Jeljcin je razumio da je sa Sovjetskim Savezom gotovo, ali je uniju morao raspustiti na način koji bi Rusima bio politički prihvatljiv. U svojim memoarima Jeljcin je predstavio raspuštanje Sovjetskog Saveza kao pozitivan korak: “Bio sam uvjeren da se Rusija mora osloboditi svojih imperijalnih ambicija”.

Odlučujuća prekretnica zbila se 1. prosinca 1991. kada se u Ukrajina na referendumu za neovisnost opredijelilo 90 posto njezinih građana. Istodobno je ukrajinski komunistički vođa Leonid Kravčuk velikom većinom bio izabran za ukrajinskoga predsjednika i on je objavio da će Ukrajina biti samostalna država. Na Ukrajinu se gledalo kao na nosivi kamen u luku bez kojega Sovjetski Savez nije mogao opstati.Jeljcin je odmah reagirao. U posvemašnjoj tajnosti tjedan dana kasnije organizirao je sastanak s Kravčukom i predsjednikom parlamenta Bjelorusije, reformatorom Stanislavom Šuškevičem. Praćeni samo malim brojem suradnika njih trojica sastala su se u bjeloruskom lovištu Belovežskaja Pušča. Šefovi tri države zajednički su odlučili raspustiti Sovjetski Savez. Jeljcin je to vidio ovako: “Potpisujući taj sporazum, Rusija je odabrala drukčiji put, put međunarodnog razvoja umjesto imperijalnog puta”. Bila je to “zakonita promjena postojećeg poretka”, ustrajao je, budući da je posrijedi bila “revizija ugovora o savezu, koju su provele tri vodeće članice tog saveza”.

Labava zajednica
Kao zamjenu za SSSR uspostavili su labavu Zajednicu neovisnih država (CIS), ponajviše po uzoru na britanski Commonwealth. Sovjetski predsjednik Gorbačov nije bio pozvan na sastanak i držan je u neznanju. Njegovi neprekidni pokušaji da utemelji neku labaviju verziju Sovjetskog Saveza, Uniju suverenih država, dovedeni su u pitanje. Sporazum o CIS-u značio je da je Sovjetski Savez dokrajčen. Jeljcin je istaknuo da će CIS biti minimalna organizacija: “Neće postojati tijela za koordinaciju… Ako će biti potrebe za usuglašavanjem, ona će se odvijati među šefovima članica zajednice. Oni će uz sebe imati neku vrstu radne skupine za rješavanje određenih pitanja, i to je sve.” Sljedeća Jeljcinova osjetljiva zadaća bila je da uvjeri sovjetski vojni vrh da prihvati ukidanje Sovjetskog Saveza. Jedanaestog dana prosinca 1991. Jeljcin je poput bika uletio u konferencijsku dvoranu u Bijeloj kući u Moskvi zračeći manijakalnim samopouzdanjem, energijom i zadovoljstvom. Nikada u životu nisam vidio snažniju ličnost. Prvi zamjenik premijera Genadij Burbulis rekao mi je da se upravo vraćaju iz Ministarstva obrane. Jeljcin je održao govor sovjetskim generalima i uvjerio ih da priđu Rusiji. Osigurao je mirno gašenje saveza. Prethodnoga dana Gorbačov je iste generale pokušao nagovoriti da ustanu u obranu Sovjetskog Saveza, ali nije uspio. Vjerojatno odvraćena neuspjehom kolovoškoga udara, sovjetska/ruska vojska sačuvala je mirnoću. Jeljcin je već ranije bio osigurao lojalnost nekolicine viših generala koji su prebjegli k njemu za vrijeme puča.Neki su ruski demokrati bili preneraženi Jeljcinovim naglim ukidanjem Sovjetskog Saveza pa su ga napustili, ali prosvjed u Moskvi te večeri privukao je samo nekoliko tisuća demonstranata. Većina sovjetskih republika koje nisu bile pozvane na sastanak u Bjelorusiji željele su se pridružiti CIS-u. Jeljcin im je brzo izašao ususret, i 21. prosinca sastanak svih šefova republika održan je u Alma Ati, tadašnjem glavnom gradu Kazahstana. CIS je proširen da obuhvati 11 republika. Izvan saveza ostale su samo Gruzija i baltičke države.

