U proizvodnji i prodaji sladoleda zaposleno je 69.000 ljudi, a širom zemlje razasuto je preko 19.000 ‘gelaterija’ čiji broj svake godine raste zbog velike potražnje.
Dok talijanska ekonomija zaostaje u oporavku za vodećim europskim državama, u jednom je segmentu ipak neprikosnoveni lider – proizvodnji sladoleda. Kako pokazuju službene statistike, Italija je prošle godine proizvela najviše sladoleda, odnosno “gelata” kako ga nazivaju prekojadranski susjedi, u cijeloj Europskoj uniji. Iz talijanskih slastičarnica izašlo je 595 milijuna litara sladoleda što je 19 posto ukupne europske proizvodnje.
Tradicija od 16. stoljeća
Dok talijanska ekonomija zaostaje u oporavku za vodećim europskim državama, u jednom je segmentu ipak neprikosnoveni lider – proizvodnji sladoleda. Kako pokazuju službene statistike, Italija je prošle godine proizvela najviše sladoleda, odnosno “gelata” kako ga nazivaju prekojadranski susjedi, u cijeloj Europskoj uniji. Iz talijanskih slastičarnica izašlo je 595 milijuna litara sladoleda što je 19 posto ukupne europske proizvodnje.
Tradicija od 16. stoljeća
Proizvedena količina dovoljna je za 6,8 milijardi kuglica sladoleda, pa Talijani proizvode toliko da 90 posto ljudi na planeti mogu dobiti jednu kuglicu. Iza Italije najviše sladoleda proizvodi Njemačka, 515 milijuna litara, prenosi Bloomberg.
Tradicija proizvodnje sladoleda u Italiji ima tradiciju još od 16. stoljeća kada je nastao u renesansnoj Firenci zahvaljujući plemkinji Caterini De Medici. Prema povijesnim zapisima, prvi tvorac gelata bio je stanoviti firentinski kuhar Ruggeri koji je napravio jelo od smrznuta mlijeka, šećera i voća. No, današnji majstori “gelata” mnogo su sofisticiraniji u proizvodnji te slastice koja se može naći u stotinama okusa, a od te proizvodnje i sasvim lijepo žive.
Prema podacima udruge poslodavaca Confcommercio, u proizvodnji i prodaji sladoleda zaposleno je 69.000 ljudi, a godišnje se zaradi 1,4 milijarde eura. Širom Italije razasuto je preko 19.000 “gelaterija”, odnosno slastičarni, a velika potražnja utječe na stalni rast njihova broja. Samo je u Milanu i okolici prošle godine zabilježeno 4,5 posto više “gelaterija” nego godinu ranije. Većina slastičarni u obiteljskom je vlasništvu.
“Možemo prodati do 300 kilograma sladoleda dnevno tijekom najvećih ljetnih gužvi”, tvrdi za Bloomberg Alberto Manassei, osnivač lanca slastičarni Gelateria dei Gracchi.
Njegove slastičarne postale su pravi hit među ljubiteljima sladoleda, pa je prije nekoliko dana u Rimu otvorio već četvrtu slastičarnu.
Vječna rasprava
Statistički podaci pokazuju kako se glavnina talijanskog sladoleda proda na domaćem tržištu. Naime, svaki Talijan u prosjeku godišnje pojede oko stotinu kuglica sladoleda, a ako se tome još pridoda navala turista, za izvoz ostane vrlo malo.
Iako je vodeća u proizvodnji, Italija stoga zauzima tek peto mjesto u Europi u njegovu izvozu gdje dominiraju zemlje poput Njemačke, Francuske i Belgije. Analitičari tumače kako je tome razlog i poslovni model talijanskih gelaterija koje su primarno usmjerene na lokalno tržište.
I dok se Talijani jednoglasno slažu da je njihov “gelato” najbolji na svijetu, rasprave oko okusa gotovo su vječne i mogu se čuti u gotovo svakoj slastičarni. Najžešća rasprava među kupcima vodi se oko pitanja jesu li bolji tradicionalni okusi ili nove arome.
“Čokolada je vječni favorit, međutim ovoga je ljeta veliki hit đumbir koji može biti pomiješan s voćem ili vrhnjem”, kaže Nicole, prodavačica u slastičarni Fata Morgana u središtu Rima.v
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu