Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

Korporativni kriminal

Autor: Miho Dobrašin
27. travanj 2007. u 06:30
Podijeli članak —

U borbi za goli opstanak ne biraju se sredstva

Smjena dvojice najviših dužnosnika njemačkog konglomerata Siemens, predsjednika nadzornog odbora Heinricha von Pierera te izvršnog direktora Klausa Kleinfelda odjeknula je ovaj tjedan u europskim poslovnim krugovima. Najviše zbog činjenice što je riječ o dvojici ponajboljih njemačkih menadžera s bogatim iskustvom. Njihov odlazak posljedica je skandala zbog navodne upletenosti Siemensovih menadžera i zaposlenika u trošenje stotine milijuna eura tvrtkina novca radi pridobivanja inozemnih ugovora. Prvo je krajem mjeseca jedan član uprave uhićen zbog transakcije vrijedne šest milijuna eura kojom je preko banaka u Švicarskoj i Lihtenštajnu pokušao ishoditi ugovor s talijanskom energetskom kompanijom Enel, da bi se nakon toga pokazalo da je Siemensovo vodstvo isplatilo oko 420 milijuna eura radi dobivanja raznih drugih poslova. I von Pierer i Kleinfeld zanijekali su bilo kakvu upletenost u skandal, a ni angažirana odvjetnička kuća Debevoise & Plimpton nije pronašla nikakve dokaze o njihovoj ulozi u skandalu. No je li riječ o skandalu? I je li moguće da dvojica top menadžera Siemensa nisu znala što se događa u kompaniji? Otkrivanje sve većeg broja ovakvih slučajeva pokazuje zapravo da je riječ o poslovnoj praksi, doduše ne etičnoj, no često korisnoj. Još je zanimljivije da je ovaj oblik korupcije bio posve legalan sve do prije desetak godina kada je 1998. u sklopu OECD-a donesena antikorupcijska konvencija. Njome je naglašeno da suv isplate inozemnim javnim dužnosnicima, političkim strankama, ali i privatnom biznisu radi dobivanja poslova kriminalne radnje. Zasad još nema međunarodnog tijela zaduženog za ovakve slučajeve, pa se svaka zemlja potpisnica konvencije obvezuje u sklopu vlastitog pravosuđa sankcionirati nelegale radnje.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Novčani poticaji
Da mnoge zemlje nisu dosljedne ili im to katkad nije u interesu, pokazuje nedavni slučaj Velike Britanije. Doduše, britanski ured za suzbijanje korupcije (SFO) u prosincu je pokrenuo istragu protiv tamošnjeg najvećeg proizvođača vojne opreme BAE Systems opravdano sumnjajući da je tvrtka podmitila državne dužnosnike Saudijske Arabije radi dobivanja natječaja. No premijer Tony Blair zaustavio je istragu, upozorivši kako je riječ o britanskim nacionalnim interesima, u prvom redu sigurnosti, suzbijanju terorizma te tisućama radnih mjesta. Zagovornici “novčanih poticaja” napominju da je nekad nužno posegnuti za ovim mjerama, a jedan od glavnih argumenata je povećanje izvoza što održava radna mjesta u matičnoj zemlji. Kako zadržati proizvodnju i zaposlenost kod kuće gorući je problem razvijenih zemalja, posebice što se tiče industrije koja se mahom seli u zemlje u razvoju gdje je rad jeftniji. Posljednjih tjedana i francuski istražitelji ispituju je li Total platio mito radi dobivanja ugovora za razvoj jednog naftnog polja u Iranu 1997. godine. Navedeni skandali posljednji su u nizu nezakonitih radnji velikih europskih kompanija. Računovodstveni skandali u nizozemskom Aholdu i talijanskom Parmalatu, sumnjive transakcije u Mercedesu i austrijskoj građevinskoj tvrtki Strabag, insajdersko trgovanje informacijama u aeronautičkoj kompaniji EADS kao da su bacili sumnju na etičnost europskog poslovanja. No to nije boljka samo Europljana, štoviše, korporativni skandali izbijaju u svim svjetskim regijama. Također bi se mogla napraviti i gruba sistematizacija, odnosno podjela nelegalnih radnji. Uz već spomenuto plaćanje radi dobivanja poslova, među kojima je i ovogodišnji slučaj južnokorejskog proizvođača automobila Hyundai, učestali skandali vezani su uz “kreativno računovodstvo” te curenje povjerljivih informacija.

