Sivi bicikl 20 je kilograma težak, ima tri brzine i malu košaricu za volanom, a od prošloga tjedna može se iznajmiti. Ideja grada Pariza nosi naziv Velib a radi se o složenici “velo” i “liberte”, francuskih riječi za bicikl i slobodu. Kako izgleda ova sloboda na biciklu, objašnjava Celine Lepault iz vijećnice francuskog glavnog grada: “Cilj projekta je da se pospiješi bicikl kao prijevozno sredstvo. Sve to se odvija u okviru akcije grada kojom se podupiru ekološka i manje bučna prijevozna sredstva. U međuvremeno imamo na primjer više biciklističkih staza, gotovo 400 kilometara. Imamo već i nekoliko biciklista, ali svakim danom ih je sve više. Sa akcijom ‘Velib’ želimo da se što više ljudi koristi biciklom”. No ljubitelji bicikla ne bi trebali postati samo parižani, 11.000 bicikala stoji na raspolaganju i za turiste koji radije svijet Pariza otkrivaju na površini nego u tunelima metroa. Princip korištenja bicikla je jednostavan: na 750 postaja parkirani su sivi bicikli. Uzmete jedan i vratite ga na nekom drugom mjestu za povratak ako tamo ima slobodnog mjesta. Postaje za vraćanje bicikla udaljene su jedna od druge samo 200 do 300 metara. Janet je iz Malezije i oduševljena je novim sustavom: “Bicikli su dobri za Pariz, jer ionako je gust promet. Ja bih radije posudila bicikl jer sam ovdje samo na dva dana. Ideja je izvrsna, čovjek se osjeća slobodan i pokupi puno više od cijele atmosfere i kulisa”. No nisu baš svi turisti tako uvjereni da je francuski glavni grad prikladan za bicikl: “Meni bi to bilo preopasno, ja se ne osjećam sigirnom niti na biciklističkim stazama u Strasbourgu”. A što kažu njemački turisti u Parizu: namjeravaju li oni koristiti ovu ponudu? “Da, sigurno, samo kada bi znali kako se to koristi… Sada idemo na metro, jer smo već kupili karte”. Sloboda na biciklu vezana je uz sustav pretplate. Svaki vlasnik kreditne kartice može kupiti pretplatu na svakoj biciklističkoj postaji. Jedan dan košta jedan euro, jedan tjedan pet eura. No, ako netko želi na velike ture po velikim avenijama glavnoga grada tada će to biti skupo. Prvih pola sata je slobodno, dok svakih 30 minuta košta i do četiri eura. Parižani već su razvili taktiku. Poslovni čovjek Emilien zaustavlja se pred Louvreom i mijenja bicikl: “Putujem na radni sastanak, bicikl je praktičan. Svakih pola sata mijenjam bicikl i tako me na kraju ne košta ništa”.