Članice eurozone zbog previsokih su troškova proizvodnje kovanica od jednog i dva eurocenta od uvođenja zajedničke valute 2002. godine izgubile ukupno 1,4 milijarde eura, procjenjuje Europska komisija.

Ti troškovi razlog su zbog kojeg je Europski parlament prošle godine od Komisije zatražio da istraži mogućnost ukidanja dviju denominacija kovanica te je Komisija, nakon analize i prvog kruga konzultacija, iznijela prijedlog s četiri scenarija. Dva podrazumijevaju preživljavanje dviju najmanjih kovanica: u prvoj varijanti sve ostaje jednako, a članice (možda i Hrvatska jednoga dana) bilježe pozamašni emisijski gubitak (razliku između troškova proizvodnje i vrijednosti kovanice), dok bi se u drugoj varijanti pokušao spustiti trošak prozvodnje. Druga dva scenarija predviđaju ukidanje kovanica: jedan trenutačno, drugi postupno. "Komisija je provela konzultacije s gospodarstvom i udrugama potrošača, ministarstvima financija, kovnicama i središnjim bankama o prednostima i nedostacima daljnjega korištenja kovanica od jedan i dva eurocenta. Nastavit ćemo diskusiju s dionicima i zemljama članicama te vidjeti hoće li se pojaviti jasna preferencija na kojoj bi se temeljio prijedlog zakonskih izmjena", kazao je u priopćenju Olli Rehn, potpredsjednik Komisije za ekonomske i monetarne poslove i euro.

Izgubljeno od 25% do 100%
Trenutačno je u opticaju više od 46 milijardi komada tih kovanica. Štoviše, gotovo polovica svih izdanih kovanica su one od jednog i dva eurocenta, a njihova je ukupna vrijednost oko 714 milijuna eura. Međutim, zbog velika udjela gubljenja kovanica s jedne strane i raširenosti psiholoških cijena (npr. 9,99 eura) s druge neprekidno rastu potrebe za izdavanjem novih malih kovanica. Stoga je od uvođenja eura broj kovanica u opticaju skočio za čak 74 posto. Udjel izgubljenih kovanica kreće se, navodi se u analizi Komisije, između 25 i 100 posto u pojedinim zemljama članicama. Potrošači te kovanice obično ne koriste pri plaćanju, ali ih prihvaćaju u ostatku novca te se one obično gomilaju i zapravo ne vraćaju se u platni sustav, navodi Komisija. Ima primjera i da građani otapaju kovanice radi sekundarnih sirovina. Stav građana je podijeljen: iako istraživanje Eurobarometar pokazuje naklonost prema kovanicama malih denominacija i strah od rasta inflacije u slučaju njihova ukidanja, građani smatraju da su male kovanice bez vrijednosti i anketa potvrđuje da ih minimalno koriste pri plaćanju. Europska komisija stoga upozorava na to da, iako ekonomika izdavanja kovanica sugerira opravdanost ukidanja malih kovanica, troškove treba promatrati zajedno s ostalim pitanjima, među ostalim, mogućom negativnom reakcijom građana na obvezna pravila o zakruživanju koja bi pratila ukidanje.Naime, oba scenarija Europske komisije o povlačenju kovanica podrazumijevaju uvođenje pravila o obaveznom zaokruživanju ukupnog iznosa kupnje na najbliži višekratnik pet centi. Komisija pritom navodi primjere Nizozemske i Finske, koje su izdavanje malih kovanica svele na minimum. Finska je od početka izdala samo minimalne količine i zakonom propisala zaokruživanje na pet centi za gotovinska plaćanja, dok je Nizozemska izdavanje ograničila 2004. godine uz slična pravila o zaokruživanju na temelju sporazuma trgovaca i udruga potrošača.

Pad vrijednosti
Prednost ukidanja malih kovanica je, naravno, ušteda na proizvodnji za same države i na troškovima manipulacije za trgovce, a primjeri pokazuju da je strah od inflacije neutemeljen, tvrdi Europska komisija. Naime, prema primjeru ukidanja slovačke kovanice od 10 i 20 haliera, inflatorni učinak bio bi manji od 0,01 posto, dok u Nizozemskoj i Finskoj nije zamijećen nikakav utjecaj na inflaciju.Europska komisija napominje i kako je platna vrijednost ipak smanjena na 0,81 eurocenta za kovanicu od jednog centa. Procjenu troška Komisija je napravila na temelju odgovora pet članica (ostale nisu odgovorile). Čini se, međutim, da među pet članica koje su odgovorile postoji velika razlika u cijeni proizvodnje, pri čemu razlika proizlazi ponajprije iz troška nacionalnih kovnica novca. Naime, cijena neotisnute kovanice (koja se zatim kuje u nacionalnoj kovnici) iznosi između 50 i 60 posto nominalne vrijednosti kovanice.Što se gospodarstva tiče, udruženja trgovaca su podijeljena: s jedne strane male kovanice nose im velike manipulativne troškove (i do 40 centi za rolu od 50 eurocent kovanica), ali smatraju da su im male kovanice korisne u platnom prometu. Kovnice, naravno, žele da se male kovanice ne ukinu, a banke su neutralne.Smanjenje troška proizvodnje s jedne bi strane uključivalo korištenje jeftinijih materijala, a s druge bi zemlje članice morale utvrditi zbog čega su neke nacionalne kovnice skuplje od drugih.Ukidanje kovanica također bi donijelo jednokratne troškove: marketinšku kampanju, trošak samog povlačenja, kao i gubitke u kovnicama.

Četiri scenarija za budućnost najmanjih kovanica

Status quo 
Male kovanice ostaju, a članice (možda i Hrvatska jednog dana) bilježe pozamašan emisijski gubitak (razliku između troškova proizvodnje i vrijednosti kovanice)

Niži trošak 
proizvodnje Promijeniti sastav u korist jeftinijih metala i natjerati nacionalne kovnice da smanje troškove kako bi trošak bio približno jednak vrijednosti

Brzo povlačenje 
U kratkom roku provodi se povlačenje malih kovanica. Uvodi se obaveza zaokruživanja iznosa iznosa kupnje na najbliži višekratnik 5 eurocenti

Postupno povlačenje 
Prestaje izdavanje malih kovanica, ali one ostaju sredstvo plaćanja. Kroz tri-četiri godine nestaju zbog gubljenja i slabog korištenja pri plaćanju. Zaokruživanje odmah postaje obvezno

Nova pravila kapitala

Budućnost neće pripasti najzelenijima, nego najpametnijima

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret