Srbija, poput ostalih zemalja Istočne Europe, ohrabruje strana ulaganja u poljoprivredni sektor, a slično srpskim susjedima, glavni mamci za investitore su jeftino poljoprivredno zemljište i još jeftinija radna snaga.

Prosječna cijena poljoprivrednog zemljišta u Srbiji je oko 7500 eura po hektaru, dok je prosječna cijena u državama Europske unije od 20.000 do 50.000 eura po hektaru, dok Institut ekonomskih nauka procjenjuje da je poljoprivredno zemljište u Srbiji pet do 11 puta pristupačnije stranim ulagačima nego domaćim poljoprivrednicima.

Komparativna analiza pokazala je da liberalizacija tržišta i pristupanje Srbije Europskoj uniji neće dovesti do značajnijeg rasta produktivnosti u poljoprivredi. S druge strane, zbog velike usitnjenosti poljoprivrednih gospodarstava, lošeg starosnog prosjeka njihovih vlasnika i nedovoljnih ulaganja u modernizaciju, Srbiji prijeti realna opasnost od ubrzanog nestanka velikog broja malih poljoprivrednih proizvođača.

Pokazala je to velika analiza studije o posljedicama liberalizacije tržišta poljoprivrednog zemljišta u Srbiji u procesu pristupanja Europskoj uniji koju je izradila znanstvenica Ana Budak. Prema podacima studeije Land Matrix iz 2020. u Srbiji je preuzeto 103.865 hektara poljoprivrednog zemljišta i zaključeno je ukupno 19 ugovora.

Analiza ovih podataka ukazuje da su nad većinom zemljišta investitori stekli kontrolu kupovinom, a u manjem broju ugovora zakupom. Ulagači potiču iz stranih zemalja, a u posjed zemljišta dolaze preko ovisnog privrednog društva osnovanog u Srbiji, navodi Ana Budak u studiji o posljedicama liberalizacije tržišta poljoprivrednog zemljišta u Srbiji u procesu pristupanja Europskoj uniji.

Stihijsko kupovanje poljoprivrednog zemljišta se odvija i u Europi, prije svega u njenom istočnom dijelu. Prema podacima specijalizirane baze podataka “Land Matrix”, Istočna Europa je po broju akvizicija poljoprivrednog zemljišta trenutno druga u svijetu, odmah iza Afrike. Ovakva “glad za zemljom” baš u ovoj regiji ima više razloga.

Zemlja je plodna, a daleko jeftinija u usporedbi s cijenama u Zapadnoj Europi, odakle dolazi i najveći broj investitora. S druge strane, i same istočnoeuropske države se nadmeću u privlačenju stranih ulaganja u poljoprivredu, potaknute i zajedničkim problemom koji se vidi kroz sve praznija sela.

Dobra prilika ili grabež
Imajući u vidu da je prehrambena sigurnost od strateške važnosti za svaku zemlju, u Srbiji se kao i u cijelom svijetu vode žestoke rasprave o tome kakve mogu biti dugoročne posljedice velikih akvizicija u poljoprivredi.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Dosadašnja istraživanja osciliraju između zaključaka da su one “ogromna prilika za napredak” i ocjena da je to “puko grabljenje zemlje”, koje prijeti ruralnim egzodusom i nameće model industrijalizacije poljoprivrede koju društvo ne želi.

Budući da su nove članice EU tijekom liberalizacije svog tržišta već iskusile efekte akvizicija poljoprivrednog zemljišta na ruralni razvoj, produktivnost, zapošljavanje i dohodak u poljoprivredi, njihova iskustva su od velikog značaja za Srbiji, ističe Budak, koja je analizirala glavne karakteristike poljoprivrede u Srbiji u odnosu na usporedive zemlje, poput Slovenije, Mađarske, Rumunjske, Bugarske i Poljske.

Podaci pokazuju da je tijekom pristupanja, a posebno nakon prijema novih članica u EU, poljoprivredno zemljište poskupjelo, s prosječnim godišnjim rastom cijene po hektaru od 10 posto u Poljskoj, do čak 200 posto u Rumunjskoj u pojedinim periodima.

U isto vrijeme, smanjila se pristupačnost zemljišta za lokalne poljoprivrednike, te je trenutno ono znatno pristupačnija u Srbiji, posebno u odnosu na Poljsku, Rumunjsku i Sloveniju.

“Stoga, možemo očekivati da će za kupnju poljoprivrednog zemljišta u Srbiji biti zainteresirani investitori iz zemalja EU, poput Slovenije, Njemačke, Nizozemske, Francuske ili Belgije, što se jasno može uočiti i iz dosadašnjeg trenda”, navodi se u analizi.

Europska komisija je u svom izvještaju istakla da je pristupanje novih članica EU stimuliralo investitore iz “starih” članica da ulažu u njihovu poljoprivredu, olakšalo pristup kreditima i potaknuo veliki rast subvencija za poljoprivrednike. Sve navedeno dovelo je, osim do povećanja cijena zemljišta i do rasta dohotka poljoprivrednika i transakcija poljoprivrednog zemljišta.

