FOTO: Ja sam full time food bloger, bavim se isključivo time

Autor: Sergej Novosel Vučković , 20. rujan 2020. u 08:01
Foto: Sandra Šimunović/PIXSELL

Ne vidim problem u tome da netko ponudi svoju uslugu restoranu ili brendu prehrambenih proizvoda. Prvi korak netko treba napraviti, ali pristup treba biti iskren.

Magistar elektrotehnike, radio kao inženjer u jednom ministarstvu i profesor u školama. I svugdje mu je, kaže, bilo super jer – imao je vremena za kuhanje. Spravljao je jela i fotografirao ih i ta je strast s godinama, gotovo poput kvasca, “nabujala” toliko da joj se potpuno posvetio, pokrenuvši blog na kojem je pisao o hrani, dekorirajući jela i osvrte slikama. “Bit će tu svega, od slanog do slatkog, od ideja do savjeta, uspjeha i neuspjeha, ali ono što je najvažnije, puno ljubavi”, recept je s naslovnice stranice zacinjenosljubavlju.com kojoj je autor Vedran Bošković. Ovaj Slavonac s adresom u Zagrebu, poznat na Instagramu po profilu seasoned.with.love, profesionalno se bavi onime što voli – kuha, slika skuhano i o tome piše. Hrabrost, ludost ili posebna “glad”?

“Bila je prije svega potrebna podrška supruge i njeno vjerovanje u mene i moje želje o poslovnoj budućnosti. Otkako sam 2018. ušao u Flavorific studio (za kreiranje sadržaja u vezi hrane, pića, gastronomije, kreativni direktor je food bloger Darko Kontin, op.a.), mogu reći da se bavim isključivo ovim, tj. kako volim reći; ja sam full time food bloger”, otkriva nam Bošković na radnom mjestu u prostoru na zagrebačkom Jankomiru.

PRVA FOTOGRAFIJA JELA: NI PITE NI JABUKE

U studiju od 50-ak kvadrata radne plohe s kuhalima, police sa začinima, tanjurima, zdjelama, namirnicama, kućanskim aparatima, stol-dva s laptopima, sjenila za snimanje, kauč, na zidovima obješeni prizori punih tanjura, čaša…, ambijent u laganom “kreativnom kaosu”. No, Bošković je tu kao kod kuće. Lagano sjecka nekoliko vrsta rajčica i paprika iz svojeg vrta u Dubravi i stavlja na tavu s lukom pirjanim na maslinovu ulju. Bacit će na to nekoliko jaja i ukrasiti ljutim papričicama te poslužiti s kriškama ciabatte, za lagano marokansko jelo šakšuka (shakshouka), Ukusna slika za ‘gablec’. Sjeća se još prvog objavljenog jela.

“Bila je to pita od jabuke, a na fotki ni pite ni jabuke. Malo karikiram, ali i danas mi je ta fotka odličan podsjetnik da svakim danom učim i napredujem”, kaže Bošković, koji je narastao (inače je visok 202 centimetra) do statusa jednog od omiljenih food blogera u Hrvatskoj i šire. Potvrđuje to i titula najboljeg food blogera u regiji, stečena lanjskog prosinca u izboru missGastro 24sata. A to znači da ima i utjecaj na pratitelje, kojih je na Instagramu trenutačno 5851, na Facebooku 3829. Smatra li se influencerom, što mu pratitelji najčešće pišu?

“Smatram se food blogerom. Isprobavaju li ljudi moje recepte i povratno mi se javljaju? Apsolutno da! Nije dosad bilo kritika nego samo pohvale i zahvale za ideje. Često se jave upravo s fotografijom isprobanog jela i riječima da će morati sljedeći put raditi duplu porciju”, priznaje Bošković.

On je, inače, veliki ljubitelj tradicionalne kuhinje.

