Uljudno klimajući glavom, mehanička lutka koju je napravio osnivač Toshibe Hisahige Tanaka pruža preko stola posjetiteljima šalicu čaja u kompanijskom centru za istraživanje i razvoj u blizini Tokija.

Ingeniozna mehanička lutka, napravljena u 19. stoljeću, gotovo da je predvidjela renesansu japanske primijenjene tehnologije koja će usljediti nakon Drugog svjetskog rata. Upravo to razdoblje donijelo je kupcima mnoštvo blagodati poput Toshibinih laptopa, Tojotinih automobila i Nintendovih automobila. Danas se Japan sve češće pita može li ga njegov sustav inovacija služiti tako dobro u 21. kao što je služio u 20. stoljeću. Sve više postoje dvojbe troši li Japan smisleno svojih 168 milijardi godišnje koje daje za istraživanje i razvoj. Reformatori žele okoliš koji je više poduzetnički, a manje pod utjecajem velikih kompanija. A da je Japan tehnološka kompanija bio bi veoma zabrinut zbog sadašnjih razvoja događaja. Proces razvoja novih inovacija tradicionalno je bio posao velikih korporacija poput Toshibe.

Jedan patent godišnje
Ichiro Tai, čovjek koji vodi Toshibin razvojno-istraživački centar, objašnjava: “Imamo 1000 istraživača i svi bi oni trebali imati daleko više ideja. Broj patenata, po jedan svake godine, daleko je premalen broj.” Usprkos svom nezadovoljstvu, Tai s ponosom pokazuje obećavajuće nove tehnologije koje zadivljuju posjetioce kompanije. Jedna od inovacija je i novi sustav koji koristi efekte kvantne fizike za enkripciju podataka. Druga inovacija je akumulator koji se može napuniti u pet minuta i koji može pokretati električni automobil. Ichiro Tai, voditelj Toshibina razvojno-istraživačkog centar vjeruje da bi veća sloboda mogla potaknuti veću kreativnost stručnjaka u istraživačko-razvojim centrima. Toshiba je karakteristična japanska tehnološka kompanija koja svoje elitne znanstvenike štiti od komercijalnih pritisaka, sasvim suprotno od kompanija na Zapadu. Elektronička korporacija koristi trostranu strukturu. Na jednoj strani istraživački centar i njegovi znanstvenici bave se naprednim istraživanjima. Na drugoj strani je skupina laboratorija koja rezultate istraživanja pretvara u nove tehnologije, a s treće strane nalazi se skupina poslovnih jedinica od kojih se svaka trudi poboljšati proizvode iz svojeg djelokruga. Političari se danas sve češće pitaju je li Japan previše ovisan o takvim korporativnim tvornicama ideja.

Kao i svaka zemlja s pristojnom znanstvenom bazom, Japan zavidi Microsoftu na globalnom uspjehu njegovih operativnih sustava i Googlu na tehnologiji pretraživanja interneta. To, naravno, dovodi do zaključka da bi Japan mogao napraviti tako značajne globalne uspjehe kad bi sustav inovacija više nalikovao američkom. Zbog toga je japanska vlada najavila osnivanje fonda koji će sa 100 milijardi jena sudjelovati u ulaganjima u nove tehnologije. Ideja je potaknuti što više privatnih i institucionalnih investitora da ulože novac u start-up kompanije. Međutim, postoje goleme barijere koje sprečavaju da se način rada iz Silikonske doline jednostavno preslika u japansku korporativnu kulturu, a jedna od najveća prepreka je što Japan nema anglosaksonski stil poduzetništva. Oni koji bi željeli postati poduzetnici nemaju mnogo uzora osim Masayoshi Sona, osnivača ICT kompanije Softbank, dok se s druge strane težnja da se postane vrlo bogat doživljava vrlo nejapanski. Seiichi Joshikawa, član moćnog japanskog poslovnog lobija Nippon Keidanren, objašnjava: “Neuspjeh u poslovnom pothvatu smatra se vrlo sramotnim u Japanu, a ta se percepcija vrlo sporo mijenja.” Kad novi tehnološki pothvat propadne on je obično bio dio veće korporacije, vrlo rijetko je to samostalna kompanija. To ublažava učinak propasti, no s druge strane takav sustav sprječava talente da isplivaju na površinu. U japanskom ministarstvu ekonomije trgovine i industrije Yuji Tokumasu, koji se u ministarstvu bavi politikom znanosti i tehnologije, suočava se s još jednim problemom: čini se da Japan troši previše na istraživanje i razvoj. Japan već troši više od tri posto svog BDP-a na istraživanje i razvoj – više od bilo koje druge države. No čini se da se novac troši na slabije talentirane istraživače koji se bave manje obećavajućim pristupima problemu.