Smjena dvojice najviših dužnosnika njemačkog konglomerata Siemens, predsjednika nadzornog odbora Heinricha von Pierera te izvršnog direktora Klausa Kleinfelda odjeknula je ovaj tjedan u europskim poslovnim krugovima. Najviše zbog činjenice što je riječ o dvojici ponajboljih njemačkih menadžera s bogatim iskustvom. Njihov odlazak posljedica je skandala zbog navodne upletenosti Siemensovih menadžera i zaposlenika u trošenje stotine milijuna eura tvrtkina novca radi pridobivanja inozemnih ugovora. Prvo je krajem mjeseca jedan član uprave uhićen zbog transakcije vrijedne šest milijuna eura kojom je preko banaka u Švicarskoj i Lihtenštajnu pokušao ishoditi ugovor s talijanskom energetskom kompanijom Enel, da bi se nakon toga pokazalo da je Siemensovo vodstvo isplatilo oko 420 milijuna eura radi dobivanja raznih drugih poslova. I von Pierer i Kleinfeld zanijekali su bilo kakvu upletenost u skandal, a ni angažirana odvjetnička kuća Debevoise & Plimpton nije pronašla nikakve dokaze o njihovoj ulozi u skandalu. No je li riječ o skandalu? I je li moguće da dvojica top menadžera Siemensa nisu znala što se događa u kompaniji? Otkrivanje sve većeg broja ovakvih slučajeva pokazuje zapravo da je riječ o poslovnoj praksi, doduše ne etičnoj, no često korisnoj. Još je zanimljivije da je ovaj oblik korupcije bio posve legalan sve do prije desetak godina kada je 1998. u sklopu OECD-a donesena antikorupcijska konvencija. Njome je naglašeno da suv isplate inozemnim javnim dužnosnicima, političkim strankama, ali i privatnom biznisu radi dobivanja poslova kriminalne radnje. Zasad još nema međunarodnog tijela zaduženog za ovakve slučajeve, pa se svaka zemlja potpisnica konvencije obvezuje u sklopu vlastitog pravosuđa sankcionirati nelegale radnje.

Novčani poticaji
Da mnoge zemlje nisu dosljedne ili im to katkad nije u interesu, pokazuje nedavni slučaj Velike Britanije. Doduše, britanski ured za suzbijanje korupcije (SFO) u prosincu je pokrenuo istragu protiv tamošnjeg najvećeg proizvođača vojne opreme BAE Systems opravdano sumnjajući da je tvrtka podmitila državne dužnosnike Saudijske Arabije radi dobivanja natječaja. No premijer Tony Blair zaustavio je istragu, upozorivši kako je riječ o britanskim nacionalnim interesima, u prvom redu sigurnosti, suzbijanju terorizma te tisućama radnih mjesta. Zagovornici “novčanih poticaja” napominju da je nekad nužno posegnuti za ovim mjerama, a jedan od glavnih argumenata je povećanje izvoza što održava radna mjesta u matičnoj zemlji. Kako zadržati proizvodnju i zaposlenost kod kuće gorući je problem razvijenih zemalja, posebice što se tiče industrije koja se mahom seli u zemlje u razvoju gdje je rad jeftniji. Posljednjih tjedana i francuski istražitelji ispituju je li Total platio mito radi dobivanja ugovora za razvoj jednog naftnog polja u Iranu 1997. godine. Navedeni skandali posljednji su u nizu nezakonitih radnji velikih europskih kompanija. Računovodstveni skandali u nizozemskom Aholdu i talijanskom Parmalatu, sumnjive transakcije u Mercedesu i austrijskoj građevinskoj tvrtki Strabag, insajdersko trgovanje informacijama u aeronautičkoj kompaniji EADS kao da su bacili sumnju na etičnost europskog poslovanja. No to nije boljka samo Europljana, štoviše, korporativni skandali izbijaju u svim svjetskim regijama. Također bi se mogla napraviti i gruba sistematizacija, odnosno podjela nelegalnih radnji. Uz već spomenuto plaćanje radi dobivanja poslova, među kojima je i ovogodišnji slučaj južnokorejskog proizvođača automobila Hyundai, učestali skandali vezani su uz “kreativno računovodstvo” te curenje povjerljivih informacija.

