Kad se nostalgija i inat isprepletu u uvjerenje u da nije svaki otpad baš za smeće, dogodi se brend Smetnjak. Njegov idejni začetnik Miroslav Belcar u malom mjestu Ivancu “pomalo se igra s foteljicama” i vraća im stari sjaj, a njegovih kreacija ne bi se posramjele ni šik trgovine u umjetničkim kvartovima Londona i New Yorka.

Od metraže do interneta

Prve restauratorske korake taj 32-godišnji procesni tehničar, u praksi konobar, napravio je iz nostalgije i inata. Svoju prvu fotelju dobio je od bake, no godine su učinile svoje i trebalo ju je urediti. Miroslav je pronašao majstora, no bio mu je preskup.

“Još mi je rekao da to sam ne mogu preurediti. Fotelja je već bila pobrušena, pa sam se zainatio i cijelu noć šivao. Počeo sam šivati u šest navečer, a ujutro u šest fotelja je bila kao nova”, prisjeća se.

Ubrzo je shvatio da mu udisanje novog života u stare fotelje leži i nije prošlo dugo prije nego što je sam počeo skupljati komade koje ljudi bace.

“Svaki put kad šećem sa sinom, navirim se u dvorišta ljudi. pa ako vidim napuštenu fotelju ili slično, pitam namjeravaju li je baciti. Tako sam počeo dobivati stari namještaj; najviše stolce i fotelje”, kaže.

Preuredio je 20-ak komada, a kreativni proces svaki je put sličan, i potpuno različit.

“Uglavnom, prvo treba pronaći fotelju, ‘došlajsat’ ju doma u garažu. A a onda treba vremena da se pokrene postupak ‘liposukcije’ i skidanja svih nevaljalih dijelova”, kaže ivanečki majstor. U toj fazi materijal za tapeciranje već je pripremljen… Slijede brušenje i čišćenje, nove “gurtne”, bojanje, brušenje, pa opet bojanje, pa brušenje… Kad je sve spremno, slijedi tapeciranje. Svaka fotelja je komad namještaja za sebe i priča svoju priču. U kombinacije dolaze razni materijali koje Miroslav nabavlja od trgovina s metražom do internetskih trgovina, a iskoristit će i poklonjene tkanine. Naručitelji s vizijom životnog prostora sami će izabrati što žele. Cijena ovisi od komada do komada, ovisno o količini potrebnog posla i korištenim materijalima. Na svaki komad Miroslav je jednako ponosan.

“Znate zašto?”, pita. “Zato što je svaka napravljena u miru, s ljubavlju i s velikom radošću kad je gotova, bez obzira na to bila namijenjena za nekoga ili ne”, ističe. Kako se iz rada rađaju nove ideje, Miroslav osim fotelja izrađuje i druge ukrasne i funkcionalne komade za dom. Cilj mu je da ljudi shvate da nije sve za odbaciti i za smeće već da se uz malo truda može napraviti lijep komad namještaja, bez kupnje nečeg novog. Kreativna radionica iz koje izlaze fotelje koje preuredi Miroslav Belcar nosi ime Smetnjak. Zašto baš Smetnjak?

“Ime Smetnjak je tak uvik kontra”, smije se. “Ime mi se činilo interesantno jer to i jesu stvari za smetnjak, a opet i nisu. Malo je intrigantno, što ljudi danas vole”.

Smetnjak mu je mnogo više od brenda, to je kulturno-edukativni projekt sa zadaćom da pokuša utjecati na svijest ljudi i probudi razmišljanje o stvaranju otpada.

“U današnje potrošačko doba, ujedno doba velike krize, bombardirani smo s minimalno tisuću reklama dnevno. Smetnjak ima zadaću na poseban način poslati poruku da nije baš sve za odbaciti, da se s popravcima može višestruko uštedjeti lokalno i globalno”.

Bez kumova i veza

Na pitanje namjerava li edukativno-altruistični hobi pretvoriti u ozbiljan biznis Miroslav odgovara: “Smetnjak je već neozbiljan zbog imena i nikad se ne planiram uozbiljiti po tom pitanju. Pogledajte, na primjer, situaciju u državi, zašto bih se ja trebao sad uozbiljiti sa smećem, koje ionako nitko ne želi!”. Tvrtku, kaže, već ima, ali je otvorena iz nekog drugog razloga, gdje je “trebalo biti podoban ili nečiji kum, pa sam si pronašao posao gdje ne treba nikakva veza – u smeću!”

Za pet godina Miroslav Belcar svoj Smetnjak vidi u “nekom shopu” u Londonu i još nekoliko gradova. “Samo dok skupim novce da to sve dostavim negdje gore. Vjerujete mi, ja ne vjerujem. Ja znam da će to sto posto biti tak’!”v