EN DE

Sve možete izgubiti, ali ne i podatke s računala

Autor: Ozren Podnar
16. ožujak 2009. u 22:00
Podijeli članak —

Ako niste informatički genij, nećete znati kako rekonstruirati podatke koji vam se izbrišu, no zato su mudraci izmislili kopije

Jeste li kad doživjeli da vaše računalo napravi zastrašujući kašljucavi zvuk i da nakon toga ne možete pristupiti tisućama neprocjenjivo vrijednih podataka spremljenih na čvrstom disku? Kvar na hard disku može biti otklonjiv, ali već je i jednodnevna nedostupnost podataka potencijalno kobna za poslovanje. A što ako je kvar nastupio u petak? Ili ako je disk nepovratno “kihnuo”? Upravo to se dogodilo vašem novinaru u lipnju 2008., ali ziheraška narav potpisnika ovih redova oduvijek tjera na revno umnožavanje. Stoga je gubitak iznosio jedva 1% ukupnog sadržaja hard diska, a još i manje ako govorimo samo o poslovnim datotekama.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Novinarka i prevoditeljica Valentina bila je lošije sreće. Krivnjom nepokolebljive vjere u neuništivost hardvera, ostala je bez tisuća kartica tekstova, uključujući i brojne neisporučene. “Nisi kriva za kvar na računalu, nego zato što nisi napravila kopije”, korio ju je jedan od nekoliko urednika kojima je ostala dužna (i koji su taj dug prebili smanjenjem honorara). Ovakve dramatične priče život priča tisuće puta svakog dana, a sve zbog lakomislenosti i neutemeljenog optimizma računalnih korisnika. Nema dvojbe da sve iole važne datoteke, od tekstova i tablica do programa, audio i video zapisa valja kopirati. Ako ne svakodnevno, onda barem svakog tjedna. Budući da moderna tehnologija dopušta kopiranje podataka na određeni medij i dok radite drugi posao, za propust nema isprike. Umetnete flash stick u USB, date računalu zadatak da kopira i nakon nekog vremena provjerite je li posao gotov. Nema čekanja i odgađanja tekućeg posla.

Jeste li kad doživjeli da vaše računalo napravi zastrašujući kašljucavi zvuk i da nakon toga ne možete pristupiti tisućama neprocjenjivo vrijednih podataka spremljenih na čvrstom disku? Kvar na hard disku može biti otklonjiv, ali već je i jednodnevna nedostupnost podataka potencijalno kobna za poslovanje. A što ako je kvar nastupio u petak? Ili ako je disk nepovratno “kihnuo”? Upravo to se dogodilo vašem novinaru u lipnju 2008., ali ziheraška narav potpisnika ovih redova oduvijek tjera na revno umnožavanje. Stoga je gubitak iznosio jedva 1% ukupnog sadržaja hard diska, a još i manje ako govorimo samo o poslovnim datotekama.

Novinarka i prevoditeljica Valentina bila je lošije sreće. Krivnjom nepokolebljive vjere u neuništivost hardvera, ostala je bez tisuća kartica tekstova, uključujući i brojne neisporučene. “Nisi kriva za kvar na računalu, nego zato što nisi napravila kopije”, korio ju je jedan od nekoliko urednika kojima je ostala dužna (i koji su taj dug prebili smanjenjem honorara). Ovakve dramatične priče život priča tisuće puta svakog dana, a sve zbog lakomislenosti i neutemeljenog optimizma računalnih korisnika. Nema dvojbe da sve iole važne datoteke, od tekstova i tablica do programa, audio i video zapisa valja kopirati. Ako ne svakodnevno, onda barem svakog tjedna. Budući da moderna tehnologija dopušta kopiranje podataka na određeni medij i dok radite drugi posao, za propust nema isprike. Umetnete flash stick u USB, date računalu zadatak da kopira i nakon nekog vremena provjerite je li posao gotov. Nema čekanja i odgađanja tekućeg posla.

