Ako sa srpskom Agencijom za privatizaciju dobro ispregovara uvjete iz ponude i uspije kupiti tvrtku Nova Sloga, Agrokor će u Srbiji ući u proizvodnju vode – još jedan od svojih core buisnessa. Nova Sloga je atraktivna zbog svojih izvora vode koju prodaje pod brandom Mivela, a godišnje je se proizvede 4,4 milijuna litara, s mogućnošću osjetnog povećanja proizvodnje. Time bi nakon šest godina poslovanja na najvećem tržištu uže regije zaokružio temeljnu paletu iz koje je koncern u Hrvatskoj svojedobno krenuo u kapilarno širenje na druge biznise i na druga tržišta. Sladoled, maloprodaja, ulje, voda – tim je redom od 2003. godine krenula gradnja Agrokorove srpske poslovne slagalice koja danas zapošljava gotovo 5000 ljudi i vrti stotine milijuna eura prihoda.

Pozitivna iskustva
“U Srbiji doista imamo samo pozitivna iskustva i nikad se nije dogodilo da je Agrokor kao hrvatska kompanija u bilo kojoj mjeri bio diskriminiran ili tretiran drukčije od svojih konkurenata iz biznisa. Mi iznimno cijenimo to tržište, ali za to postoje i objektivni razlozi. Tamo je 8,5 milijuna potrošača, visoke su stope rasta i stope inozemnih investicija, a s obzirom na objektivno kašnjenje u nekim procesima prilagodbe legislative i gospodarskih pravila onima u razvijenim zemljama, to tržište, tvrtkama koje su već na njemu, predstavlja velik potencijal”, kaže Ljerka Puljić, starija izvršna potpredsjednica Agrokora. Osim toga njezina je ocjena da Srbija brzo ulazi u reforme i da ih provodi. Ipak, iz vizure Agrokora, Srbija je još neka vrsta “djevičanskog tržišta”. Uistinu je iza Hrvatske po zasićenosti tržišta kvalitetnom ponudom i stupnju regulative, pri čemu se tamo, za razliku od koncernovog domicilnog tržišta, tek načinju konsolidacijski procesi. “Odatle i ide ocjena o velikom potencijalu koji se otvara u Srbiji kompanijama koje tamo posluju i koje točno znaju što i kako žele raditi. Ali želim naglasiti da Srbija nije Eldorado i nije lako tržište i da tamošnji Agrokorov uspjeh nije slučajan. Jako smo se trudili prenijeti sva naša znanja i vještine u tamošnje kompanije, educirati i istrenirati menadžment i zaposlenike. Pritom su svi naši zaposlenici u Srbiji domicilni kadar. Usto, kako se puno bavimo tržištem, tako ga i izvrsno poznajemo, pa to smatram i našom ključnom konkurentskom prednošću u odnosu na druge strane kompanije koje posluju u Srbiji”, objašnjava Puljić. Ipak, u koncernu se čuvaju iznošenja konkretnih brojki, osobito onih koji bi išle njima u prilog. Iako je to u jednoj mjeri dio uobičajene politike kompanije, ipak se stječe dojam da je, upravo zato što je riječ o Srbiji, taj oprez za nijansu jači nego u slučaju drugih tržišta.U obje zemlje u nekim se segmentima društva jednostavno još nije posve istopio odium teških prošlih političkih odnosa dviju država, pa ne čudi procjena vrha koncerna da bilo kakvo isticanje u pozitivnom kontekstu može postati kontraproduktivno za biznis.

Reinvestiranje dobiti
Međutim, ne krije se da je cilj Agrokora sve srpske biznise podići na razinu standarda koji se podrazumijevaju na Zapadu pa i u samom Agrokoru. Osnovna pretpostavka za to je visok tempo investiranja u sve segmente pojedinih biznisa. Stoga je to i ključno obilježje Agrokorova poslovanja u Srbiji. Druga karakteristika je, kažu u koncernu, da se sva dobit reinvestira natrag. Očekuje se pak da će se Agrokorov prosječan rast na tom tržištu u sljedećih pet godina držati na razini 15-18 posto godišnje. Najveći dio ulaganja u Srbiji u ovom se trenutku slijeva u maloprodaju – u Ideju te u Dijamant, odnosno uljarski biznis. U Frikomu je pak upravo završen petogodišnji investicijski ciklus na koji se Agrokor obvezao pri kupnji udjela od privatizacijske Agencije.Prema riječima Ljerke Puljić, to nije bilo jedino što su investirali u Frikom što pokazuje i činjenica da su ove godine u sladoledu uzeli 62 posto udjela na tržištu.“Kad smo ušli u tu operaciju, 2003. godine Frikom je držao 28 posto srpskog tržišta, dok je grčka Delta imala više od 40 posto udjela. U međuvremenu je Deltu kupio Nestle i, iako smo se pribojavali toga konkurenta, pokazalo se da smo na terenu mi bili puno posvećeniji i puno vještiji što nam se na koncu i vratilo kroz tržišni udjel. Smatram kako je upravo taj slučaj i najbolja ilustracija kako se treba raditi na novom tržištu i koliku ”mašineriju“ treba staviti u pogon da bi se jedan biznis podigao na noge”, slikovita je starija potpredsjednica Uprave Agrokora Ljerka Puljić. U ovisnosti od prilika, kažu u Agrokoru, na srpskom tržištu otvarat će se i novi biznisi, ali nikad oni koji nisu koncernovo matično poslovanje. Početkom ovog tjedna neki su srpski mediji prenijeli informaciju kako EBRD osigurava koncernu Agrokor 70 milijuna eura za daljnje širenje u Srbiji navodeći kako bi se moglo dogoditi da, s obzirom na dobar plasman hrvatskih proizvoda, kupci u Srbiji u budućnosti kupuju samo hrvatsko.

