Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

Megagradovi budućnosti

Autor: Poslovni.hr
06. srpanj 2007. u 06:30
Podijeli članak —

Demografski stručnjaci upozoravaju da će do 2030. godine dvije trećine stanovništva živjeti u gradovima

Britanski ekonomist Thomas Malthus još 1798. godine upozorio je da će rast ljudske populacije s vremenom premašiti proizvodnju hrane i izazvati masovnu glad. Gotovo cijelo jedno stoljeće njegova predviđanja činila su se previše pesimističnima, sve dok se nismo suočili sa spektakularnim rastom gradova u trećem svijetu. Taj rast možda još neće dovesti do gladi, ali demografska eksplozija gradova u Indiji, Kini i Latinskoj Americi može stvoriti preduvjete za ostvarenje najcrnjih Malthusovih prognoza. Do 2030. godine dvije trećine čovječanstva živjet će u velikim gradovima, što asocira na siromaštvo, slamove i druge katastrofične prizore. Prije stotinjak godina, 1900., najveći svjetski grad bio je London, ali ni on sa svojih 6,5 milijuna stanovnika nije se mogao nazvati megagradom. Tada je svaki grad među prvih deset bio iz Europe ili Amerike, s izuzetkom Tokija, koji je tada imao samo 1,5 milijuna stanovnika. Danas je šire područje Tokija najveći grad na svijetu sa 35 milijuna stanovnika. Ujedinjeni narodi predviđaju da će tu poziciju zadržati i do 2015. godine. Ali njegov demografski rast je usporen. Velikim koracima, bolje reći skokovima, stižu ga indijski Mumbai, kineski Šangaj i bangladeška Dhaka. Čak i ako se svjetsko stanovništvo na globalnoj razini ustali na 9 ili 10 milijardi, rast gradova neminovno će se nastaviti. Sirotinja iz provincija selit će u gradove i tamo pridonijeti svoj sili opasnosti koje ih čekaju: kriminalu, zagađenju, slomu infrastrukture, manjku stanova. I začudo, mislit će da im je tamo bolje nego u provinciji iz koje su pobjegli. No nije sve ni tako crno. Ima i nešto dobrih vijesti. Razvijeni svijet već je prošao tu snažnu fazu urbanizacije i znat će podijeliti svoja iskustva s nerazvijenima. Sjedinjene Države imale su 1900. godine na popisu deset najvećih gradova tri svoja predstavnika, New York, Chicago i Philadelphiju, a do 1920. godine polovica Amerike bila je urbanizirana. Ipak, danas mnogi Amerikanci žive u gradovima i vrlo im je komforno. Tako je i s drugim gradovima s te liste deset najvećih na prijelomu prošlog stoljeća. New York i Los Angeles prolazili su kroz krize, a nikad nisu doživjele apokalipsu.
(The Forbes)

