Robot koji slaže rublje, kuha ili pere posuđe? Znanstvenici kažu kako to predstavlja veći uspjeh u težnjama prema umjetnoj inteligenciji negoli slavna pobjeda IBM-ova robota Watsona na američkom televizijskom kvizu znanja “Izazov” ove godine. “Svi ti problemi koji se događaju kada želite kopirati nešto što je biološko, poput percepcije, dodira, planiranja i shvaćanja, na temeljnoj se razini pokazuju gotovo nesavladivima”, izjavio je Gary Bradski, specijalist iz kompaniji Willow Garage koja se bavi razvojem robota.

“To me uvijek iznova iznenadi, s obirom da su ljudima te radnje tako lake.” Iako su roboti na mnoge načine značajno unaprijedili proizvodnju, ipak se još uvijek ne mogu mjeriti s ljudima, koji lako shvaćaju nove stvari i bez ikakvog se napora kreću u fizičkom svijetu. Znanstvenici tvrde kako bi izrada robota koji može oponašati temeljne sposobnosti kretanja i percepcije bila nešto revolucionarno, budući da se primjene takvog stroja kreću od brige za starije i nemoćne do povratka proizvodnje u Sjedinjene Američke Države (iako s manje radnika). No izazovi su još uvijek golemi i mnogo veći od prepreka na putu prema umjetnoj inteligenciji kao što su sluh i govor. Trenutno Darpa, odnosno Agencija za napredne obrambene istraživačke projekte, pentagonski ured koji je bio među prvim pokretačima istraživanja na području umjetne inteligencije davnih 1960ih, provodi tri konkurentna projekta kojima je cilj razviti robotske ruke deset puta jeftinije od skupih suvremenih sustava, koji počesto stoje i više od 100.000 dolara. Današnji roboti često su sposobni obaviti jedan zadatak u vrlo određenim uvjetima, no znanstvenici te njihove vještine opisuju kao “ograničene”. Uslijed uvođenja čak i najmanje promjene, postaju nesposobni izvršiti zadatak. Nadalje, ukoliko želimo da obave nešto drugo, mora ih se iz korijena reprogramirati.Mnogi robotičari primjenjuju pristup “odozdo prema gore” u nadi da će, ako nauče robote jedan po jedan zadatak, u konačnici izgraditi bazu zadataka koja će robotima omogućiti da počnu oponašati ljude. Drugi su, pak, skeptični te tvrde da će istinski korisni strojevi morati pričekati prekretnicu na području razvoja umjetne inteligencije, a koja će omogućiti znatno fleksibilniju percepciju.

Ograničenja najsofisticiranijih robota današnjice vidljiva su na demonstraciji slaganja ručnika koju je skupina studenata s Kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyju prošle godine postavila na internet. Na toj snimci jedan robot sablasno ljudski i spretno preslaguje niz ručnika, odmjerava im uglove, ravna zgužvana mjesta i uredno ih slaže na hrpu. Tek kad saznate da je snimka ubrzana 50 puta, bijedni raspon sposobnosti tog robota postaje vam očigledan. Čak ni unaprjeđenja najambicioznijih i najskupljih robotskih ruku nisu postigla zavidne rezultate. “Nalazimo se u smiješnoj situaciji, kao da se pitamo što je bilo prvo, kokoš ili jaje”, rekao nam je jedan od pionira robotike Rodney Brooks. “Nitko zapravo ne zna koje senzore ili algoritme koristiti jer još uvijek nemamo funcionalnu ruku, a nemamo ni strategiju zahvaćanja, pa nitko ne može otkriti kakvu ruku izraditi.” Tri projekta koji se natječu u proizvodnji robotskih ruku, a koje financira Darpa, nude nam razloge za optimizam. Navede projekte provode tvrtke SRI International, Sandia National Laboratories i iRobot. Nedavno su u laboratoriju tvrtke SRI postdiplomci sa Stanforda John Ulmen i Dan Aukes dovršili projekt koji predstavlja značajan korak naprijed prema oponašanju ljudskih sposobnosti. Naime, izradili su robotsku ruku s četiri prsta koja bi trebala moći obuhvaćati stvari preciznim dodirom, baš poput ljudskog. Svaki prst ima tri zgloba, a sačinjen je u zasebnom proizvodnom koraku putem trodimenzionalnog pisača. Zatim ga se prekriva “kožom” izrađenom od istog onog materijala koji se koristi u izradi zaslona osjetljivih na dodir i pametnih telefona.

Međutim, još uvijek nam nedostaje generacija softvera koja je dovoljno snažna i fleksibilna za obavljanje zadataka koje ljudi obavljaju “bez muke”. Za to je potrebna prekretnica u razvoju percepcije strojeva. “Mislim da je ovo puno teže od onoga što je Watson napravio”, izjavio je Gill Pratt, računalni stručnjak i programski menadžer koji rukovodi Darpinim projektom ARM, odnosno Autonomna robotska manipulacija. “Svijet se sastoji od neprekinutog niza predmeta, a svi oni imaju najrazličitije oblike koji ponekad i prekrivaju jedan drugoga”, objasnio je. “Sustav percepcije mora to moći razaznati, a za to je potrebna razina logičkog shvaćanja malog djeteta.” U svibnju je Bradski, uz pomoć Ureda Bijele kuće za znanost i tehnologiju, pomogao organizirati natječaj za rješenje problema percepcije, koji je ponudio nagradu od 10.000 dolara za robota koji prepoznaje 100 predmeta koji se nalaze na policama supermarketa. S uspješno ostvarenih 80% zadatka robot je mogao osvojiti dio nagrade. Ekipa koja je ostvarila najbolji rezultat na natjecanju održanom u Šangaju bila je ekipa s Berkeleyja, čiji je robot Brett (Berkeley Robot for the Elimination of Tedious Tasks) slagao rublje. Brett je prepoznao 68% predmeta iz manje skupine od njih 50, a ne 100. Spomenuta ekipa ostvarila je i znatan napredak u izradi stroja koji će prati rublje. Naime, nedavno su na internet stavili snimku na kojoj su pokazali koliko su ubrzali robotovo obavljanje pojedinih radnji. “Trenutno je naš cilj obaviti sve aktivnosti vezane uz pranje rublja”, rekao je Pieter Abbel, vođa skupine s Berkeleyja, “od pospremanja prljavog rublja u košaru, preko pranja, sušenja do slaganja i pospremanja”.

John Markoff

Online: Uspjeh robotike

Snimke robota koji slažu rublje, peru posuđe te obavljaju ostale kućanske poslove: nytimes.com/science; pretraga “robots”

Održivo upravljanje kulturnim prostorom

Nova inovacija na tvrđavama: Šibenik predvodi digitalnu renesansu baštine

Novi standard

Eccos i Petrokemija – digitalna transformacija kamionskog prometa