Škotska se već dugo priprema za referendum o svojoj neovisnosti, pri čemu pobornici i protivnici osamostaljenja čine sve što mogu kako bi neodlučne nagovorili da glas daju jednoj ili drugoj opciji. Zadnje ankete pokazuju da bi protiv neovisnosti glasovalo 49 posto Škota, a za 37 posto, dok je neoprijedjeljenih 15 posto pa ih treba animirati.

Dio engleskih medija i političara pokušava uvjeriti stanovnike sjevernog dijela Ujedinjenog Kraljevstva da Škotska ni ekonomski ni politički ne bi mogla opstati kao samostalna država. Bivši britanski ministar obrane i bivši čelnik NATO-a George Robertson, inače po nacionalnosti Škot, prije mjesec dana je naljutio škotsku vladu izjavom da će odlazak Škotske iz Velike Britanije ugroziti širu stabilnost svijeta. Dodao je da će Škotskoj biti otežan ostanak u NATO-u ukoliko referendum koji će se održati 18. rujna ove godine bude pozitivan. Dodao je da se političari koji su za nezavisnost zalažu se za uklanjanje britanskih nuklearnih podmornica iz škotskih vojnih baza. Pobornici nezavisnosti tvrde da će Škotska samo profitirati osamostaljenjem te da svi pokazatelji govore da je u pitanju bogata nacija. Sve to potkrijepljuju brojkama pa tvrde da bi Škotska, kada bi bila samostalna, sa svojom raznovrsnom ekonomijom zauzela 14. mjesto najbogatije zemlje svijeta.

Vladi u Londonu ne ide na ruku što su ekonomski izgledi Škotske u ovom trenutku zaista bolji engleskih: nafta iz Sjevernog mora, gotovo pa  samodostatnost u električnoj energiji iz vjetroelektrana, bolji obrazovni sustav, bolja i modernija ekonomska struktura, osobito mala i srednja poduzeća, te veća sklonost kontinentalnoj Europi. Samostalno donošenje odluka Vladi će omogućiti odriješene ruke da poreznom politikom izravno utječe na ekonomski razvoj zemlje koji je neupitan, smaraju zagovornici osamostaljenja. Škotska je u sklopu Velike Britanije u platila 800 funti godišnje više godišnjeg poreza po glavi stanovnika od britanskog prosjeka. To znači, tvrde Škoti, da će im godišnje ostati 8,3 milijardi funti koje može potrošiti za jačanje ekonomije ili smanjenje javnog duga koji je u prosjeku cijele Britanije. Škotski poslovnjaci ponavljaju da je Škotska za poreze i za razvoj drugih krajeva Velike Britanije u posljednjih 30 godina dala 63 milijardi funti. Škotska kampanja za nezavisnost manje se vodi romantičarskim, a više pragmatičnim argumentima koje i oni "ZA", kao i oni "PROTIV", nalaze uglavnom u ekonomskom polju. Iza svega, kažu mnogi, krije se zapravo borba za naftu i plin u Sjevernom moru pred obalama Škotske čiji prihodi danas odlaze u London, a onda se dio dodjeljuje Edinburghu.
 

Škotska posjeduje pravo na više od polovice poznatih nalazišta u Sjevernom moru. Sada Škoti očekuju da će imati potpunu kontrolu nad prihodima od nafte i plina što svi smatraju ključnim za gospodarstvo. Naime, ako se isključi nafta, nacionalni dohodak Škotske je jednak onome cijele Velike Britanije, dok Škotska s prihodima od nafte i plina ima 18 posto veći nacionalni dohodak od cijele Velike Britanije. To je prilično snažan argument pristalicama nezavisnosti. Škotska vlada, na čelu s Alexom Salmondomda, smatra da bi s tim bogatstvima bolje upravljala kada bi Škotska bila neovisna, te optužuju vladu u Londonu da samo žele zadržati kontrolu nad resursima koji su 40 godina punili središnji proračun. "Sljedećih 40 godina red je na Škotskoj da iskoristi ta nalazišta", poručio je nedavno Salmond koji računa i na obnovljive izvore energije, prije svega energiju vjetra. Britanski ministar energetike Edward Davey ustvrdio je da je škotski energetski sektor svoj razvoj može zahvaliti jedinstvenom britanskom tržištu, na što mu je škotski kolega odgovorio da se 25 posto energije proizvedene u Škotskoj izvozi za potrošnju u drugim dijelovima Britanije. Dio britanskih analitičara umanjuje važnost škotskog plina i nafte. Tvrde da se Škoti prerano raduju jer nafte i plina uskoro neće biti na tim nalazištima.