Gorbačov bez uporišta
Ugovor o formiranju Sovjetskog Saveza iz 1922. bio je formalno poništen, a preostale sovjetske institucije i sovjetski predsjednik Gorbačov ostali su bez zakonskog uporišta. Sve brojne sovjetske institucije trebalo je iznova razmotriti. Jeljcin je radio brzo. Oko 80 sovjetskih suvišnih industrijskih ministarstava i državnih povjerenstava bilo je raspušteno, a njihovu su imovinu preuzele nove neovisne države. Rusija je od 1. siječnja 1992. preuzela upravu nad Sovjetskom državnom (centralnom) bankom. Bitne sovjetske ustanove spojene su s istovrsnim ruskim podređene su ruskim ministrima. Ustanovljeno je jedno novo tijelo CIS-a, združeno zapovjedništvo strateških snaga, da se spriječi širenje nuklearnog oružja. Samo je jedna važna sovjetska institucija preživjela, sovjetska rublja, što će prouzročiti velike nevolje. Jeljcin je odlučio da Rusija neće od drugih bivših sovjetskih republika zahtijevati povrat svojih teritorija, premda bi takvi zahtjevi bili opravdani budući da je Staljin izmijenio većinu republičkih granica. Hruščov je 1954. velikodušno poklonio Krim Ukrajini na 300-godišnjicu njezina ujedinjenja s Rusijom. Čak je 25 milijuna pripadnika ruskoga naroda živjelo u drugim sovjetskim republikama. Prostrani teritoriji Kazahstana bili su tradicionalno ruski i nastanjeni Rusima. Štoviše, nove državne granice nisu bile ni označene ni nadzirane. Sustavno poštujući postojeće granice, Jeljcin je ostavio vrijednu miroljubivu baštinu.

Finale na Uskršnji dan
Na Uskršnji dan 1991. Gorbačov i Jeljcin sastali su se na čitav dan u Kremlju dogovarajući Gorbačovljevo odstupanje s mjesta predsjednika SSSR-a. Premda među njima nije vladala velika ljubav, ophodili su se jedan prema drugom kao gospoda. Jeljcin je Gorbačovu zajamčio vrlo lagodne životne prilike do kraja života, a Gorbačov je Jeljcinu predao kovčežić s nuklearnim šiframa i ostale najveće kremaljske tajne, poslije čega je Jeljcin svoj ured premjestio u Kremlj.U 1992. govorilo se da bi mogao uslijediti i raspad Ruske federacije, ali to nikad nije bilo vjerojatno. Za početak, 80 posto stanovništva Rusije čine sami etnički Rusi, a ruski je dominantan jezik. Samo 17 posto ruske populacije živi na područjima koja se smatraju etnički manjinskima, a na mnogim takvim teritorijima većina populacije ne pripada toj etničkoj skupini. Muslimanski dio populacije obično se procjenivao na 10 posto. Iznimka je Čečenija s velikom i kompaktnom čečenskom populacijom na samoj ruskoj granici. Sljedeća zadaća na koju se Jeljcin usredotočio bila je izgradnja tržišnoga gospodarstva. U rujnu i listopadu 1991. u Moskvi se odvijao neobičan pothvat. Formirano je pet različitih timova za izradu ekonomske politike, koji su se međusobno nadmetali. Okupili su se svaki u svojoj dači izvan Moskve gdje su razrađivali svoje ekonomske programe. Jeljcin je našao vremena i slušao je njihove prijedloge. Nakon dva mjeseca donio je odluku. Dana 28. listopada 1991. Jeljcin je pred ruskim kongresom narodnih deputata održao svoj najveći govor…
(Nastavlja se u sljedećem broju)

Priredio: Ratko Bošković

O autoru

Anders Aslund, znanstveni istraživač na Institutu za međunarodnu ekonomiju Peterson u Washingtonu, jedan je od vodećih svjetskih stručnjaka za gospodarstva u tranziciji, osobito Rusiju. Nakon karijere diplomata, od 1991. do 1994. bio je inozemni savjetnik ruske i ukrajinske vlade te predsjednik Kirgistana. Hrabro je 1989. predvidio propast Sovjetskog Saveza u svojoj knjizi “Gorbačovljeva bitka za ekonomsku reformu”. Jedan je od osnivača Stockholmskog instituta za tranzicijska gospodarstva, a doktorat je obranio na oxfordskom sveučilištu.

Marketing sutrašnjice

Panel ‘Mediji i marketing’: Koja su tri najveća pomaka obilježila ovu godinu

alat za uštede i konkurentsku prednost

Svatko tko se registrira do kraja ove godine dobiva 100 besplatnih računa