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

1. Tokio, Japan
Predviđen broj stanovnika 2015: 35,5 milijuna
Broj stanovnika 2005: 35,2 milijuna

Britanski ekonomist Thomas Malthus još 1798. godine upozorio je da će rast ljudske populacije s vremenom premašiti proizvodnju hrane i izazvati masovnu glad. Gotovo cijelo jedno stoljeće njegova predviđanja činila su se previše pesimističnima, sve dok se nismo suočili sa spektakularnim rastom gradova u trećem svijetu. Taj rast možda još neće dovesti do gladi, ali demografska eksplozija gradova u Indiji, Kini i Latinskoj Americi može stvoriti preduvjete za ostvarenje najcrnjih Malthusovih prognoza. Do 2030. godine dvije trećine čovječanstva živjet će u velikim gradovima, što asocira na siromaštvo, slamove i druge katastrofične prizore. Prije stotinjak godina, 1900., najveći svjetski grad bio je London, ali ni on sa svojih 6,5 milijuna stanovnika nije se mogao nazvati megagradom. Tada je svaki grad među prvih deset bio iz Europe ili Amerike, s izuzetkom Tokija, koji je tada imao samo 1,5 milijuna stanovnika. Danas je šire područje Tokija najveći grad na svijetu sa 35 milijuna stanovnika. Ujedinjeni narodi predviđaju da će tu poziciju zadržati i do 2015. godine. Ali njegov demografski rast je usporen. Velikim koracima, bolje reći skokovima, stižu ga indijski Mumbai, kineski Šangaj i bangladeška Dhaka. Čak i ako se svjetsko stanovništvo na globalnoj razini ustali na 9 ili 10 milijardi, rast gradova neminovno će se nastaviti. Sirotinja iz provincija selit će u gradove i tamo pridonijeti svoj sili opasnosti koje ih čekaju: kriminalu, zagađenju, slomu infrastrukture, manjku stanova. I začudo, mislit će da im je tamo bolje nego u provinciji iz koje su pobjegli. No nije sve ni tako crno. Ima i nešto dobrih vijesti. Razvijeni svijet već je prošao tu snažnu fazu urbanizacije i znat će podijeliti svoja iskustva s nerazvijenima. Sjedinjene Države imale su 1900. godine na popisu deset najvećih gradova tri svoja predstavnika, New York, Chicago i Philadelphiju, a do 1920. godine polovica Amerike bila je urbanizirana. Ipak, danas mnogi Amerikanci žive u gradovima i vrlo im je komforno. Tako je i s drugim gradovima s te liste deset najvećih na prijelomu prošlog stoljeća. New York i Los Angeles prolazili su kroz krize, a nikad nisu doživjele apokalipsu.
(The Forbes)

1. Tokio, Japan
Predviđen broj stanovnika 2015: 35,5 milijuna
Broj stanovnika 2005: 35,2 milijuna

Originalnog imena Edo, ovaj grad nije bio bogznašto sve do 1603. godine kad se u njega doselio šogun Tokugawa Ieyasu. Nakon dolaska na vlast restauracije Meiji 1868., car je preimenovao grad u Tokio. Uništen je u potresu 1923. i američkim bombarderima 1945. godine. Unatoč tim razaranjima i šteti koju je počinila Godzilla u brojnim filmovima, Tokio je s vremenom premašio New York i postao najveći grad na svijetu. Titulu bi trebao zadržati najmanje do 2015. godine.

2. Mumbai, Indija
Predviđen broj stanovnika 2015: 21,9 milijuna
Broj stanovnika 2005: 18,2 milijuna

Staro ime grada, Bombaj, odbačeno je kao ostatak kolonijalizma. Ali Mumbai je sam po sebi umnogome ostatak kolonijalizma. Teritorij koji zauzima darovan je Portugalu 1534. godine, a zatim proslijeđen Velikoj Britaniji 1661. Pod britanskom vladavinom Bombaj se razvio u pravu metropolu. Danas, Mumbai je glavna trgovačka i zabavljačka metropola Indije.

3. Ciudad de Mexico, Meksiko
Predviđen broj stanovnika 2015: 21,6 milijuna
Broj stanovnika 2005: 19,4 milijuna

Glavni grad Meksika prostore se cijelom površinom preko ostataka Tenochtitlana, glavnog grada carstva Azteca, koje je pokorio konkvistador Hernan Cortes 1521. godine. Katastrofa novijeg datuma bio je potres iz 1985. godine. Taj golemi grad u svakom je pogledu metropola Meksika: politička, financijska i kulturna. Sagrađen na dnu jezera, grad polako tone isisavajući vodu iz podzemnih izvora kako bi utažio žeđ milijuna stanovnika.

4. Sao Paulo, Brazil
Predviđen broj stanovnika 2015: 20,5 milijuna
Broj stanovnika 2005: 18,3 milijuna

Sao Paulo je velegrad izgrađen na kavi. Osnovali su ga isusovački misionari 1554. godine, a utjecaj mu je rastao tijekom 19. stoljeća zahvaljujući smještaju u srcu brazilske najbrže rastuće regije koja se bazira na uzgoju kave. Sada je to financijski centar s primjetno raznovrsnom populacijom. U Sao Paolu ljudi talijanskog podrijetla nadmašuju one portugalskog, a kozmopolitska etnička mješavina uključuje mnoge čiji su pretci došli iz Japana, Libanona ili Afrike.

