Čini se da je došao kraj krizi na tržištu nekretnina, usporio se rast troškova zdravstvenih usluga, stopa nezaposlenosti pala je na ispod 8 posto, a povjerenje potrošača na najvećoj je razini nakon recesije. Izgledi za oporavak nikad nisu bili veći, a upravo to upućuje na važnost predsjedničke kampanje.

Onaj koji pobijedi na izborima moći će se okititi lovorikama za izbavljenje zemlje iz dugotrajne gospodarske krize, a obje strane to itekako dobro znaju. Predsjednik Obama i njegovi pomoćnici potiho su ljuti na pomisao da bi Mitt Romney mogao preuzeti zasluge za oporavak. Obama je javno počeo naglašavati dobre gospodarske vijesti koje su se zaredale u posljednjih nekoliko tjedana. Romney je pak rekao da očekuje da će se u ranim danima njegova mandata gospodarstvo oporaviti, i to ne zbog njegove politike, već zbog optimizma oko njegova budućeg djelovanja. Šansa da će predsjednik koji u siječnju preuzme vlast okrenuti gospodarstvo u svoju korist jedan je od tri glavna čimbenika koji naglašavaju važnost predsjedničkih izbora 2012. godine. Drugi je ključni čimbenik "financijska litica", to jest smanjenje potrošnje i povećanje poreza vrijedno 600 milijardi dolara koje će na snagu stupiti 1. siječnja. Ta će mjera predsjedniku omogućiti da oblikuje budućnost američke vlada, a da ne mora provesti neki veći zakon.

Obama ili Romney odlučit će o povećanju poreza za bogate i o ulaganjima u obranu, obrazovanje, znanost i alternativne izvore energije. Posljednji čimbenik, koji Obamini zagovornici često zanemaruju, jest taj što je on tijekom svojeg mandata donio niz značajnijih političkih odluka, više nego ijedan drugi demokratski predsjednik u pola stoljeća. Republikanska je stranka vrlo odlučno obećala da će mnoge te odluke poništiti ako Romney dođe na vlast. Zakon o zdravstvenoj skrbi koji su izglasali on i njegovi saveznici u Kongresu ne oslanja se toliko na državnu skrb koliko su se oslanjali programi Richarda Nixona i Billa Clintona, no ipak je riječ o najvećem širenju socijalne zaštite otkako je uveden Medicare, program zdravstvenog osiguranja za starije od 65 godina. Demokrati su na području obrazovanja proširili program financijske pomoći za fakultete, te desetke saveznih država naveli da od fakulteta traže veću odgovornost. Zakon o poticajima iz 2009. godine također je proširio i promijenio programe za širenje infrastrukture, ukidanje siromaštva i istraživanje. Čak i najveći domaći neuspjeh predsjednika Obame i njegovih saveznika nije bio potpun. Iako Washington dosad nije izglasao dalekosežniji zakon o klimatskim uvjetima, drastično je povećao mjerila za potrošnju goriva u automobilima te potaknuo procvat programa za iskorištavanje energije vjetra i sunca putem subvencija. Predsjednik koji djeluje snažno može zemlju usmjeriti onamo kamo on hoće.

Paradoks je, dakako, u tome da predsjednik ima tek djelomičan utjecaj na stanje gospodarstva, osobito u kratkoročnom smislu. Da Romney upravlja oporavkom, mogao bi se predstaviti sličnim Reaganu, koji je odbacivši veliku vladu pokrenuo gospodarstvo. Mogao bi ustrajati na tome da Bushove mjere smanjenja poreza postanu trajno stanje, pa tako i smanjenje poreza na godišnji dohodak veći od 250.000 dolara, a stopu bi mogao još više smanjiti. Mogao bi se zalagati za reviziju poreznog zakona i smanjenja nadzornih mehanizama. Mogao bi pokušati ukinuti mnoge subvencije za zdravstvenu skrb koje su uvedene uslijed izglasavanja Obamina zakona. Republikanci su također dali do znanja da će pokušati povećati davanja za vojsku i smanjiti potrošnju na Medicaid, program zdravstvene skrbi za siromašne. Što se Obame tiče, drugi bi mu mandat uz gospodarstvo koje se oporavlja dao priliku da učvrsti mjere koje je uveo u prvom mandatu. Mogao bi dokazati da je gospodarska strategija demokrata znatno nadmoćnija od strategije republikanaca, i to ne samo svojim rezultatima, već i Clintonovim pozitivnim napretkom i lošim rezultatima mlađeg Busha. Fiskalna litica mogla bi mu dati snage u borbi za povećanje poreza za bogate te poreznih olakšica za sve ostale. Dao je do znanja da će prihvatiti smanjena davanja za Medicare, Medicaid i druge socijalne programe, no bili bi manji od onih za koje se zalažu republikanci. Mogao bi i proširiti programe za znanstvena istraživanja i alternativne izvore energije, a 2013. godine mogao bi krenuti u reviziju zakona o useljeništvu.

David Leonhardt