Visoki trgovački sud RH je u svojoj odluci Pž-6651/14 zauzeo stav da u odnosu na raspolaganje vlastitim poslovnim udjelom, društvo može raspolagati kao svakom drugom svojom imovinom i da to za njega čini Uprava društva (čl. 426. st. 1. ZTD-a).

Zakonom nije propisana obveza Uprave da stjecanje poslovnih udjela društva najprije ponudi članovima društva, osim ako je to predviđeno društvenim ugovorom ili ako joj je Skupština društva za to dala obveznu uputu, što u konkretnom slučaju nije riječ.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u društvenom ugovoru društva nema posebnih odredbi o raspolaganju vlastitim udjelima društva.

Odredbom čl. 14. društvenog ugovora je propisano da se poslovni udjeli mogu prenositi slobodno između članova društva i mogu se dijeliti.

Suglasnost društva potrebna je kod prijenosa i podjele osobama koje nisu članovi društva. Neosnovan je tužiteljev žalbeni navod da trećetuženik kao prokurist nije mogao sklopiti ugovore o prijenosu poslovnih udjela.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora o prijenosu poslovnih udjela prvotuženik bio ovlaštena osoba za zastupanje (direktor), dok je trećetuženik bio prokurist, odnosno da je društvo bilo uredno zastupano.

Prokurist nije trebao posebno ovlaštenje društva (specijalnu punomoć) za sklapanje ugovora o prijenosu udjela.

Odredbom čl. 47. ZTD-a je propisano da prokurist može sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkoga društva i zastupati ga u postupcima pred upravnim i drugim državnim organima, ustanovama s javnopravnim ovlastima, te državnim i izbranim sudovima.