EN DE

Umreženi život: Nova tehnologija mijenja i posao i slobodno vrijeme

Autor: Bernard Ivezić
03. veljača 2006. u 06:30
Podijeli članak —

Bežično umrežavanje već danas omogućuje telefoniranje, razmjenu datoteka, čavrljanje, igranje mrežnih igara i štošta drugog

Za koji dan u Međimurju će početi s radom prvi bežični fiksni telekom u Hrvatskoj. Taj je događaj na domaćem telekomunikacijskom tržištu bio dugo priželjkivan jer predstavlja prvu pravu konkurenciju T-Comu. Mladi bežični telekom Novi-net, naime, ni u kojem obliku ne ovisi o najvećem telekomu i s njim se može potpuno ravnopravno tržišno natjecati. Za Međimurce to znači da će prvi u zemlji moći uživati u brzom pristupu internetu u obliku bežičnog DSL-a, sa svim pogodnostima, počevši od jeftinijeg telefoniranja i pristupa internetu. Sve to plaćat će u obliku fiksne mjesečne pretplate, počevši od 99 kuna mjesečno, bez dodatnih davanja. U tom velikom pomaku za liberalizaciju telekomunikacija do kraja ove godine uživat će još stanovnici četiri najrazvijenije hrvatske županije: Grada Zagreba, Primorsko-goranske, Splitsko-dalmatinske i Osječko-baranjske županije. U naredne dvije godine i stanovnici ostalih dijelova Hrvatske trebali bi isprobati pogodnosti konkurencije bežičnih fiksnih telekoma.
Dolazak bežične fiksne telefonije označio je još jednu pojavu – snažnu popularizaciju bežičnih tehnologija. Uz dvije najpopularnije, GSM i novu generaciju mobilnih usluga UMTS, sve se češće spominju strani kriptički izrazi kao što su WiMAX, hotspot, WiFi, WLAN, Bluetooth, airlink i IrDA. Pomutnja u toj šumi novih tehnologija nagnala je velike telekome, poput Vipa, da korisnike ne zamaraju tehnološkim pojedinostima, već da im jednostavno ponude uslugu, a da se oni brinu o tehnologiji u pozadini. Međutim, takav pristup, u kojem se od vas ne traži ništa osim da znadete koristiti uslugu, dugoročno vam ne odgovara. Tehnologije bežičnog umrežavanja već danas omogućuju telefoniranje, razmjenu datoteka, sudjelovanje u online forumima, online čavrljanje i igranje mrežnih igara, potpuno besplatno. Te pogodnosti već koristi nešto manje od tisuću Zagrepčana organiziranih u desetak gradskih bežičnih mreža od kojih tri najveće, ZGWirelles, ZNET i WiFiHr, imaju zajedno više od 600 članova.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Iako nisu komercijalne, gradske su bežične mreže zatvoreni klubovi u čije članstvo možete ući tek kad zadovoljite određene uvjete, odnosno dobijete preporuku jednog člana i nabavite potrebnu opremu za bežično umrežavanje.
Bežične mreže (WirelessLAN ili WLAN) najčešće se sastoje od jedne pristupne točke (WLAN router) i nekoliko bežičnih adaptera. Pristupna točka je uređaj preko kojeg se vaša bežična mreža povezuje na mrežu drugog korisnika i tako redom dok se ne stvori veća mreža, poput one ZGWirelessa. Uređaj koji ukopčate u računalo, a s kojim možete pristupiti mreži naziva se bežični adapter. U zatvorenom prostoru zbog smatnji razmak između pristupne točke i bežičnog adaptera ne bi smio biti veći od 30 metara.
Drugi način da dođete do bežične mreže jest da nabavite bežični ADSL. Riječ je o kombiniranoj usluzi koja uključuje klasičan žičani pristup ADSL-u do vašeg doma i bežičnoj mreži unutar doma. Sličnih će kombinacija u narednom razdoblju biti sve više, i to ne samo u telekomunikacijama. Već danas postoje video kamere, digitalni fotoaparati, zvučnici i printeri koji međusobno mogu bežično komunicirati, a u daljnjoj budućnosti na taj će se način vrlo vjerojatno realizirati projekti “umreženih kuća”.
Glavni problem s bežičnim tehnologijama je sigurnost. Prema istraživanju domaćih informatičkih časopisa svaki drugi korisnik bežičnog ADSL-a u Hrvatskoj nije pročitao upute i uključio zaštitu svoje bažične mreže. To znači da se na njegovu bežičnu mrežu može priključiti bilo tko. U razvijenijim zemljama ovu mogućnost koriste kriminalci koji na taj način upadaju u nezaštićenu bežičnu mrežu neke tvrke, kradu i brišu podatke, te koriste njen ADSL za pristup internetu. U Hrvatskoj, srećom, još nije zabilježen ni jedan takav slučaj.

