Nesposobnost zauzdavanja špekulacija s poljoprivrednim proizvodima i potenciranje proizvodnje biogoriva otvaraju put za početak nove krize u vezi s hranom u 2010. i 2011., pesimisično prognozira Olivier De Schutter, posebni izaslanik UN-a za pravo na hranu. U intervjuu za EurActiv De Schutter tvrdi da su uvjeti koji su uzrokovali krizu cijena poljoprivrednih proizvoda lani i preklani još prisutni i da će se panika na međunarodnom tržištu najvjerojatnije ponoviti već dogodine. U vezi s biogorivom, nastavlja Schutter, ništa nije učinjeno.

Problem špekulanata
Špekulacije i drugi uzroci krize koji su se pojavili u prošloj godini slute na početak nove krize nakon zadnjeg poskupljenja cijena nafte, navodi De Schutter. Međutim, napominje i da je 2007. i 2008. bila kriza u vezi s cijenom, a ne u vezi s hranom. “Bila je to kriza povezana s evolucijom cijena na međunarodnom tržištu potaknuta špekulacijama. Bio je to ponajprije financijski fenomen koji nije bio povezan s nedovoljnom proizvodnjom hrane”, dodaje De Schutter. Za razliku od većine znanstvenika, trustova mozgova i industrije poljoprivrede, smatra da imamo dovoljno hrane i da glad nije rezultat proizvodnje hrane u neuspješnim uvjetima. “To je rezultat proizvodnje hrane u uvjetima koji su pojačano konkurentski, što istiskuje male poljoprivrednike i što ih osuđuje tek na opstanak u poljoprivredi”, rekao je De Schutter. Napominje da bi vlada, kada odlučuje o političkim prioritetima, trebala konzultirati male organizacije poljoprivrednika. Činjenica da su mali poljoprivrednici izostavljeni iz javne rasprave pridonijelo je razvoju poljoprivrede koja u velikoj mjeri ide na ruku velikim poljoprivrednicima.

Opasna ovisnost o uvozu
Ističe i da su veliki segmenti ruralnih područja u zemljama u razvoju izdvojeni od fondova i malih poljoprivednika, zanemarenih u dobrom planiranju i investicijama, jer nisu uključeni u proizvodnju profitabilnih poljoprivrednih grana: kave, kakaa i pamuka, nego prehrambenim usjevima – prosa i krumpira. De Schutter se u svrhu prava na hranu osvrnuo i na zemlje u razvoju koje su postale uvoznice zbog rasta populacije i zbog toga što “su bile uvjerene da uvijek mogu kupiti hranu po niskim cijenama na međunarodnom tržištu”, a ta se iluzija rasplinula globalnom krizom hrane 2007. i 2008. godine. Uzevši u obzir koliko je opasna ovisnost o uvozu, dodaje De Schutter, te države sada preorijentiraju ulaganja kako bi se mogle nahraniti. “Dok su te države daleko od toga da postanu same sebi dovoljne u proizvodnji hrane, od ključne je važnosti da, u najmanju ruku, smanje ovisnost o međunarodnom tržištu”, kazao je De Schutter. Osvrnuo se i na nedavni neuspješni “summit” UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO). Naime, unatoč nastojanjima FAO-a na oko 44 milijardi dolara vrijedim ulaganjima za pokretanje poljoprivrede u zemljama u razvoju “summit” nije doveo do financijskog angažmana ili roka za poduzimanje konkretne akcije.

Liberalizacija

Rast nejednakosti
De Schutter je malodušan i glede liberalizacije globalne trgovine. “Zemlje koje su otvarale svoju poljoprivredu kroz dogovaranje nižih uvoznih tarifa na hranu i kroz razvoj lanca izvoza, a da mali poljoprivrednici nisu ostvarili korist od tog izvoza, samo su povećale nejednakosti”, kazao je.

Ograničen pristup
Dok država može proširiti pristup tržištu i mogućnosti izvoza, može se suočiti i s nesigurnosti opskrbe hrane ako ekspanzija koristi tek najvećim proizvođačima koji imaju pristup globalnom lancu opskrbe hranom i koji su najkonkurentniji.