Problematična suradnja
Japanska sveučilišta ne mogu se pohvaliti da su novac koji je dala vlada pretvorila u konkretne proizvode. Kad bi Japan sva svoja sredstava uložena u istraživanje mogao pretvoriti u znanstvene proboje i nove tehnologije, bio bi to golem poticaj za japanski ekonomski razvoj. Japan ima prvoklasne znanstvenike poput Shinya Yamanake sa sveučilišta u Kyotu. Profesor Yamanaka radio je na istraživanju matičnih stanica i razvio tehnologiju koja ima golemih potencijala u genskoj terapiji, a zbog toga mu se i smiješi Nobelova nagrada. No kompanije imaju i problema u suradnji sa sveučilišnim istraživačima kao što je Yamanaka. Tijekom eksplozivnog ekonomskog razvoja u 60-im i 70-im godinama antikorupcijski zakoni učinili su suradnju kompanija i akademika gotovo nemogućom. Primjer toga je Toshiba: najvažniji znanstvenici s kojima kompanija surađuje rade na prestižnim engleskim sveučilištima Cambridge i Bristol. Prije četiri godine japanska su sveučilišta dobila pravo da zadrže intelektualno vlasništvo nad tehnologijama stvorenim u njihovim laboratorijima što je zasmetalo nekim kompanijama koje su do tada bile navikle na činjenicu da su rezultati istraživanja dostupni besplatno. Kako, dakle, riješiti japansku inovativnu zavrzlamu. S jedne strane, iako sporo, sve više mladih ljudi odlučuje da ne žele raditi u velikim kompanijama i okreće se prema poduzetništvu. Sveučilišta polako počinju osnivati kompanije za komercijalizaciju svojih istraživanja. No ono što Japanu ponajviše treba jest odustajanje kompanija od jednog dijela prihoda koji će otići vrhunskim znanstvenicima. Kompanije bi također trebale same birati znanstvenike kojima će povjeriti sudbinu svojih tehnologija, jer kako kaže jedan japanski poduzetnik: “Sveučilišni profesori odlični su u svojim područjima, no ako problem treba pogledati s druge strane, onda i nisu tako dobri.”

Povratak financijskih stručnjaka u Aziju

Kriza koja potresa globalno financijsko tržište donijela je neke zanimljive trendove na tržištu rada zbog krize se događaju zanimljive promjene radnih mjesta top-menadžera. Menadžeri iz drugih zemalja koji su zaposleni u tvrtkama u Londonu i New Yorku vraćaju se u svoje domovine prije nego što su planirali zbog globalne financijske krize i nestabilnosti tržišta. Australija, primjerice, zove svoje visoko pozicionirane menadžere u sektorima bankarstva i financija da se vrate u australske kompanije, a Udruženje konzultanata za pronalaženje menadžera (AESC) navodi da je u Europi i Americi potražnja za vrhunskim menadžerima pala 7,2 posto tijekom prošlih dvanaest mjeseci. Azijsko-pacifičkoj regiji, više nego bilo kojoj drugoj regiji na svijetu nedostaje visoki i srednji menadžment, a predviđa se da će menažera nedostajati sve više. Zbog toga ta regija bilježi povećanu potražnju za menadžerima kojih se prošle godine tražilo 8,5 posto više nego godinu prije.“Situacija je dobra za Australiju jer dolazimo do talentiranih menadžera koji rade u drugim zemljama prije nego što smo mislili, što možemo zahvaliti ovakvom stanju na tržištu”, kaže Amanda Williams, partnerica u tvrtki za pronalaženje menadžera Johnson. “Poanta je u tome da nikad nije bilo bolje vrijeme za privlačenje naših radnika da se vrate u zemlju.” Globalno gledajući, u velikim financijskim centrima smanjuje se potreba za menadžerima u investicijskom bankarstvu i nekretninama pa australske kompanije imaju manju konkurenciju kad pokušavaju privući vrhunske menadžere s tih područja. Toj državi u korist ide i razvoj tržišta Kine i Indije. Jedan dio australskih menadžera odlazi u te obećavajuće ekonomije pa ostavljaju radna mjesta na koje se vraćaju vrhunski menadžeri iz zapadnih zemalja. To su dobre vijesti za australske kompanije jer se vrhunski financijski stručnjaci vraćaju u zemlju, a kompanije ne moraju za njih raditi mjesta otpuštajući zaposlenike ili stvarajući nova radna mjesta.

Aquapark

Zašto su Aquaglide aquaparkovi najbolje usklađeni s novim smjernicama hrvatskog turizma

Tržište rada i obrazovanje

Karijera više ne počinje nakon diplome