Za koji dan u Međimurju će početi s radom prvi bežični fiksni telekom u Hrvatskoj. Taj je događaj na domaćem telekomunikacijskom tržištu bio dugo priželjkivan jer predstavlja prvu pravu konkurenciju T-Comu. Mladi bežični telekom Novi-net, naime, ni u kojem obliku ne ovisi o najvećem telekomu i s njim se može potpuno ravnopravno tržišno natjecati. Za Međimurce to znači da će prvi u zemlji moći uživati u brzom pristupu internetu u obliku bežičnog DSL-a, sa svim pogodnostima, počevši od jeftinijeg telefoniranja i pristupa internetu. Sve to plaćat će u obliku fiksne mjesečne pretplate, počevši od 99 kuna mjesečno, bez dodatnih davanja. U tom velikom pomaku za liberalizaciju telekomunikacija do kraja ove godine uživat će još stanovnici četiri najrazvijenije hrvatske županije: Grada Zagreba, Primorsko-goranske, Splitsko-dalmatinske i Osječko-baranjske županije. U naredne dvije godine i stanovnici ostalih dijelova Hrvatske trebali bi isprobati pogodnosti konkurencije bežičnih fiksnih telekoma.
Dolazak bežične fiksne telefonije označio je još jednu pojavu – snažnu popularizaciju bežičnih tehnologija. Uz dvije najpopularnije, GSM i novu generaciju mobilnih usluga UMTS, sve se češće spominju strani kriptički izrazi kao što su WiMAX, hotspot, WiFi, WLAN, Bluetooth, airlink i IrDA. Pomutnja u toj šumi novih tehnologija nagnala je velike telekome, poput Vipa, da korisnike ne zamaraju tehnološkim pojedinostima, već da im jednostavno ponude uslugu, a da se oni brinu o tehnologiji u pozadini. Međutim, takav pristup, u kojem se od vas ne traži ništa osim da znadete koristiti uslugu, dugoročno vam ne odgovara. Tehnologije bežičnog umrežavanja već danas omogućuju telefoniranje, razmjenu datoteka, sudjelovanje u online forumima, online čavrljanje i igranje mrežnih igara, potpuno besplatno. Te pogodnosti već koristi nešto manje od tisuću Zagrepčana organiziranih u desetak gradskih bežičnih mreža od kojih tri najveće, ZGWirelles, ZNET i WiFiHr, imaju zajedno više od 600 članova.

Iako nisu komercijalne, gradske su bežične mreže zatvoreni klubovi u čije članstvo možete ući tek kad zadovoljite određene uvjete, odnosno dobijete preporuku jednog člana i nabavite potrebnu opremu za bežično umrežavanje.
Bežične mreže (WirelessLAN ili WLAN) najčešće se sastoje od jedne pristupne točke (WLAN router) i nekoliko bežičnih adaptera. Pristupna točka je uređaj preko kojeg se vaša bežična mreža povezuje na mrežu drugog korisnika i tako redom dok se ne stvori veća mreža, poput one ZGWirelessa. Uređaj koji ukopčate u računalo, a s kojim možete pristupiti mreži naziva se bežični adapter. U zatvorenom prostoru zbog smatnji razmak između pristupne točke i bežičnog adaptera ne bi smio biti veći od 30 metara.
Drugi način da dođete do bežične mreže jest da nabavite bežični ADSL. Riječ je o kombiniranoj usluzi koja uključuje klasičan žičani pristup ADSL-u do vašeg doma i bežičnoj mreži unutar doma. Sličnih će kombinacija u narednom razdoblju biti sve više, i to ne samo u telekomunikacijama. Već danas postoje video kamere, digitalni fotoaparati, zvučnici i printeri koji međusobno mogu bežično komunicirati, a u daljnjoj budućnosti na taj će se način vrlo vjerojatno realizirati projekti “umreženih kuća”.
Glavni problem s bežičnim tehnologijama je sigurnost. Prema istraživanju domaćih informatičkih časopisa svaki drugi korisnik bežičnog ADSL-a u Hrvatskoj nije pročitao upute i uključio zaštitu svoje bažične mreže. To znači da se na njegovu bežičnu mrežu može priključiti bilo tko. U razvijenijim zemljama ovu mogućnost koriste kriminalci koji na taj način upadaju u nezaštićenu bežičnu mrežu neke tvrke, kradu i brišu podatke, te koriste njen ADSL za pristup internetu. U Hrvatskoj, srećom, još nije zabilježen ni jedan takav slučaj.