“Prema svim tim jelima imam neizmjerno poštovanje jer većinom od skromnih namirnica stvore nešto predivno. Isto tako jako volim učiti i istraživati svjetske kuhinje i neobične namirnice pa i tu pronalazim određene izazove”, govori nam. Doma, supruzi Mihaeli, najradije kuha “nešto zdravo” jer je to, kaže Vedran, njen najčešći odgovor na pitanje: Što bi sutra za ručak? Njena podrška mu je važna, blog je i pokrenuo na njen nagovor. “Ali, u varivima je bolje od mene”, iskren je food bloger.

On sam nastoji s poštovanjem pristupati svakoj namirnici i maksimalno ju iskoristiti i to mu je ona “mala tajna velikog majstora”.

“To moje “začinjeno s ljubavlju” se prvenstveno odnosi na veselje koje mi kuhanje donosi kao i općenito cijela gastronomija. I kuhanje treba biti radost, a ne patnja jer kad je tako onda je tu i ljubav”, stava je Bošković. S kuhačom nije svaki dan jednako dugo.

“Ponekad je to samo 2-3 sata posla u danu, ponekad i tjedan dana bez, a ponekad i iznad 15 sati rada nekoliko dana uzastopno. Stvarno nema pravila, ali radim ono što volim i nije mi problem nekada raditi i preko svojih fizičkih mogućnosti kako bih završio ono što sam počeo”, veli.

Za scenu na kojoj se nalazi ističe da je vrhunska.

“Jako mala smo država, a toliko kvalitetnih blogova imamo da je za ne povjerovati! I ja sam pokrenuo blog jer sam pronašao uzore na domaćoj sceni koji su tad bili pioniri u Hrvatskoj. Titula Gastro zvijezde je došla kao potvrda stalnog napretka u ovom poslu koji me ispunjava i po kojem me ljudi poznaju”, kaže. U tom smislu komentira i kakav treba biti pristup blogera nekom restoranu, što je nedavno bilo predmet sukoba na društvenim mrežama između jedne influencerice i jednog restorana.

“Osobno se ne javljam, ali ne vidim problem u tome da netko ponudi svoju uslugu restoranu ili brendu prehrambenih proizvoda ili nekoj trećoj opciji. Prvi korak svakako netko treba napraviti, hoće li biti da se upit primi ili pošalje, na kraju dođe na isto. Ako postoji uzajamni interes onda će se vrlo lako taj upit i realizirati. A pristup treba biti iskren jer dosad nisam nikad pohvalio/preporučio nekoga ili nešto za što stvarno nisam siguran da je dobro”, upozorava autor Začinjenog s ljubavlju.

PLAN ZA VLASTITI RESTORAN?

Ne izdvaja najbolje hrvatske chefove, ali hvali cijelu scenu.

“Gastronomska scena u Hrvatskoj je meni divna! Zapravo to i nije toliko teško jer imamo divne namirnice, divne kuharice i kuhare koji su jako kreativni, imamo divnu tradiciju i toliku raznolikost u pokrajinama da stvarno svatko može pronaći nešto za sebe. Jedino osobno zamjeram manjak tradicije u restoranima i tu vidim jako veliki prazni prostor koji samo čeka da ga netko popuni. A ima previše chefova kojima se divim i koje smatram vrhunskima. Često idem na razne kulinarske radionice koje neki od njih vode i svaki put budem zapanjen količinom znanja svakog od njih”, napominje Bošković.

Kao šlag na tortu na kraju je priznao i bi li se okušao u vođenju kakvog restorana:

“Kuhati za druge ljude mi nije strano jer sam kuhao na raznim festivalima i događanjima, radio manje cateringe, ali i nekoliko svadbi za 100-ak ljudi i to sve mi je pokazalo i dokazalo da možda imam nešto što je potrebno da ljudi s mojim jelima budu sretni i zadovoljni. Želja postoji, u nekim dugoročnim planovima, a što će vrijeme donijeti to ćemo tek vidjeti! Zasad guram ovo gdje jesam i nadograđujem znanje kako u kuhanju tako i u fotografiji”, zaključio je u vedrom raspoloženju Vedran Bošković.

Komentirajte prvi

New Report

Close