Kriza zbog virusa COVID-19 doista je međunarodna-globalna pandemija i zaraza u globaliziranom gospodarstvu. Niti jedna zemlja neće moći sama izaći iz ove krize, piše Dr. James Cockayne, direktor Sveučilišnog centra Ujedinjenih naroda za politička istraživanja (UN-CPR) za IPI Global Observatory.

To je već jasno iz kineskog iskustva. Čini se da su učinjeni veliki koraci u ograničavanju prijenosa na kopnu, ali Kina se i dalje suočava s rizicima od prijenosa iz inozemstva. Iako se kineske tvornice polako oporavljaju, duboki i trajni šok zbog pandemije na Zapadu otežat će Kini povratak na razinu rasta prije koronavirusa.

Vlade su se do sada razumljivo usredotočile na trenutačno upravljanje krizom u domovini. Sada se postavljaju dvije nove stvarnosti.

Prvo, da se temeljni uvjeti koji zahtijevaju nametanje socijalnog distanciranja, zaključavanja i komercijalnih ograničenja uskoro neće povući. Otvaranje, dok je virus još uvijek prisutan, jednostavno riskira ponovno izlaganje. To je jasno iz iskustva Hong Konga.

predstavljena usluga

VIDEO: Predstavljene nove e-propusnice, evo što se mijenja

Drugo, da uklanjanje tih uvjeta zahtijeva koordinirano globalno djelovanje. Virus neće biti istinski suzbijen nigdje dok se učinkovito ne kontrolira posvuda.

Ipak, nije se pojavio centralizirani mehanizam odgovora na krizu kako bi se uskladili nacionalni napori. Umjesto toga, uvedena su ograničenja putovanja jednostrano, a opasna konkurentna dinamika pojavljuje se u zemljama koje žude za oskudnim resursima, kao što su respiratori i obećavajući farmaceutski tretmani.

Zakoračite u G20. Stvoren za sučeljavanje s globalnom financijskom krizom 2008. godine i okupljanje zemalja koje čine oko 90 posto globalnog BDP-a, forum G20 u jedinstvenom je položaju da brzo uspostavi okvir za koordinirani odgovor na krizu.

Evo četiri stvari koje bi vođe trebali postaviti kao prioritet:

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

1. Globalni mehanizam za koordinaciju kriznih situacija (COVID-19)

Ova kriza je bez presedana u svojoj mjeri i brzini. Eksponencijalna priroda i virusnog i ekonomskog prijenosa izazov je za našu sposobnost da vidimo iza ugla i u više je navrata prinudila čelnike da povuku poteze koje su izvan njihovih politika koje inače zastupaju. A to je usamljeno i neugodno mjesto za demokratske političare posebice.

Ipak, natjecanje (u kojem netko gubi, a netko dobiva) za oskudne resurse koje vlade trebaju – MASKE, respiratori, bolnički kreveti, čak i zdravstveni radnici – povećava rizik za sve. Znači da resursi nisu tamo gdje trebaju biti i umjesto toga mogu biti tamo gdje ne trebaju toliko. Kako države sve više shvaćaju da im je potrebna suradnja za izlazak iz krize, tražit će pomoć iz inozemstva. Skupina G20 može postaviti temelje za znanstveni, Strateški koordinacijski mehanizam za dodjelu sredstava na temelju stvarne procjene kolektivnih potreba.

Predstavljen travanjski paket mjera

Povećane potpore za radnike na 4000 kuna, objavljeni uvjeti za oslobađanje od poreza na dobit, dohodak i doprinose za iduća tri mjeseca…

Tim mehanizmom trebao bi se politički dopuniti tehnički mandat hitnog odbora Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) osnovanog međunarodnim zdravstvenim uredbama. Države će se obvezati koordinirati proizvodnju i raspodjelu ključnih resursa kao što su maske, respiratori i lijekovi. S vremenom će možda biti potrebno koordinirati pristup zdravstvenim radnicima, posebice kada virus preuzme nadzor u zemljama u razvoju, koje nemaju resurse zemalja koje su do sada najteže pogođene.

2. Privremeni režim za premještanje osoba i robe kritičnih za odgovor

Globalni sustav putovanja praktično je suspendiran. Pojedinačni akteri uskaču: Danski brodovlasnički div Maersk osigurava svojim brodovima premještanje medicinskih proizvoda. Međutim, nova ograničenja pokreta za ljude i robu kritične za reagiranje velika su zapreka.

