Zadnjih mjeseci je ponovno kulminiralo javno propitivanje svrsishodnosti komora u Hrvatskoj te obveznog članstva tvrtki i obrtnika u njima.

Kakvo je trenutno stanje u Hrvatske gospodarske komore, posebno njezinoj najvećoj podružnici u Zagrebu, kakvi su planovi za te kako generalno vidi gospodarsku situaciju u Hrvatskoj, govori Vitomir Klasić, predsjednik HGK Zagreb.

Preuzeli ste upravljanje HGK-om Zagreb od dugogodišnjeg predsjednika Zlatana Frölicha. Kako to izgleda kad preuzmete sustav koji je desetljećima bio personificiran kroz jednu tako markantnu osobu?

HKG Zagreb preuzeo sam prije godinu i pol, nakon što je punih pet mandata, ili 20 godina, predsjednik bio Zlatan Fröhlich. Naravno da je sustav, kako ste i sami rekli, bio prilično personificiran kroz jednu tako markantnu osobu i da se njegova prisutnost osjećala na svakom koraku.

Olakšavajuća okolnost bila mi je da sam punih sedam godina bio zamjenik predsjednika Gospodarskog vijeća Komore Zagreb, tako da sam otprije poznavao gotovo sve zaposlenike Komore Zagreb i oni su svi znali mene, kao i procese u Komori Zagreb.

Nakon što je prošla godina i pola od početka mog mandata, koju je najvećim dijelom obilježila pandemija i nemogućnost obavljanja posla kakav je trebao biti, te nakon što je Hrvatska gospodarska komora provela određene reforme koje su uključivale i gotovo 50% manje zaposlenih u Komori Zagreb, mogu reći da smo u jednom novom normalnom, i s manjim brojem ljudi pokrenuli i pripremili projekte koji svakako jesu i bit će pomoć našim članicama.

Ponovo se aktualiziralo pitanje uloga i koristi komora u Hrvatskoj, osobito HGK, posebno s aspekta obveznog članstva i plaćanja članarine. Kako Vi vidite tu problematiku?

Iskreno, kao dugogodišnjem poduzetniku, teško mi je jednoznačno odgovoriti na pitanje obavezna članarina da ili ne. Smatram da ima argumenata i za jednu i za drugu opciju. Prije svega moram reći da mi nije jasno zašto se neke tvrtke, npr. male koje uplaćuju 42 kune mjesečno, a takvih je 97% od ukupnog gospodarstva, zalažu za ukidanje obavezne članarine, čiji navedeni iznos mjesečno iole ozbiljnoj tvrtki ne može biti problem, a ne koriste usluge i resurse komore koji im mogu pružiti puno korisnih usluga i informacija, koje pak mogu znatno pridonijeti njihovom poslovanju i donijeti im puno veće benefite od iznosa koje plaćaju za članarinu.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Naravno, u pravu su i oni koji kažu- i jedna kuna je previše ako za nju ne dobijem ništa. Točno je. Međutim, iz svog iskustva mogu reći da mi je Komora umnogome pomogla u poduzetničkom radu. Nikada nisam ostao bez odgovora ili pomoći.

Kao gospodarstvenik s gotovo 40 godina iskustva u realnom sektoru i čovjek koji je prije dvadesetak godina preuzeo tvrtku koja je bila u totalnom rasulu, iz stečaja od nje napravio respektabilnu firmu te ju na kraju i prodao korporaciji iz SAD-a, a i sada s mjesta predsjednika Komore Zagreb, tvrdim da u Hrvatskoj ne postoji institucija koja ima resurse kakve ima HGK, a koje svi članovi, i oni koji plaćaju minimalnu članarinu i velike tvrtke koje plaćaju puno više, mogu ravnopravno koristiti.

Kako vidite budućnost komora u Hrvatskoj, posebice HGK?

