Nitko više ne dvoji, personalizirana medicina ili, kako je još zovu, precizna ili individualizirana medicina, konceptualno predstavlja jedan od najvećih iskoraka u području medicinskih znanosti. Uz to, svima postaje jasno da individualizirani (personalizirani) pristup dijagnostici i liječenju može znatno uvećati djelotvornost zdravstvene zaštite.

Shvaćajući trendove razvoja zdravstva, Europska komisija je među ključne prioritete u narednom periodu uvrstila personaliziranu medicinu, te je nedavno donijela odluku o osnivanju International Consortium of Personalized Medicine (ICPerMed). Nedugo nakon toga u Republici Hrvatskoj se osniva Hrvatski klaster konkurentnosti za personaliziranu medicinu te je time Republika Hrvatska napravila značajan iskorak u inovativnom i strateškom promišljanju razvoja hrvatskog zdravstvenog sustava kroz koji stvara platformu za sustavno uvođenje personalizirane medicine u kliničku praksu.

Kao važan i nedjeljiv dio personalizirane medicine posebno se ističe farmakogenetika, a njen glavni cilj je razumjeti kako specifičnost genoma pojedinca uvjetuje djelovanje lijekova, ali i nastanak popratnih, vrlo često, neželjenih pojava.
 

Knjiga „Farmakogenetika u kliničkoj praksi: Iskustvo sa 16 lijekova korištenih u kliničkoj praksi“, autora prof.dr. Wolfganga Höppnera i prof.dr. Dragana Primorca, pisana je na tri jezika (hrvatski, njemački i engleski) i na tržištu Europske unije predstavlja jedinstvenu literaturu iz ovog područja. Knjiga sažima postojeće interdisciplinarno znanje vezano uz utjecaj varijabilnosti genoma na aktivnost enzima koji participiraju u metabolizmu lijekova.
 
Knjiga je nastala kao rezultat suradnje hrvatskih i njemačkih znanstvenika i kliničara iz Specijalne bolnice Sv. Katarina, laboratorija Genos te BioGlobe laboratorija iz Hamburga koji zajedničkim snagama uskoro uvode farmakogenetičko testiranje za 16, u kliničkoj praksi često korištenih, lijekova među kojima su: Abakavir, Alopurinol, Amitriptilin, Azatioprin, Fenitoin, Fenprokuman, 5-fluorouracil i Kapecitabin, Ivacaftor, Karbamazepin, Klopidogrel, Kodein, Merkaptopurin, Ribavirin, Simvastatin, Tamoksifen i Tiogvanin.
 
Kako bi svima zainteresiranima objasnili važnost i vrijednost farmakogenetičkog testiranja za navedene lijekove, profesori Höppner i Primorac u knjizi opisuju gene odgovorne za metabolizam svakog pojedinačnog lijeka, tipične polimorfizme u tim genima, te preporuku za prilagođavanje terapije genotipu svakog pacijenta. Autori posebno ističu da je postupak za prilagođavanje terapije utemeljen na preporukama Clinical Pharmacogenetics Implementation Consortiums te ima najvišu kliničku razinu dokaza, 1A.
 
Kao što je navedeno, većinu lijekova u organizmu metaboliziraju enzimi; u nekim slučajevima potpuno ili djelomice inaktiviraju lijek, a u nekim aktiviraju dotad inaktivni ili manje aktivni lijek. Genske inačice pojedinog enzima mogu različito djelovati na metabolizam lijeka ili skupine lijekova pa poznavanje inačice koja djeluje u pacijentu može izravno utjecati na odluku o izboru i dozi lijeka.

Odluka o propisanom lijeku može biti uvjetovana i korištenjem drugih lijekova, a cilj je uvijek jedan: izbjeći interakciju lijekova koji dovode do štetnih popratnih pojava.
 
Podatci koje je iznio vodeći američki medicinski časopis JAMA uznemirili su javnost jer navode da godišnje samo u SAD-u više od 2 milijuna hospitaliziranih bolesnika nakon uzimanja lijekova imaju ozbiljne štetne popratne pojave, dok njih više od 100 000 zbog toga i umire.

Propisivanje lijekova sukladno genskom profilu pojednica znatno smanjuje vjerojatnost popratnih pojava, istodobno smanjujući i vjerojatnost predoziranja u odnosu na tipičnu situaciju gdje se lijek propisuje sukladno bolesnikovoj tjelesnoj težini i starosti.

Zaključno, farmakogenetika ima ključnu ulogu u izboru najboljeg mogućeg lijeka, kao i njegove doze, istodobno umanjujući rizik popratnih pojava, predoziranja i nepovoljnih posljedica interakcije lijekova. Zbog svega navedenog, nedvojbeno je da će u skoroj budućnosti farmakogenetika postati dio standardne farmakoterapije i da će kao takva zaživjeti u kliničkoj praksi.

O ovoj će se temi raspravljati i na nadolazećem zdravstvenom kongresu „Budućnost zdravstvene industrije“. Hrvatski zdravstveni kongres jednodnevna je konferencija tematski posvećena reformi hrvatskog zdravstvenog sustava, jačanju privatnog sektora i to od osiguranja do zdravstvenih ustanova, promociji novih revolucionarnih tehnologija u zdravstvu koje ne samo da omogućuju veću izlječivost letalnih i kroničnih bolesti, nego uvelike utječu i na optimizaciju i smanjenje operativnih troškova poslovanja te novostima i dostignućima s područja vrhunske znanosti.

RAZVOJ

‘Prodaja, operativa i financije konačno u istom ritmu’: Razgovor s Brigitom Kovačević (Intera) i Vericom Jurković (Datalab Hrvatska)

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

Kongres je bodovan prema pravilniku Hrvatske liječničke komore, a svi sudionici će na dar dobiti knjigu „Farmakogenetika u kliničkoj praksi: Iskustvo sa 16 lijekova korištenih u kliničkoj praksi“, autora prof.dr. Wolfganga Höppnera i prof.dr. Dragana Primorca.