Nekoć je bio floppy
Postoje brojne metode pravljenja pričuvnih kopija. Svaki korisnik naći će prikladnu metodu i to za svaki tip podataka barem po jednu. Nekad su za backup služile 3,5-inčne floppy diskete kapaciteta 1.44 MB. Zadnjih pet godina gotovo je nemoguće naći novo računalo u kojemu je ugrađena floppy disketna jedinica. Logično, jer kome je još dovoljno 1.44 MB za pohranu podataka? Još dok je floppy bio u igri, 1994. je u modu ušao Iomegin Zip drive. Na Iomeginu disketu bilo je moguće spremiti 100 MB “zipanih” (komprimiranih) podataka, što je korisnike ostavljalo bez daha. No, sa širenjem dostupnosti fotografija, pjesama i filmova, prosječnom korisniku ni izbliza nije bila dovoljna jedna Zip disketa, već je morao materijale dijeliti na sve više takvih nosača podataka. Iako su se krajem devedesetih pojavile Zip diskete od 250 i 750 MB, razvoj CD-a i DVD-a s mogućnošću višekratnog nasnimavanja uglavnom je istisnula Zip driveove, iako se ovi i danas koriste zbog dugotrajnosti i stabilnosti podataka pohranjenih na magnetskom mediju. Optički čitači danas su ugrađeni u većinu stolnih i prijenosnih računala, osim u najmanje ultraprijenosnike, na koje je nužno priključiti vanjski optički uređaj. Na CD-R, DVD-R i DVD+R podaci se mogu upisivati samo jednom, dok su inačice RW (rewritable) pogodne za stotine ciklusa brisanja i upisivanja. Tipičan kapacitet CD-a je 700 MB, a DVD-a 4,7 GB, što je često dovoljno za cijeli film.

Genijalni mališan
Nijedan se medij ne može po praktičnosti usporediti s USB flash driveom ili USB memorijskim stickom. Ove su naprave iznimno male, kompaktne i otporne na oštećenje, pohranjuju mnogo više podataka od DVD-a i dopuštaju brzo rukovanje. Budući da kapacitet USB memorijskog sticka doseže i do 64 GB, na jedan je stick moguće pohraniti cjelokupan sadržaj hard diska, uključujući aplikacije. Čitava stvarčica manja je i lakša od upaljača, a može se priključiti na svaki kompjuter s USB portom, dakle na praktično sve uređaje proizvedene u zadnjih pet godina. Nedostatak USB sticka je nestabilnost snimljenih podataka, koji povremeno nepovratno iščeznu, iako niste učinili ništa nepropisno. Druga mana istovjetna je njegovoj prednosti: zbog malih dimenzija lako ga je zametnuti. Ako želite pohraniti stotine programa, tisuće tekstova, tisuće pjesama i desetke filmova, tada je za vas vanjski čvrsti disk. Takav disk kapaciteta 160 GB lagan je i dugačak samo pedalj te zauzima minimalan prostor u radnoj sobi. Ziheraši s uistinu velikim potrebama učinit će dobro ako nabave veliki pričuvni čvrsti disk s 500 GB zapreminine, što bi trebalo biti dovoljno i za najgorljivije skupljače dugometražnih filmova.

Činjenice

Kopije u inboxu
Uz vidljive i fizički prisutne nosače podataka, postoji još jedno mjesto na koje možete pohraniti datoteke i aplikacije: udaljeni poslužitelj. Pišete tekst, sastavljate tablicu, a ne da vam se umetati DVD ili memorijski stick? Pošaljite datoteku sami sebi na webmail.

Besplatni servisi
Tko ima besplatnu adresu kod davatelja usluga kao što jeu Google, može spremati podatke tako da na vlastitu adresu pošalje dokument koji žele sačuvati. Budući da ti davatelji usluga korisniku daju prostor od stotina ili tisuća GB, poruke mogu stajati vječno. Važno je samo da svakoj poruci nadjenete naziv koji će vam pomoći da je kasnije lako pronađete služeći se opcijom “nađi poruku”.

Ako vam nije do miješanja pohranjenih dokumenata i tuđih poruka, otvorite si besplatan račun na Google Docsu ili Zohu. Ovi servisi djeluju kao bilo koji drugi nosač podataka, samo što se nalaze na udaljenom poslužitelju. Na Google Docsu i Zohu možete spremiti kakve god dokumente želite i još ih rasporediti po mapama, baš kao što činite s originalima dokumenata na svom hard disku. Dodatna prednost spremanja dokumenata online jest i mogućnost pristupanja s bilo kojeg računala pod uvjetom da ste spojeni na Internet.

Na dva računala
Pravi ziheraš ima bitne podatke na barem dva računala, prijenosnom čvrstom disku, USB disku i online. Jer, nitko nije kriv ako mu se pokvari oprema, ali jest ako nije napravio dovoljan broj kopija. Imate li više od jednog računala, tada sadržaj s jednog redovno kopirajte na drugi, tako da se nenaporno možete prebaciti na pričuvni kompjuter ako vam prvi “rikne”.

Autor: Ozren Podnar
16. ožujak 2009. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close