Etika biznisa
“Kreativno računovodstvo”, tj. objavljivanje netočnih, napuhanih poslovnih rezultata, često se veže uz Sjedinjene Države u prvom redu zbog najvećih korupcijskih skandala u povijesti koji su ondje izbili. Enron, WorldCom, Tyco International te mnoge revizorske kuće predvođene Arthur Andersenom pokrenule su lavinu sumnji u etiku američkog biznisa. Kako bi održale visoku razinu cijena dionica i time ispunile očekivanja vlasnika, odnosno dioničara, ali i menadžera isplaćivanih putem dioničkih opcija, uprave posežu za napuhavanjem kvartalnih i godišnjih izvješća. To je posebno došlo do izražaja u SAD-u nakon 2000. kada je tržišna vrijednost mnogih američkih kompanija počela stagnirati. Dakako, veliku ulogu odigrale su revizorske kuće. Revizija je pregled korporativnih financijskih izvješća i iznošenja mišljenja o tome jesu li ona pripremljena u skladu s računovodsvenim standardima. No revizorsko tržište je u posljednjih 15-ak godina postalo izuzetno konkurentno čime je povećana mogućnost gubitaka klijenata i zarade, stoga se mnoge kuće odlučuju na rizik i “izvanrednu” dobit. Kreativno računovodstvo uzelo je izgleda maha i u Japanu gdje je prošle godine uhićen predsjednik internetske kompanije Livedoor nakon što se pokazalo da je u izvješću nekoliko puta uvećao profite što je izazvalo kaos na japanskoj burzi, lansiravši slučaj na vrh liste tamošnjih najvećih korporativnih skandala. Prije toga otkrivena je radnja revizorske tvrtke ChuoAoyama koja je prikazivala netočne podatke kozmetičke kompanije Kanebo. Ovi događaji zabrinuli su poslovnu i političku zajednicu u Japanu, pa analitičari napominju da je samo pitanje vremena kada će nove prijevare izbiti na svjetlo dana. Treća vrsta skandala vezana je uz prodaju povjerljivih informacija. Nakon što je regulator francuskog tržišta krajem lipnja pretražio pariško sjedište EADS-a, u čijem je 80-postotnom vlasništvu proizvođač zrakoplova Airbus, utvrđeno je kako je bivši čelnik tvrtke Noel Forgeard zlorabio svoj položaj koristeći interne informacije pošto je doznao da će dionice pasti za više od 20 posto, prije nego je to bilo službeno objavljeno. Gotovo istodobno u Americi je pokrenuta istraga u Hewlett-Packardu u glavnoj ulozi s predsjednicom uprave Patriciom Dunn. Za razliku od Forgearda, Dunn je optuživana za suzbijanje curenja informacija. Naime, ona se našla pod istragom kalifornijskog državnog odvjetništva zbog metoda kojima se koristila kako bi dobila uvid u aktivnosti određenih direktora za koje se vjerovalo da prodaju kompanijine tajne podatke.

Državna ruka
Sve u svemu, nema sumnje da je korupcija učestala pojava i ne toliko senzacionalna kao što se to na prvi pogled čini. Ekonomska povijest puna je primjera, no kakva je budućnost? Današnja sve izraženija konkurencija, učestalo isticanje efikasnosti i profitabilnosti, konsolidacija mnogih industrija, te u prvom redu gola potreba za opstankom na tržištu dovode u novije vrijeme do neetične i nelegalne poslovne prakse. Stoga se nameće potreba vidljive ruke državnih, odnosno međunarodnih institucija u obliku strožih zakona. Međutim, postavlja se otvoreno pitanje tko je u ovom trenutku kompetentan donositi pravila? Ili bolje rečeno, tko je sudac sucima? Prošlotjedno otkrivanje afere u Svjetskoj banci dramatično je narušilo njezin ugled. I dok ova međunarodna institucija neprekidno opominje zemlje u razvoju kako nema rasta i razvoja bez uklanjanja korupcije, njezin predsjednik Paul Wolfowitz vjerojatno će izgubiti funkciju zbog protežiranja ljubavnice u Svjetskoj banci. Wolfowitzevo favoriziranje prijateljice, kojoj je povisio plaću i osigurao premještaj u State Department, drugi je veliki međunarodni skandal ove godine. Naime, u sklopu programa Ujedinjenih Naroda pod nazivom “nafta za hranu” odabrane kompanije su uz podršku vlada ilegalno surađivale sa bivšim iračkim režimom Sadama Huseina.

Autor: Miho Dobrašin
27. travanj 2007. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close