Mala Italija kao srce talijanskoameričkog života u gradu sada uglavnom postoji u sjećanju. Gotovo polovica od 10.000 Newyorčana koji su živjeli 1950. godine u srcu Male Italija izjašnjavala se kao američki Talijani.

Do 2000. godine, prema popisu stanovništva dalo se zaključiti da je američkotalijanska populacija pala na samo šest posto. Tek njih 44 bilo je rođeno u Italiji, dok je pola stoljeća ranije takvih bilo 2149. Prema popisu stanovništva iz prosinca, omjer američkih Talijana među 8600 stanovnika na području donjeg Manhattana koje se naziva Malom Italijom pao je na samo pet posto. Nevjerojatno je da prema tom popisu niti jedan stanovnik te četvrti nije rođen u Italiji.Jedine ulice za koje još uvijek imate osjećaj da pripadaju Maloj Italiji su Mulberry i Grand, prepune prepoznatljivih talijanskih restorana i trgovina. No, oglasi na kineskom jeziku prodiru i na njihove pločnike. Stari društveni klub zločinačke obitelji Gambino koji se nalazio na broju 247 ulice Mulberry sada je dućan u kojemu se prodaju cipele i torbice. U siječnju je preko sto uglednih članova mafijaških obitelji optuženo za zločine na saveznoj razini, a ni jedan od njih nije živio u Maloj Italiji. Sambuca’s Café, čija adresa je Ulica Mulberry 105, prema stranici Yelp, koja se bavi hranom, smješten je u Kineskoj četvrti, što je ponižavajuća činjenica s obzirom da je taj restoran u vlasništvu predsjednika Udruge trgovaca Male Italije. Od 8600 stanovnika koje je popis stanovništva 2009. godine smjestio u srce Male Italije, njih 4400 rođeno je u inozemstvu, a 89 posto njih je iz Azije. Iste godine doseljenik iz Koreje osvojio je nagradu za najboljeg tenora koju je sponzorirala Udruga trgovaca Male Italije. A doseljenica iz Kine Margaret S. Chin izabrana je za zastupnicu okruga u Gradskom vijeću. Komisija za urbano planiranje namjerava odobriti stvaranje Poslovnog okruga Kineske četvrti, koji bi trebao obuhvatiti sve osim dva bloka ulica, odnosno utočište koje se nekoć prostiralo preko 50 blokova i sadržavalo najveću koncentraciju talijanskih doseljenika u Sjedinjenim Američkim Državama.

“Kad su Talijani nešto zaradili, odselili su u Queens i New Jersey, a nekretnine su prodali Kinezima, koji ih sada prodaju Vijetnamcima i Malezijcima”, izjavio je Ernest Lepore (46), koji s bratom i majkom dijeli vlasništvo nad Ferrarom, kafićem i pekarnicom koju je njegova obitelj pokrenula prije 119 godina. Ipak, neki stanovnici čvrsto se drže svoje povijesno i kulturalno bogate četvrti. Djeca Natalie Diaz pripadnici su pete generacije obitelji koja je pristigla iz Napulja 1916. godine. Ona još stanuje u zgradi u kojoj je odrasla. Suprugovi roditelji su irskog i portorikanskog porijekla. “Svi požele nešto više, više prostora, pa se odsele”, kaže 34godišnja Natalie. Čistoća, neobičnost i niska stopa kriminala učinili su ovu četvrt još privlačnijom, zbog čega su porasle najamnine i cijene nekretnina. Vlasnici stana s dvije spavaće sobe u ulici Grand za njega traže 1,5 milijuna dolara. Usprkos svemu navedenom, neke znamenitosti Male Italije cvjetaju, uglavnom zahvaljujući turistima. Lou Di Palo 1990. godine od svog oca je preuzeo Di Palo’s, prodavaonicu talijanskih specijaliteta koja je otvorena još 1903. Obližnja mljekara Alleva, koja se oglašava kao najstarija talijanska trgovina sirom, otvorena je 1892. Članovi obitelji pete generacije rade u oba dućana. “Vodit ćemo posao tako što ćemo se usredotočiti na način na koji su naši preci poslovali: obiteljski”, objasnio je Di Palo. Natalie Diaz kaže da je tradicija veže za ovu četvrt. “Sve dugujem svojim precima”, zaključila je.

Sam Roberts