Parlamentarni izbori u Turskoj održani u nedjelju trebali bi dati odgovor može li predvodnica brzorastućih država opet zahuktati gospodarski tempo koji već gotovo dvije godine gubi na snazi. Izborna pobjeda vladajuće konzervativne Stranke pravde i razvoja (AKP) nije bila upitna, ali je pitanje može li izborni rezultat dati toj stranci mogućnost da samostalno formira vladu. Pitanje jednostranačke ili koalicijske vlade ujedno je i ključno pitanje za tursku ekonomiju, ocjenjuju tamošnji politički analitičari.

Donijeli procvat

Naime, oporba je u predizbornoj kampanji koristila upravo i argument o sve lošijem stanju turske ekonomije kako bi preotela glasače AKP-u pod vodstvom premijera Ahmeta Davutoğlua. Otkako je AKP još krajem 2002. prvi puta preuzela vlast u Turskoj, gospodarstvo je doživjelo pravi procvat. Ako se izuzmu dvije loše godine, 2008. i 2009. kada je svijet bio u jeku financijske krize, Turska je rasla po prosječnoj godišnjoj stopi od gotovo pet posto. Zemlja je spašena i od hiperinflacije, a danas je 17. najveće svjetsko gospodarstvo.

Prije dvije godine svojevrsno priznanje vladi u Ankari dala je i Svjetska banka čiji je predsjednik Jim Yong Kim izjavio kako je ekonomski rezultat Turske inspiracija za mnoge zemlje u razvoju. Ipak, razdoblje “dobrih godina” je na zalazu. Turska ekonomija je lani usporila na 2,9 posto, a tek nijansu bolji rezultat Međunarodni monetarni fond (MMF) predviđa za ovu godinu. Porasla je i nezaposlenost, s manje od osam posto prije tri godine na trenutnih više od 10 posto.

Ekonomisti na listama

S druge strane, upravo je ekonomija, pa i u sadašnjem stanju, glavni oslonac AKP-a. Zanimljivo je da je ta stranka na svojim listama kandidirala poznata imena iz svijeta gospodarstva. Tako AKP ima 18 gospodarstvenika, među njima i bivšeg šefa Istanbulske burze Mustafu Ibrahima Turhana te Naci Ağbal, bivšeg državnog tajnika u ministarstvu financija.

Istim receptom poslužila se i oporba, pa je socijaldemokratska Republikanska narodna stranka kandidirala također 18 poduzetnika i ekonomista, a među njima je Kemal Derviş, bivši ministar gospodarstva i stručnjak UN-a za razvojne programe.

Na listi treće stranke po snazi, nacionalističke Stranke nacionalnog pokreta, izdvaja se ime Durmuşa Yılmaza, bivšeg guvernera središnje banke. U takvim okolnostima, glavno je pitanje hoće li izbori za Veliku narodnu skupštinu s 550 zastupnika iznjedriti jednostranačku ili koalicijsku vladu. Turski analitičari podijeljeni su po pitanju kakva vlada može osigurati reforme potrebne tamošnjem gospodarstvu.

RAZVOJ

‘Prodaja, operativa i financije konačno u istom ritmu’: Razgovor s Brigitom Kovačević (Intera) i Vericom Jurković (Datalab Hrvatska)

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

Koalicija ili jednostranačje?

Dok jedni smatraju da bi koalicijska vlada umjesto jednostranačke AKP-ove vlade s tankom parlamentarnom potporom bila bolje rješenje jer bi mogla pokrenuti ekonomske reforme utemeljene na konsenzusu, drugi podsjećaju na 90-e koje u Turskoj nazivaju “izgubljeno desetljeće” kao očiti dokaz što mogu učiniti koalicijske vlade.

Inozemni mediji pak ocjenjuju kako je Turska izgubila reformski zamah jer je glavna preokupacija predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana postala konsolidacija političke moći. Štoviše, od nedjeljnih izbora Erdogan ponajviše očekuje hoće li mu rezultat omogućiti uvođenje predsjedničkog sustava.

Prema mišljenju inozemnih analitičara, gorući problem Turske je rebalansiranje ekonomije te povećanje stope domaće štednje koja bi anulirala potrebu za inozemnim financiranjem.

Prema mišljenju MMF-a, Turska je iznimno osjetljiva na dotok kapitala iz inozemstva, pa bi i najmanji odljev stranog kapitala gurnuo Tursku u 
recesiju.