5. New York, SAD
Predviđen broj stanovnika 2015: 19,9 milijuna
Broj stanovnika 2005: 18,7 milijuna

Područje New Yorka formirano je kao prvi megapolis, premašivši 10 milijuna stanovnika još 1950. godine. Grad je osnovan tijekom 1620-ih kao New Amsterdam, a nizozemska kolonija ubrzo se stavila pod britansku upravu. Ključ je njegova brzog napretka tijekom 19. stoljeća kanal Erie, sagrađen 1825. godine, koji je pojačao trgovinu iz unutrašnjosti Amerike do rijeke Hudson. Danas New York više nije najprometnija luka, ali svejedno je ostao financijska i medijska metropola Amerike.

6. Delhi, Indija
Predviđen broj stanovnika 2015: 18,6 milijuna
Broj stanovnika 2005: 15 milijuna

Delhi je bio glavni grad vladarske loze Mughal, čija Crvena tvrđava još dominira središtem grada. Britanci su preuzeli grad 1857. i kasnije sagradili vladin kompleks nazvan New Delhi, koji je od neovisnosti bio glavni grad Indije. Mumbai možda ima Bollywood, Bangalore se još može nazivati indijskom Silikonskom dolinom, ali Delhi još isijava imperijalnim glamurom. Kao prijestolnica, stoljećima je privlačio migrante i oni još i danas dolaze u taj grad.

7. Šangaj, Kina
Predviđeni broj stanovnika 2015: 17,2 milijuna
Broj stanovnika 2005: 14,5 milijuna

Šangaj je izvučen iz anonimnosti 1842. godine kad je Kina izgubila Prvi opijumski rat i bila prisiljena otvoriti nekoliko luka stranim istraživačima. Zahvaljujući smještaju odmah blizu ušća rijeke Jang Ce, Šangaj je snažno rastao i napredovao do pozicije kineskog najvećeg i najkozmopolitskijeg grada: Pariza Istoka. Stranci su ga napustili 1949. godine kad su komunisti preuzeli vlast, ali posljednjih godina Šangaj je povratio stari status financijskog i industrijskog središta.

8. Calcutta, Indija
Predviđeni broj stanovnika 2015: 17 milijuna
Broj stanovnika 2005: 14,3 milijuna

Calcuttu je 1690. godine osnovala Britanska istočnoindijska kompanija, da bi se kasnije razvila u luku iz koje su Britanci prebacivali opijum u Kinu. Pod Britancima Calcutta je bila glavni i ujedno najveći grad Indije. Danas nije ni jedno od toga. Osim po enormnom broju stanovnika, poznata jedino po tome što je dovela komuniste na čelo gradske uprave. Kao pravi sljedbenici, nisu bili ni približno uspješni kao njihove ideološki posrnuli kolege u Šangaju.

9. Dhaka, Bangladeš
Predviđeni broj stanovnika 2015: 15,2 milijuna
Broj stanovnika 2005: 12,4 milijuna

Zajedno s još pet megagradova, Dhaka dijeli dio povijesti pod britanskom upravom. Prije toga pripadala je dinastiji Mughal. Danas je glavni grad Bangladeša, muslimanske države.

10. Jakarta, Indonezija
Predviđeni broj stanovnika 2015: 16,8 milijuna
Broj stanovnika 2005: 13,2 milijuna

Jakarta je glavni grad Indonezije. Lučki grad na prenapučenom otoku Java kroz povijest bio je pod vlašću Hindu kraljeva, muslimanskih sultana, nizozemskih imperijalista (koji su je zvali Batavia) i japanskih generala koji su je osvojili tijekom Drugog svjetskog rata. Poput mnogih obalnih megagradova, Jakarta će biti ugrožena od poplava ako globalno zatopljenje podigne razinu mora.

Autor: Poslovni.hr
06. srpanj 2007. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close