Agencija za privatizaciju putem natječaja, koji će biti objavljen za petnaestak dana, pozvat će najveće svjetske rudarske kompanije za sklapanje strateškog partnerstva s državom kako bi se rudarsko-topioničarski basen Bor osposobio za veću proizvodnju bakra. Poziv će uslijediti nakon što su propala dva pokušaja da se RTB Bor proda nekoj kompaniji.

Velika ulaganja
Od kupnje je najprije odustala rumunjska kompanija Cuprom, koja nije imala sredstava za uplatu 400 milijuna dolara, koliko je ponudila za kupnju borskog koncerna. Isto se dogodilo i austrijskom konzorciju A-TEC, jer nije mogao osigurati bankarki kredit kojim bi platio 466 milijuna dolara, koliko je iznosila njegova ponuda. Pokazalo se da je razlog neuspjelim privatizacijama što su pojedine kompanije, da bi bile bolje rangirane, nudile veće iznose od vlastitih financijskih mogućnosti. Kasnije bi se uvjerile da RTB Bor predstavlja “krupan zalogaj”, jer osim kupovne cijene treba uložiti još toliko u obnovu zastarjele tehnologije. Prema procjenama stručnjaka, “ulazna karta” u borski koncern stoji najmanje 800 milijuna dolara, što pojedine kompanije smatraju prevelikim ulaganjem. Ministarstvo ekonomije odlučilo je potražiti novi model privatizacije tako što bi inozemna kompanija ušla u strateško partnerstvo s državom. RTB Bor ima dugove oko 600 milijuna dolara. Najveći vjerovnik su država i poduzeća u njezinu vlasništvu. Ta potraživanja bi se pretvorila u državni kapital uložen u RTB Bor, dok bi inozemni partner uložio sredstva u izgradnju nove topionice. Procjenjuje se da bi bilo potrebno između 200 i 300 milijuna dolara, što bi omogućilo da se proizvodnja bakra vrati na razinu iz 1990. godine kada je iznosila blizu 100 tisuća tona na godinu te da namiri potraživanja inozemnih vjerovnika koja iznose oko 120 milijuna dolara. Na temelju tih ulaganja stekao bi se većinski udjel. Prema riječima Nebojše Ćirića, pomoćnika ministra ekonomije, državni udjel iznosio bi između 20 i 30 posto, uz napomenu kako su dva neuspješna natječaja pokazala da je riječ o specifičnoj kompaniji čija je prodaja previše komplicirana da bi se mogla obaviti nadmetanjem kupaca. Zato država ovoga puta inzistira na uspostavljanju kontakata s potencijalnim kupcima kako bi se u neposrednom razgovoru odabrao najpogodniji način privatizacije RTB Bor u sklopu kojega se nalaze i dva rudnika bakra u kojima je eksploatacija rudače otežana zbog neogovarajuće mehanizacije. Riječ je o modelu kakav je primijenjen kod Fiatova preuzimanja kragujevačke Zastave. U RTB Bor je obavljeno restrukturiranje tako da je broj zaposlenih smanjen za polovicu i sada ih je oko 4500. Još postoji višak zaposlenih, pa će otpušteni radnici biti namireni putem posebnog socijalnog programa. Za dodatna sredstva javili su se i radnici koji su bili dobili otkaz sa zahtjevom da u odšteti budu izjednačeni sa zaposlenima koji budu obuhvaćeni socijalnim programom. U međuvremenu, vlasnik austrijskog konzorcija Mirko Kovats poslao je poruku prema kojoj sada raspolaže s dovoljno sredstava za kupnju borskog konglomerata. Ostaje upitno kako će na tu poruku reagirati nova vlada, odnosno hoće li odustati od straškog partnerstva i RTB Bor prodati A-TEC-u.

Strateško partnerstvo
Za strateško partnerstvo s državom zainteresirana je i kompanija East point Zorana Drakulića, koja je sudjelovala na prvom natječaju kada je ponudila 344 milijuna dolara za kupnju RTB-a Bor. Valjaonica bakra najveći je proizvođač bakra u zemlji, kojeg čak 90 posto plasira na inozemno tržište. Zahvaljujući preradi uvozne rudače bakra za potrebe Valjaonice, RTB Bor zadnjih godina nije prekinuo proizvodnju.