Projekt EOR na poljima Ivanić i Žutica (sjever) jedan je od najvećih i najvažnijih projekata Istraživanja i proizvodnje nafte i plina Ine, a ove je godine obilježio petu godišnjicu provedbe jer je utiskivanje prvih količina CO2 u ležišta polja Ivanić započelo 14. listopada 2014. godine. Do sada je INA u njega uložila više od milijardu kuna, a dokazane i vjerojatne rezerve nafte i plina dvaju polja iznose 35 milijuna BOE, što je 57 % svih Ininih naftnih polja u Hrvatskoj. U ležišta je do sada projektom utisnuto više od 1,8 milijuna tona CO2, a trajno je pod zemljom uskladišteno 1,6 milijuna tona CO2, odnosno ekvivalent 25 % godišnjih emisija putničkih vozila u Hrvatskoj, što ovom projektu daje i izniman ekološki značaj.
ŠTO JE TO EOR?
Općenito govoreći, EOR (engl. enhanced oil recovery) je proces povećanja iscrpka nafte utiskivanjem fluida u naftno ležište koji se tamo prirodno ne nalaze, a čime se utječe na kemijske i fizikalne interakcije u ležištu te time unaprjeđuje crpljenje fluida. Konvencionalnim metodama proizvodnje nafte moguće je prosječno iscrpiti 20 do 40 % početnog volumena nafte utvrđenog u ležištu, odnosno ležište nije moguće iscrpiti u potpunosti. Primjenom EOR metode konačni iscrpak moguće je povećati sa spomenutih 20 do 40 % na 60 %, pa i više. Zbog velike raznolikost naftnih ležišta po karakteristikama nisu sva podobna za primjenu EOR-a, niti je svaka metoda EOR primjenjiva na svako ležište.
PROJEKT EOR U INI
Metoda EOR koju INA koristi na poljima Ivanić i Žutica (sjever) je takozvani proces WAG (engl. water alternating gas injection), koji podrazumijeva naizmjenično utiskivanje ugljikovog dioksida (CO2) i vode u mjesečnim ciklusima.
CO2 se doprema plinovodima s Ininih plinskih polja u Međimurju i Podravini na Centralnu plinsku stanicu u Molvama zajedno s proizvedenim plinom. Nakon odvajanja od plina, CO₂ se iz Molvi cjevovodom transportira prema Objektima frakcionacije u Ivanić Gradu te dalje prema bušotinama na poljima Ivanić i Žutica (sjever) gdje se utiskuje u ležišta.
Tijekom pet godina provođenja projekta dnevna proizvodnja nafte i plina na poljima Ivanić i Žutica (sjever) povećana je za gotovo 3 puta te se vratila na razinu proizvodnje iz 2000. godine. Ukupno je proizvedeno dodatnih 1 milijun BOE nafte i plina. Inin EOR je uistinu multidisciplinarni projekt, jer je na njemu od samih početaka sudjelovao velik broj stručnjaka iz širokog spektra disciplina Ininog Istraživanja i proizvodnje nafte i plina, ali i cijele kompanije.
EKOLOŠKI ASPEKT PROJEKTA
Iako je primarni cilj EOR-a povećanje iscrpka nafte, jednako tako je važan i sekundarni cilj – trajno skladištenje CO2 pod zemljom, umjesto da završi u atmosferi. Taj važan ekološki aspekt projekt EOR izravno povezuje s Niskougljičnom strategijom energetskog razvoja Republike Hrvatske iz 2017. godine i njezinim ciljevima, a ujedno se smatra i projektom CCUS (engl. CCUS – Carbon capture, utilization and storage); odnosno projektom izdvajanja, korištenja i skladištenja CO2. Upravo će ovakvi projekti imati veliku važnost u ostvarenju međunarodnih okolišnih ciljeva utvrđenih Pariškim sporazumom, kao i ciljeva Europske komisije za smanjenja emisija CO2. INA već razmišlja u tom smjeru i planira gradnju postrojenja za izdvajanje proizvedenog CO₂ na poljima Ivanić i Žutica kako bi se i te količine ponovo utisnule u naftna ležišta. Time će EOR projekt trajno zbrinuti sve količine CO₂, kako one dopremljene iz Molvi tako i one proizvedene na poljima Ivanić i Žutica.
Isto tako budući razvoj EOR projekta omogućuje izdvajanje, upotrebu i trajno skladištenje emisije CO₂ s postrojenja koja se nalaze u blizini Ininih naftnih polja, a trenutačno emitiraju CO₂ u atmosferu. Ostvarivanje ovakvih projekata može direktno utjecati na sistem trgovanja emisijama (ETS). Zato gledano iz perspektive europskih okolišnih ciljeva i najava o još snažnijem ulaganju u „zelene“ strategije Inin projekt EOR se nameće kao rješenje za ostvarenje zadanih ciljeva Niskougljične strategije u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji. Kao što je to slučaj i kod ostalih tehnologija usmjerenih na smanjenje emisija, početak ulaganja ovisit će o usvajanje potrebnih strategija i zakonskih okvira koji mogu potaknuti ulaganja u ovakve projekte, osobito u ranoj fazi komercijalizacije. Snažan poticaj za to su predviđanja da će cijena emisije CO₂ već 2030. porasti na razinu od 34 EUR/t po toni CO₂. Sjedinjene Američke Države već su krenule tim putem kada su lani uvele značajne poticaje za ulaganja u tehnologije koje rezultiraju trajnim skladištenjem CO₂.