Skupina G20 trebala bi razmotriti stvaranje međunarodnog sustava „zelenih prometnica” razvijenog u Europskoj uniji kako bi se olakšao prolazak kritične robe i medicinske opreme. Istodobno, čelnici bi trebali ponuditi izlazak zemljama 24 + koje su usvojile kontrolu izvoza medicinske opreme od početka krize, stvaranjem međunarodnog koordinacijskog mehanizma za ubrzavanje proizvodnje i distribucije ove opreme, temeljenog na medicinskim potrebama.

Istodobno, trebalo bi poticati 156 zemalja koje imaju na snazi tarife za dezinficijense i sredstva za čišćenje da ih odmah odbace. To bi koštalo samo 2 milijarde dolara da se ti prihodi zamijene, primjerice, bespovratnim sredstvima Svjetske banke.

Zatvaranje u kuće neće biti dovoljno

Šest koraka koje svaka zemlja mora poduzeti kako bi spriječila masovnu smrtnost od koronavirusa

U interesu je svih osigurati da zemlje u razvoju imaju najbolje izglede za upravljanje ovom krizom, ili će se koronavirus tamo ukorijeniti i stvoriti trajni prekid gospodarskog oporavka, uz riskiranje financijske krize na tržištima u nastajanju. Lanci vrijednosti sada su u velikoj mjeri globalizirani – nijedna se zemlja neće pravilno oporaviti od krize sve dok se globalni lanci vrijednosti ne povuku i ne počnu kretati.

3. Prvi istinski globalni fiskalni poticaj

Globalna priroda gospodarskog šoka s kojim se suočavamo, uz istovremeni pad ponude i potražnje, znači da nam je potreban prvi istinski globalni fiskalni poticaj u povijesti.

Taj poticaj trebalo bi usmjeriti ne samo na velika poduzeća i vodeća poduzeća, već i na radnike i mala do srednja poduzeća diljem svijeta koja podupiru globalno gospodarstvo. Nije dovoljno zaštititi glavne dobavljače: moramo zaštititi njihove dobavljače i globalnu potražnju potrošača – dohodak kućanstava – koji će polako vratiti globalno gospodarstvo u život.

Ovdje nije potrebno samo koordinirati fiskalna proširenja, već ih financirati, posebice za zemlje u razvoju. To će zahtijevati kreativno razmišljanje o tome kako mobilizirati velike injekcije koncesijskih financija ne samo od multilateralnih razvojnih banaka, već i od privatnih kreditora poput mirovinskih fondova, koji će biti u potrazi i za ulaganjima s malim povratom. Razvojne financijske institucije možda će morati raditi zajedno na stvaranju novih mehanizama za kolektivno olakšavanje kreditiranja za nove tržišne privatne sektore. I možda će biti potrebno pristupiti posebnim pravima vučenja (SDR) u Međunarodnom monetarnom fondu, suspendirati bilateralne otplate duga i koordinirati zamjenu valute središnje banke.

Važnost uloge državnih politika

Koliko će recesije iz 2008. i 2020. biti drugačije i zašto je to važno

Sve bi se to trebalo odvijati u okviru sveobuhvatnog koordinacijskog mehanizma kojim se prednost daje dodjeli kapitala sektorima kritičnim za odgovor i vrijednosnim lancima kao što je proizvodnja medicinske opskrbe.

4. Predanost da se učini sve što je potrebno kako bi se zaštitili ljudi

Konačno, ali možda i najvažnije, ključna zadaća skupine G20 jest jasno ukazati kako su globalni čelnici ujedinjeni u svojoj predanosti učiniti sve što je potrebno kako bi zaštitili ljude.

Izbor između profita i ljudi je lažan. Ne može biti gospodarstva, a kamoli gospodarskog rasta, bez zdravlja i sigurnosti. Jasna izjava čelnika G20 o predanosti zajedničkom radu na zaštiti ljudi smirit će živčana tržišta i građane. Pružit će temelj povjerenja, bez kojeg bi se međunarodna suradnja i globalna tržišta mogli brzo pogoršati, kako nastaje spirala protekcionizma i tržišna panika.

Tragična ironija ove krize je da društveno distanciranje jasno pokazuje koliko smo svi u ovome zajedno. Sada je trenutak za G20 da nam počne pomogati da nađemo naš put iz ove krize – zajedno.

Preveo: Goran Jungwirth