Mislim da je bespredmetno sada navoditi sve razne usluge koje komora pruža svojim članicama, sve se može saznati na našim mrežnim stranicama već bih samo htio istaknuo dva projekta.

Prvi je projekt i platforma Digitalna komora, koji je odlično prihvaćen, a na kojoj članice praktično s jednim klikom miša mogu dobiti potrebne im informacije i, drugi danas izuzetno aktualan, projekt Katalog hrvatskih proizvoda, kao posebnu platformu za sve građevinske tvrtke koje su zainteresirane sa sudjelovanje u obnovi grada Zagreba i Banovine. Da ne spominjem pravne savjete, lobiranje u interesu članica prema lokalnoj zajednici, projekt ugradnje liftova.

I još nešto, do nas dolazi i informacije da se dio članica navodno žali da nikad nije dobio odgovore na pitanja koja su slali mailom ili zvali telefonom. Komora Zagreb ima više od 47.000 članica, što u Zagrebu, što u Zagrebačkoj županiji.

Dnevno nama u Komoru Zagreb stigne desetak upita, od toga kako otvoriti tvrtku, kako doći do investitora, do ozbiljnih pravnih pitanja. Svakom upitu, svakoj članici pokušavamo odgovoriti i pomoći najbolje što znamo. Ipak, i ovim putem pozivam da mi se jave svi oni koji možda nisu dobili odgovor ili na svoj upit poslan emailom, neka me kontaktiraju izravno.

Iako HGK ima svoje podružnice u svim županijama, nekako se čini da je HGK Zagreb više partnerska nego podređene institucija HGK?

Da, to je, rekao bih, gotovo neizbježno s obzirom na to da se i središnjica i Komora Zagreb nalaze u istom gradu ,a odnedavno smo i na istoj adresi, tako da vrlo često dolazi do preklapanja ingerencija i poslova. Ponekad to i zbunjuje naše članice. No, svima nam je jedan interes a to je interes poduzetnika.

Početkom prošle godine, krenuli smo u intenzivniju suradnju sa županijom, lokalnom zajednicom, gradovima i općinama u županiji. Glavni cilj nam je lobiranje za pomoć gospodarstvenicima.

Pandemija nas je zaustavila u realiziranju određenih projekata: dolazak investitora, promocija pojedinih industrijskih zona u gradovima i općinama županije, sudjelovanje na ciljanim sajmovima. Svoje aktivnosti u ovo vrijeme krize fokusirali smo na lobiranje i pomoć ugroženim sektorima. Moram priznati da su predstavnici županije i gradova i više nego odlično prihvatili naše sugestije, ideje i projekte.

Vi ste sami izgradili uspješan biznis kroz Ivanićplast kojeg ste nedavno prodali korporaciji Bemis. Kakva je trenutno situacija s Ivanićplastom te kakve su perspektive?

Prije dvije godine, točnije 1.ožujka 2019. prodao sam Ivanićplast, kojem sam na čelu bio 20 godina, korporaciji BEMIS iz SAD-a. Budući da moja kći i sin imaju vlastite uspješne karijere, koje nisu vezane uz poslovanje Ivanićplasta, a u želji da svojoj firmi i zaposlenicima osiguram dugoročno sigurnu budućnost, odlučio sam se za prodaju.

Kakva je trenutno Vaša osobna pozicija unutar tog poslovnog sustava?

Prema glavnom Ugovoru o prodaji koji sam potpisao s Bemisom, ostao sam i dalje zaposlenik Ivanićplasta na mjestu prokurista, ali i savjetnik za cijelu grupu BEMIS, na razdoblje od četiri godine. Dakle, moj mandat će završiti s 1. ožujkom 2023. godine.

Trenutno sam jako zadovoljan sa svojim statusom i pozicijom unutar Ivanićplasta, ali i cijele grupe. Hoćemo li suradnju nastaviti, i na koji način, nakon isteka ovog četverogodišnjeg razdoblja, to ćemo znati krajem iduće godine.