CO₂ ekvivalenta do 2050. godine.

Sneha Sachar, zaposlenica Clean Cooling Collaborativea, koja je pola života provela u Delhiju, a sada živi u Kaliforniji, navikla je na vrućinu. No, njezin rodni grad čini joj se mnogo toplijim nego dok je odrastala, čak je i vožnja automobilom u određenim mjesecima vrlo neugodna. Rastuće temperature još su gore za radnike na otvorenom.

“To zaista pogubno utječe na mogućnost ljudi da nastave zarađivati za život”, napominje Sachar. Dodaje kako postoji više niskotehnoloških načina za održavanje hladnoće u zgradama, ali za radnike na otvorenom čak i 20-minutna pauza od vrućine i vlage, primjerice, u dobro dizajniranim rashladnim stanicama, može napraviti razliku.

Morgan Stanley, američka multinacionalna investicijska banka i financijska uslužna tvrtka sa sjedištem u New Yorku, čiji su klijenti korporacije, vlade, institucije i pojedinci, predviđa da bi se godišnja stopa rasta tržišta hlađenja, koje već vrijedi 235 milijardi dolara godišnje, mogla više nego udvostručiti do 2030. godine.

Ipak, postojeći uređaji za hlađenje imaju ozbiljne nedostatke. Jedan od problema je rashladno sredstvo, tekućina koja prelazi iz tekućeg u plinovito stanje i tako prenosi toplinu. Uobičajeno je da ona curi iz standardnih sustava, što šteti učinkovitosti i potencijalno zdravlju.

Kvalitetna edukacija otvara brojna vrata

Od Zagreba do Amazona: Kako u Hrvatskoj pripremiti mlade za globalne IT karijere?

Kapital koji mijenja pravila

Tko ne riskira, ne profitira: Kako rizični kapital gradi uspješne i održive kompanije

Rashladna sredstva koja se danas najčešće koriste su hidrofluorougljici (HFC), skupina sintetskih plinova s visokim potencijalom globalnog zagrijavanja, znatno većim od ugljičnog dioksida. Jedna od opcija je zamjena rashladnih sredstava ekološki prihvatljivijim verzijama, ali i one imaju probleme. Međutim, kako se HFC-ovi postupno ukidaju, pozornost se okreće alternativnim rashladnim sredstvima.

Neki znanstvenici rade na uređajima za hlađenje koji ne koriste tekuća rashladna sredstva. Lindsay Rasmussen iz neprofitne organizacije RMI naziva ih “revolucionarnim tehnologijama”. Glavna skupina takvih tehnologija je “solid-state” hlađenje, koje koristi čvrste materijale i dodatne sile (poput tlaka, napona, magneta ili mehaničkog naprezanja) za izazivanje promjena temperature. Rasmussen kaže da “solid-state” uređaji mogu napraviti veći iskorak jer “ne samo da eliminiraju ta izrazito zagađujuća rashladna sredstva, već mogu ponuditi i poboljšanu učinkovitost sustava”.

RMI je identificirao između 10 i 20 startupa koji rade na ranim verzijama tih uređaja. Jedan od njih je njemačka tvrtka Magnotherm, koja koristi magnete. “Naša tehnologija je inherentno sigurna jer nije otrovna, radi se o metalu i radimo pod vrlo niskim tlakovima”, kaže Timur Sirman, izvršni direktor i suosnivač Magnotherma.

Napredak je vidljiv
Druga tehnologija u razvoju je termoelektrično hlađenje, koje premješta toplinu između dvije strane uređaja pomoću električne energije. Američki startup Phononic proizvodi milijune takvih uređaja koji se koriste u podatkovnim centrima, supermarketima i drugim zgradama.

Treći tip “solid-state” hlađenja je elastokalorično hlađenje, koje koristi mehanički stres na određene metalne legure za promjenu temperature. Trenutačni prototipovi imaju manji kapacitet hlađenja od komercijalnih klima-uređaja, ali napredak je vidljiv – nedavno je tim iz Hong Konga razvio uređaj koji je prvi put premašio snagu hlađenja od 1000 W.

Općenito, “solid-state” uređaji još uvijek nisu snažni kao konvencionalni klima-uređaji, ali očekuje se poboljšanje performansi i pad cijena. Ključno pitanje, kaže Rasmussen, je mogu li te tehnologije postati dovoljno pristupačne za one kojima su najpotrebnije i tamo gdje je potražnja za hlađenjem najveća.