Skupina Šveđana odlučila je stati na kraj politici progona onih koji preko interneta razmijenjuju datoteke i koje se bez dvojbe proziva internetskim piratima. Za razliku od jadikovki na internetskim forumima i zviždanja po trgovima, mladi su Šveđani osnovali političku stranku samoironičnog imena Piratpartiet, u prijevodu Piratska stranka. Njen je cilj dekriminalizirati internetsko piratstvo i omogućiti građanima da besplatno preko interneta razmjenjuju materijale koji su zaštićeni autorskim pravima. “Potpuno smo ozbiljni u svojoj namjeri, a to ćemo i pokazati kandidaturom na predstojećim švedskim nacionalnim izborima sredinom rujna ove godine. Započeli smo medijskom kampanjom za ukidanje intelektualnog vlasništva i dekriminalizaciju razmjene datoteka preko interneta,” kazao je Rickard Falkvinge, lider Piratpartieta.

Novo vrijeme
Na ovakav potez, Falkvinge se odlučio nakon što je švedski parlament prošlog proljeća usvojio zakon po kojem je preko interneta zabranjeno razmijenjivati materijale koji su zaštićeni autorskim pravima, a da se pri tome autorima ne plati naknada. U obrazloženju tog zakona stoji da se na taj način želi prekinuti praksa besplatnog skidanja glazbe, filmova i računalnih igara s interneta. “Takav je zakon potvrda da političari u današnje vrijeme žive u svijetu koji ni na jedan način nije povezan sa svijetom u kojem živimo mi mladi, svijetom koji je okružen novim tehnologijama. Svi mi koji smo od 70-tih naovamo naučili živjeli s računalima i internetom, za nas je tehnologija svojim napretkom učinila cijeli niz industrija potpuno besmislenima. Riječ je o industrijama koje su se nekad bavile distribucijom informacija do kojih ljudi danas mogu doći na mnoštvo drugih načina, dakle, mimo njih. Stoga danas tvrtke iz tih industrija pokušavaju uz pomoć političara stvoriti klimu u kojoj se svako neslaganje s takvim principima treba proglasiti protuzakonitim,” istaknuo je Falkvinge. Da takve ideje imaju publiku pokazuje činjenica da je Piratpartiet u dva tjedna prikupio oko 5000 članova, od kojih se njih tristotinjak javilo da aktivno sudjeluju u političkom životu svoje nove stranke. Za lidera Piratpartieta to i nije iznenađujući podatak s obzirom da prema statistikama kojima raspolaže, oko milijun Šveđana koristi internet za razmijenu datoteka.

Falkvinge napominje da bi bio zadovoljan kada bi mu svoj glas dala barem četvrtina takvih korisnika. Uspije li, Piratpartiet će imati barem četvrt milijuna glasova i ući će u švedski parlament. Iako politički analitičari u Švedskoj sumnjaju u velik uspjeh Piratske stranke, kao i Stranke zdravstvene zaštite i drugih novoosnovanih stranaka, koje imaju vrlo uzak program, na internetu je ova ideja potaknula veliku raspravu. Ovih dana internauti diljem svijeta preko internetskih foruma u pravilu priželjkuju ili vizu za Švedsku ili se pak raspituju postoji li slična politička stranka u njihovoj zemlji. U Hrvatskoj ne postoji slična stranka kao ni do te mjere raširena javna rasprava o pitanjima intelektualnih prava. Pa ipak, studija interesne udruge proizvođača softvera Business Software Alliance o raširenosti softverskog piratstva u Hrvatskoj i ZAMP-ov prijedlog naknada za privatno kopiranje izazvali su negodovanje u javnosti. Mahom stoga, što će se uskoro morati plaćati ono što do sada nisu morali. Sve države štite intelektualna prava da bi osigurale tvrtke i pojedince koji stvaraju nova djela i inovacije da na taj način dobiju pravednu naknadu za svoj rad, i da uostalom, javno objave svoja dostignuća za opće dobro. Autorima i inovatorima stoga država osigurava ekskluzivna prava za korištenje tih djela kroz određeni vremenski period. Bez obzira na to, mišljenja oko pojma i principa vezanih uz intelektualna prava su podjeljena. Kritičari zakona kojima se štite intelektualna prava smatraju da je sve više upitno koliko se takvim zakonima pridonosi općem dobru. Stoga intelektualna prava često nazivaju intelektualnim protekcionizmom.

Tržišna sloboda
Najviše je sporova oko toga zaslužuju li inovacije koje se zasnivaju na nečemu poput tradicionalnog znanja, folklora, patentima na softver i poslovne metode, zaštitu kakvu u novije vrijeme uživaju. Da na ta pitanja države imaju različite odgovore ukazuju velike razlike u zakonskim rješenjima. “Iznenađujuće je da ekonomisti, koji između sebe lobiraju za slobodno tržište, nekritički prihvaćaju razne oblike intelektualnih prava, pogotovo autorska prava i patente. Naime, to su monopoli koje dodjeljuje država, a vuku podrijetlo iz feudalnog sistema, a ne ekonomije zasnovane na slobodnom tržištu kakvu su propagirali Smith i Ricardo. Krajem 19. stoljeća Švicarska i Nizozemska, ukinule su patente i autorska prava kako bi potaknule konkurenciju na tržištu. Tek su se rijetki ekonomisti upustili u propitkivanje ovog područja”, kaže Dean Baker, zamjenik ravnatelja Centra za istraživanje ekonomske politike u SAD-u.

Pojmovnik: tko prvi do djela…

Autorska prava u Hrvatskoj dodjeljuju se automatski osobi koja moæe dokazati da neko djelo napravila prva. Dodjeljuju se za knjige, filmove, glazbu, slike, fotografije i softver. Vrijedi za odreeno razdoblje, zavisno od djela. Patent je pisani dokaz koji izdaje Hrvatski zavod za intelektualno vlasniπtvo koji potvruje ekskluzivno pravo na neki izum. Moæe se dobiti jedino za praktiËnu upotreba ideje na sasvim odreeni naËin. Vrijedi iskljuËivo u onoj zemlji u kojoj je patent zatraæen: ameriËki patenti, ako nisu zaπtiÊeni i za podruËje Hrvatske, ne vrijede kod nas i mogu se slobodno koristiti. Trademark ili zaπtiÊeno trgovaËko ime je zaπtiÊeni skup simbola kojima se jedan proizvod razlikuje od svih drugih na træiπtu.