Stopa inflacije je u zemljama Europske unije u svibnju skočila na 3,9 posto. Dok će i u prostoru eura ona ove godine gotovo sigurno prijeći granicu od 3 posto, inflacija osobito divlja na istoku Europe. Europske zemlje u razvoju mnogo su više pogođene hirovima globalnog tržišta sirovina nego razvijene zemlje zapada Europe.

Stopa poskupljenja je mnogo veća zbog hrane jer je udio za živežne namirnice u ukupnim troškovima u srednjoj Europi 18 posto, a u Ukrajini čitavih 60 posto. S druge strane u tim zemljama i plaće mnogo brže reagiraju na povećanje cijena. Tome je djelomice razlog i tradicija preračunavanja u neku čvrstu valutu kao što je prije bila njemačka marka, a danas euro. U osnovi su stručnjaci jednoglasni kako je u zemljama koje se brzo razvijaju gotovo normalno da imaju višu inflaciju nego razvijene zemlje. To se objašnjava i bržim rastom produktivnosti i rastom plaća, ali se u posljednjih deset godina stopa inflacije u zemljama srednje i istočne Europe približila onoj u zoni eura. S naglim povećanjem cijena namirnica i energenata razlika postaje sve veća: u Njemačkoj se u proteklih 12 mjeseci povećala za 1,1 posto, dok je u Češkoj sa 2,6 posto skočila na 6,8 posto. Što idemo dalje na istok, razlika je još veća: u Bugarskoj je sa 5,3 dospjela do 14 posto, u Letoniji je u proljeće 2007. iznosila 8,9 posto, a danas je odletjela na 17,7 posto. Kritično je, primjerice, u Ukrajini: tamo se ove godine očekuje inflacija od 24,3 posto što je već agenciju za rejting S&P navelo da joj spusti pouzdanost s “BB minus” na “B plus”. To bi moglo značiti da će se smanjiti i investicije u tu zemlju. Jörg Krämer, glavni ekonomist Commerzbanke, smatra kako nije krivo samo svjetsko tržište, nego i pogrešna politika tamošnjih nacionalnih banaka. Mnoge su podcijenile opasnost sve većeg volumena novca u opticaju i tek su u posljednje vrijeme postale restriktivnije, osobito se to odnosi na Tursku. Sada su mnoge postale svjesne opasnosti i objavile nepovoljnije prognoze razvoja inflacije, a Poljska i Mađarska, primjerice, povećat će temeljnu kamatnu stopu. Gotovo kao kuriozitet zvuči činjenica da mjenjački tečajevi nacionalnih valuta ovih zemalja prema euru posljednjih mjeseci nisu padali nego rasli. Razlog leži u odluci Europske središnje banke da se oštrije posveti borbi protiv inflacije. Time je ostavljen veći prostor nacionalnim bankama u njihovoj kamatnoj politici i veći prostor špekulantima koji su naumili iskoristiti “škare” koje su se otvorile. Svako zlo za jedno dobro, kako kaže narodna poslovica. Ekonomist banke Unicredito Martin Blum smatra da bi bez toga kapitala inflacija u tim zemljama bila još i veća – negdje za čitav postotak. Zemlje na istoku Europe imaju problema, ali i mnogo veću mogućnost da sami nađu načina kako će se izvući iz nevolja. Kad je riječ o Ukrajini, ona prije svega gleda u nebo. Jer sada sve ovisi o žetvi: ako bude dobra , onda će i problemi biti mnogo manji.
(BusinessWeek)