Iako neki srpski analitičari u tom širenju prije svega vide EU podršku Hrvatskoj u stvaranju regionalnog lidera u poljoprivredi i maloprodaji, mediji su zbog toga koncepta razvoja prozvali aktualnu vlast, uz upozorenje da srpskom kapitalu nije dozvoljen ulazak ni u Hrvatsku ni u Sloveniju. Pitanje reciprociteta i evidentne gospodarske neravnoteže između Srbije i Hrvatske tako postaje glavno opterećenje u međusobnim odnosima dviju država i jedan od glavnih razloga zbog kojeg hrvatski gospodarstvenici, pa tako i Agrokor, bježe od komentiranja uvjeta poslovanja u Srbiji, a posebno vlastitih tamošnjih (ne)uspjeha. Gospodarstvenici godinama na to (potiho) upozoravaju. Zato ne treba sumnjati što je glavni razlog nedvne okupacije velikog medijskog prostora prezentacijom projekta trgovačkog i poslovnog centra u koji bi u Zagrebu trebao investirati Miroslav Mišković, najpoznatiji srpski biznismen. Koliko god ta prezentacija izgledala ponešto izrežirano, svi priupitani za komentar iskoristili su je kao priliku za izražavanje tople dobrodošlice srpskim investitorima.A taj se čin na simboličnoj razini to se doslovno iščitava kao okretanje nove stranice u hrvatskom prihvatu srpskog kapitala.

Frikom dosegao 62 posto tržišta u sladoledu

Agrokor je udio u Frikomovu kapitalu platio 11 mil. dolara te se još obvezao na ulaganje od 8 mil. dolara u socijalni program i 18 mil. dolara obveznih investicija. Frikom je izrazito podigao distribucijsku i prodajnu silu kompanije, investirano je u nove linije, recepture i proizvode. Frikom je danas tržišni lider u sladoledu u Srbiji.

Idea – bez pretenzija na čelnu poziciju

Agrokor je u postupku čekanja odobrenja za kredit od EBRD-a u iznosu od 70 mil. eura za kompletnu modernizaciju i podizanje standarda u srpskoj maloprodajnoj mreži Idea. Kupljena je 2005. kao izvrsno organizirana veleprodaja koja je imala prilično originalan koncept poslovanja u segmentu nabave i veleprodaje, a uz to je imala i volumene koji su bili dobra pretpostavka za daljnji razvoj. No, Agrokor nikad nije objavio za koji je iznos preuzeo Ideu. Tvrtku je u tri godine razvio u dva pravca ? kao veleprodaju (pod nazivom Velpro) te kao maloprodaju pod brendom Idea. Iako u Srbiji ne pretendira na lidersku poziciju u maloprodaji, Idea se širi u svim formatima i, popularno rečeno, svim dostupnim modelima – akvizicijama, greenfiled gradnjama i najmom prostora.

Potreba za korjenitom promjenom

Nakon energetskih šokova, tvrtke traže veću kontrolu nad troškovima

Tržište rada i obrazovanje

Karijera više ne počinje nakon diplome

Nova Sloga – vrata za biznis s vodom

Nova sloga je relativno malo poduzeće koje se bavi otkupom voća i povrća i ima hladnjaču. Također, u vlasništvu ima izvore mineralne vode koja se u Srbiji prodaje pod imenom Mivela i godišnje je se proizvede 4,4 milijuna litara. No, kako se procjenjuje da je izvor bogat tako on daje i mogućnost osjetnog povećanja proizvodnje. Ukoliko prođe na natječaju na kojem je, prema pisanju medija, ponudio 4 milijuna eura za kupnju te još 11 milijuna eura za socijalni program, Agrokor će krenuti u dizanje biznisa s vodom, naravno, koristeći Jamničin know how kao ključnu polugu razvoja. Istodobno, otkupna stanica i hladnjača bit će stavljeni u funkciju otkupa za Frikomov zamrznuti asortiman.

Investicijski master plan za Dijamant

S kupnjom Dijamanta Agrokor je započeo širenje uljarskog biznisa izvan granica Hrvatske, a ta ga je akvizicija, prema procjenama, stajala više od 60 mil. eura. No, njime je dobio lidersku poziciju na srpskom tržištu. Od svih investicija u Srbiji, one u Dijamantu su najveće. Počela je gradnja skladišta za 50.000 tona suncokreta (20-ak milijuna eura) te novog skladišta i terminala za suncokretovu sačmu. Zbog dosadašnje loše organizacije sustava skladištenja dosta sirovine je propadalo, a Dijamant preko kooperacije zasije godišnje između 150 i 200 tisuća tona suncokreta. Kompanija u potpunosti financira sjetvu i jamči otkup, a kako su referentni prinosi upola puta manji nego prinosi, recimo, na Belju, to je drugi segment u koji se intenzivno ulaže. Master plan investicija u Dijamant u drugoj fazi predviđa ulaganja u finalnu proizvodnju i sve proizvode. Procjenjuje se da je ulagački ciklus vrijedan oko 70 mil. eura. Manje je poznato da je kupnjom Dijamanta Agrokor postao vlasnik i dva mlina – u Kikindi i Odžacima putem kojih se ugovara sjetva i otkup pšenice na površini od 75 tisuća hektara.