I zaista, iskorištavanje posljednjih rezervi sve je teže, a proizvodnja u posljednjih deset godina prepolovljena. Naftni sektor izravno i neizravno zapošljava 450.000 ljudi. U Škotskoj tvrde da je pod Sjevernim morem ostalo između 14 i 15 milijardi barela nafte o kojima Škotska želi samostalno odlučivati. Škoti pri tome gledaju primjer bogate Norveške pa je predsjednik škotske Vlade Alex Salmond nedavno izjavio da nakon osamostaljenja planira izdvojiti desetinu poreznih prihoda od nafte i plina za fond koji bi bio sličan norveškom državnom megafondu koji je zahvaljujući nafti i plinu danas najbogatiji na svijetu. Almond se nada da bi fond u sljedećih 30 godina mogao prikupiti 30 milijardi funti. Kritičari osamostaljenje ne samo da osporavaju takav optimizam, nego tvrde da škotski bankarski sustav neće izdržati bez pomoći Bank of England, a kao argument ističu da su zagovornici neovisnosti toga svjesni pa u budući ugovor s Engleskom žele ugraditi mogućnost korištenja pomoći od Bank of England, ako bude potrebno. Britanski ministar financija George Osborne nedavno je odbacio mogućnost monetarne unije ako Škotska izabere neovisnost. Dobar dio engleskih medija i političara smatra da će samostalna Škotska morati tražiti pristanak za ulazak u svjetske asocijacije poput Ujedinjenih naroda, OECD-a, Svjetske banke i sličnih.
 

Škotska vlada smatra da bi njihova zemlja taj status zadržala i kao neovisna država tvrdeći da je u pitanju samo je jedna od pogrešnih teza koje promiču engleski mediji kako bi obeshrabrili glasače da na referendumu potvrde samostalnost. Čini se, međutim, da će Škotska ukoliko pođe stopama nezavisnosti, ipak morati proći pregovore za ulazak u EU pri čemu je e predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso bio dovoljno jasan kada je rekao da će i Škotska, prema pravilima, trebati proći pregovore te na kraju dobiti pristanak svih članica EU-a ukoliko želi biti dio bloka. Upravo zato bi članstvo u EU moglo biti sasvim neizvjesno, bez obzira što je službena škotska politika mnogo bliža s idejom EU-a, nego li je to vlada u londonskom Downing Streetu.Iz ove je pozicije teško očekivati da će Britanija olako i bezuvjetno pristati na škotsko članstvo. Britanija želi da energetski sustav ostane zajednički. Ukoliko neovisnost Škotske prođe na referendumu, upravo će energetski izvori biti glavna moneta za potkusurivanje u eventualnim pregovorima o članstvu Škotske. 

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Prilike i za Hrvatsku

‘Fokus politika sve više se pomiče prema većem financiranju konkurentnosti’

Financijska podrška Jamesa Bonda

SNP tek 1990-ih postao faktor

Škotska je sve do 1707. godine bila nezavisna zemlja, kada je potpisan Sporazum o Uniji s Engleskom, u čijem sastavu je tada bio Wales. Škotski nacionalisti su po uzoru na irske 1920. godine osnovali Škotsku nacionalnu ligu koja je tražila neovisnost. Vladajuća Škotska nacionalna partija (SNP) kojoj je na čelu premijer Alex Salmond osnovana je 1934. godine. Iako je danas to najsnažnija stranka u Škotskoj, do 1970. godine bila je potpuno marginalna i njezine pozive za nezavisnošću niti jedna vlada u Londonu nije shvaćala ozbiljno. Bila je poznatija po tome što ju je financijski i politički podupirao glumac Sean Connery, negoli po svojim dometima. Njezina snaga je, međutim, 90-ih godina samo rasla pa je tadašnji britanski premijer Tony Blair morao Škotskoj dati regionalni parlament i vladu, a u rujnu bi mogla izaći iz Velike Britanije.