Iako mnogi roditelji vide korist u poučavanju djeteta drugom jeziku, obitelji koje pokušavaju uskladiti dva jezika često imaju brojna pitanja. Iako nas razmjerno nova znanost dvojezičnosti vraća temeljima govora i jezika, znanstvenici se bave razlikama u najranijim fazama razvoja mozga koje nastaju kad se jezik izlaže jednom ili dvama jezicima.

Nedavno su znanstvenici sa Sveučilišta u Washingtonu mjerenjem elektrostimulacije mozga jednojezičnu djecu usporedili s dvojezičnom, no s obzirom na to da su bili stari od 6 do 12 mjeseci, djeca nisu proizvodila riječi ni na jednom jeziku. Znanstvenici su ipak otkrili da šestomjesečno dijete razaznaje glasove bilo da su izgovoreni na jeziku na koji je naviknuto ili na drugom jeziku. No do dobi od 10 ili 12 mjeseci jednojezična djeca više nisu razaznavala glasove drugog jezika. Znanstvenici su pretpostavili da se radi o postupku “neuronske prilagodbe” u kojem se mozak dojenčeta premrežava radi razumijevanja jednog jezika. Za razliku od toga, dvojezična djeca imaju drukčiji razvojni put. U dobi od 6 do 9 mjeseci nisu razlikovali glasove niti jednog jezika, no kad su dosegnuli dob od 10 do 12 mjeseci uspješno su razlikovali glasove obiju jezika. “Istraživanje pokazuje da su dvojezična djeca otvorena prema raznolikim iskustvima”, smatra Patricia Kuhl, jedna od voditeljica Instituta za učenje i razvoj mozga pri Sveučilištu u Washingtonu. “Ne pokazuju znakove percepcijskog suženja kao što je to slučaj s jednojezičnom dojenčadi, što ide u prilog tezi da iskustvo utječe na oblikovanje mozga.” Usvajanje jezika i njegov utjecaj na mozak započinje vjerojatno i prije dobi od 6 mjeseci. Janet Werker, profesorica psihologije sa Sveučilišta u Britanskoj Kolumbiji, proučava percepciju jezika u djece i utjecaj percepcije na učenje. Werker kaže da su djeca i u utrobi izložena ritmu i zvukovima jezika, a novorođenčad je sklonija jezicima koji su u ritmičkom smislu srodni onima kojima su bili izloženi tijekom rasta u majčinoj utrobi. Jednim su istraživanjem Werker i njezini suradnici pokazali da su djeca dvojezičnih majki sklonija oboma jezicima te da prepoznaju razliku između jezika.

Werker je proučavala i druge strategije dojenčadi te pokazala kako se njihov mozak različitim oblicima percepcije služi u usvajanju i razdvajanju jezika. Jedno se istraživanje bavilo proučavanjem razlikovanja jezika u starije dojenčadi – četveromjesečnoj djeci pokazali su videoisječke na kojima odrasli govore, no glas im je utišan, a pokazalo se da prepoznaju razliku u jezicima promatranjem pokreta usta i lica te su reagirali pokazivanjem interesa kad bi se jezik promijenio. Međutim, do dobi od osam mjeseci jednojezična djeca više nisu reagirala na razlike u jezicima u istim videoisječcima, a dvojezična djeca i dalje su razlikovala jezike. “Dvojezično dijete na takve stari reagira jer smatra da se radi o važnim informacijama”, kaže Werker. Ellen Bialystok, stručnjakinja za psihologiju sa Sveučilišta York u Torontu, pokazala je da dvojezična djeca razvijaju ključne vještine, osim što udvostručuju opseg riječi uče različite pristupe rješavanju logičkih problema ili se bave različitim stvarima istovremeno, a te se vještine pripisuju izvršnoj funkciji mozga. Te su kognitivne sposobnosti smještene u frontalnom i pretfrontalnom dijelu kore mozga. “U djece koja od vrlo rane dobi usvajaju dva jezika preuranjeno se razvija izvršna funkcija mozga”, ističe Bialystok. Kuhl dvojezičnu dojenčad naziva “kognitivno fleksibilnijom” od jednojezične dojenčadi. Njezin tim istražuje mozak dojenčadi pomoću magnetoencefalografije, uređaja koji ujedinjuje magnetsku rezonanciju sa snimkom promjena magnetskog polja tijekom prijenosa informacija u mozgu. Nada se da će uređaj pomoći u otkrivanju zašto dojenčad jezik uči od ljudi, a s ekrana ne. Naime, prethodnim istraživanjima utvrđeno je kako je dojenčad koja odrasta okružena engleskim jezikom izlaganjem govornicima mandarinskoga kineskog stekla sposobnost razlikovanja glasova kineskoga jezika, no kad su jednaku “dozu” mandarinskoga primili putem videoisječka ili televizijske emisije, dojenčad nije ništa usvojila. “Ta posebna vrsta mapiranja jezika u dojenčadi odvija se u društvenom okruženju”, smatra Kuhl. “Treba im interakcija licem u lice. Mozak se tada aktivira na jedinstven način.”

Perri Klass