Nisu sve bežične mreže baš WiFi: Kvalitetu jamči oprema i certifikat

Prije dva tjedna Hrvatska agencija za telekomunikacije objavila je da je tvrtka Novi-net zadovoljila sve tehničke uvjete za pružanje usluga bežične fiksne telefonije i time postala prvi telekom koji ima WiMAX mrežu u Hrvatskoj. Međutim, istovremeno je svoju WiMAX mrežu u Međimurju napravio i T-HT.
Za razliku od mreže telekoma Novi-net, T-HT je za izgradnju svoje mreže koristio opremu koja je WiMAX certificirana.
Danas se, naime, kao sinonim za bežične mreže koristi izraz WiFi. Ali, nisu sve bežične mreže ujedno i WiFi mreže. Razlika je u tome da oprema u nekim bežičnim mrežama nije WiFi certificirana. Naime, WiFi je industrijski certifikat kojim proizvođači bežične mrežne opreme potvrđuju da je njihova oprema u skladu sa standardom i da ćete je moći koristiti u kombinaciji s bilo kojom drugom bežičnom mrežnom opremom.
Ni sve tehnologije koje se koriste za bežičnu fiksnu telefoniju nisu WiMAX, jer je i u ovom slučaju riječ o industrijskom certifikatu kojim proizvođači opreme za bežičnu fiksnu telefoniju potvrđuju da je njihova oprema u skladu sa standardom i da se može koristiti u kombinaciji s opremom drugih proizvođača za bežičnu fiksnu telefoniju.
“Osnovna prednost opreme koja je WiMAX certificirana i one koju možemo grubo nazvati preWiMAX je u tome telekomima osigurava niže troškove održavanja i pruža sigurnost da će u praksi moći ponuditi određeni stupanj kvalitete usluge, koji je za triple-play i druge usluge nove generacije, jako važan”, kaže Siniša Bakarić, projektni menadžer u Micro-linku.

Pojmovnik

Najčešće korištene bežične tehnologije

Bluetooth je tehnologija koja se koristi za direktno povezivanje dva uređaja, najšešće dva mobitela ili mobitela i računala. Doseg joj je nekoliko metara.
IrDA je tehnologija koja je gotovo identična Bluetoothu, ali da bi se mogla uspostaviti ovakva veza potrebna je optička vidljivost između dva uređaja.
Hotspot (airlink) je ime koje se najčešće koristi za komercijalne bežične pristupne točke. Preko njih korisnici na točno određenim lokacijama, poput gradskih trgova i marina, mogu direktno pristupiti internetu. Takve usluge u Hrvatskoj nude Vip, T-Mobile i Vodatel.
Bežična mreža (WLAN, WiFi…) omogućuje međusobno povezivanje više uređaja (računalo, prijenosnik, pisač, zvučnik…). Sastoji se od jedne pristupne točke (WLAN router) i nekoliko bežičnih adaptera. Domet joj može varirati od 30 metara u zatvorenom prostoru do nekoliko stotina metara na otvorenom.
Bežična fiksna telefonija (WiMAX) je zamjena za žičanu fiksnu telefoniju. Infrastruktura joj je slična kao kod mobilne telefonije, znači mreža se gradi od baznih stanica, ali korisnik na svojoj lokaciji ima fiksno pričvršćenu antenu. Kapacitet i kvaliteta usluga koje se mogu pružati na ovaj način daleko nadilaze kapacitete bežičnih mreža. renom.




Autor: Bernard Ivezić
03. veljača 2006. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close