U prvih pet godina od ulaska u EU u Rumunjskoj je nestalo 453.000 malih poljoprivrednih domaćinstava/Shutterstock

Istraživanja su pokazala da se značajno povećala i produktivnost, ali samo u državama gdje se najveći dio proizvodnje odvija u velikim kompanijama. Usporedno s rastom vrijednosti poljoprivredne proizvodnje u novim državama članicama, smanjivala se zaposlenost koja je u prvih pet godina nakon pristupanja EU pala u prosjeku za 55%, najviše u Mađarskoj (57%).

Budak, međutim, ističe da je utjecaj na produktivnost prenaglašen, jer detaljna analiza dostupnih podataka pokazuje da je taj rast slabog intenziteta i na dugi rok, što je slučaj i u Srbiji.

Veliki skok produktivnosti je zabilježen jedino u Mađarskoj, ali je ona naglo pala nakon izbijanja svjetske financijske krize, dok je u Bugarskoj, gdje su migracije seoskog stanovništva najizraženije, poljoprivredna proizvodnja stagnirala. Komparativna analiza pokazuje da u većini promatranih zemalja prevladava korištenje poljoprivrednog zemljišta na temelju vlasništva, s udjelom od 60 do 71%.

Akvizicije pustoše sela
U Srbiji je oko 70% korištenog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu, ali se obrađuje znatno manje raspoloživih površina nego u Rumunjskoj i Poljskoj. Prosječna veličina gospodarstva je najmanja u Rumunjskoj (3,7 hektara), u Mađarskoj je gotovo trostruko veća (10,9 hektara) u Bugarskoj znatno viša nego u prethodne dvije zemlje (22 hektara), dok u Sloveniji iznosi sedam a u Poljskoj 10,2 hektara. S prosječnom veličinom od 4,5 hektara, Srbija ima jako usitnjenije poljoprivredne posjede od svih navedenih zemalja, izuzev Rumunjske.

U Srbiji, kao i u promatranim zemljama, najbrojnija su poljoprivredna imanja do pet hektara, koja čine više od 77 posto svih poljoprivrednih gospodarstava u Srbiji. Međutim, situacija je značajno bolja nego u Rumunjskoj gdje je skoro 92% gospodarstava manje od pet hektara, u Bugarskoj (82%) i Mađarskoj (81%), ali je lošija u usporedbi s Poljskom (54%) i Slovenijom (59%).

U svim promatranim zemljama je jako izražena polarizacija između malih i velikih poljoprivrednih gospodarstava, koja se u novim državama članicama uvećala nakon pristupanja EU. Tijekom prvih pet godina nakon prijema, nestao je veliki broj malih poljoprivrednih domaćinstava, najviše u Rumunjskoj (453.000), potom u Bugarskoj (171.000) i Mađarskoj (151.000), dok je ovakav trend bio manje izražen u Poljskoj i Sloveniji.

Na različite ishode je značajno utjecala kvaliteta agrarnih politika u promatranim državama, uključujući mjere za smanjene odljeva seoskog stanovništva, na što ukazuje i starosni prosjek vlasnika imanja.

On je najbolji u Poljskoj, gdje je više od 10 posto vlasnika gospodarstava mlađe od 35 godina, a tek oko 11% je starije od 64 godine. U Srbiji je samo 4,8% vlasnika gospodarstava mlađe od 35 godina, dok je skoro trećina starija od 65 godina. Među promatranim zemljama, Rumunjska je jedina koja ima lošiji starosni prosjek nego Srbija.

“Istraživanja su pokazala i da rast akvizicija dodatno ubrzava odlazak ljudi iz sela u gradove. Zato je rizik da akvizicije poljoprivrednog zemljišta dovedu do negativnih efekata u Srbiji još veći, budući da se stariji poljoprivrednici nemaju snage boriti s mnogo produktivnijim i bogatijim vlasnicima poljoprivrednih imanja, a upitni su i njihovi kapaciteti za usvajanje novih tehnologija i znanja koje veliki investitori, po pravilu, sa sobom nose”, ocijenila je A. Budak.

Iako je poljoprivreda trenutno najznačajnija za Srbiju, u ovu djelatnost se ne ulaže razmjerno njenoj važnosti. Budak kao primjer navodi razliku između Srbije i Rumunjske: udio poljoprivrede u bruto dodatnoj vrijednosti je za više od 31% veći u Srbiji nego u Rumunjskoj, ali su ulaganja u Srbiji za gotovo 13% manja nego u ovoj susjednoj državi. Ukupno gledano, razvoj poljoprivrede u Srbiji prati kretanja u Rumunjskoj i Bugarskoj, dok značajno zaostaje za poljoprivrednim kapacitetima u Sloveniji.