Samo 10 posto posloprimaca smatra da im je dosadašnje formalno obrazovanje dalo odličnu osnovu za bavljanje njihovom profesijom. Rezultati su to istraživanja koje je za potrebe EduCentra proveo portal mojPosao.net. Rezultati istraživanja predstavljeni su na okruglom stolu održanom u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u sklopu tjedna cjeloživotnog obrazovanja. Na okruglom stolu sudjelovali su predstavnici škola i obrazovnih ustanova te voditelji odjela za upravljanje ljudskim potencijalima hrvatskih tvrtki. Osim o rezultatima raspravljalo se i o ključnim kompetencijama posloprimaca te suradnji tvrtki i edukativnih ustanova u razvitku ključnih kompetencija. “Ključne kompetencije koje naša tvrtka traži su strani jezik na zadovoljavajućoj razini, računalna pismenost te takozvane ‘soft skills’ u koje ubrajamo komunikativnost, prezentacijske vještine, rješavanje konflikata i slično”, objašnjava Mia Galić, specijalist za ljudske potencijale u Nestleu. Slična razmišljanja imaju i u Karlovačkoj pivovari no, konkretna znanja smatraju važnijima.

Tri kategorije kompetencija
“Mi razlikujemo tri kategorije kompetencija: korkompetencije, lidership kompetencije za menadžere te funkcionalne kompetencije koje su zapravo i najbitije za stručnost obavljanja posla”, kaže Dijana Klenkar, voditeljica ljudskih potencijala Karlovačke pivovare. S obzirom da posloprimci ne stječu dovoljno predznanja tijekom formalnog obrazovanja, dodatna edukacija i usavršavanje jako su bitni. Da bi bili što konkurentniji na tržištu, posloprimci moraju razvijati svoje kompetencije u skladu s vremenom i potrebama poslodavaca. “Formalno znanje mora postojati kao temelj, ali kaska i teško se mijenja pa ulogu daljnjeg obrazovanja preuzimaju centri za cjeloživotno obrazovanje. To je posebno izraženo u telekomunikacijskom i IT sektoru koji se brzo razvija. Bez obzira na krizu, ta se neformalna obrazovanja još uvijek jako traže”, tvrdi Dubravko Žigman, voditelj NetAkademije Tehničkog veleučilišta u Zagrebu. Ipak, potražnja za usavršavanjem među tvrtkama pala je za 20-25 posto, tvrdi Hrvoje Balen s učilišta Algebra te dodaje kako čak 61 posto programa financiraju sami polaznici, 18 posto poslodavci, a devet posto Zavod za zapošljavanje.

Četvrtina ne ulaže
Unatoč velikoj osviještenosti poslodavaca o potrebama stalnog obrazovanja, njih 51 posto koji su sudjelovali u istraživanju priznalo je da ne ulaže dovoljno u edukaciju svojih zaposlenika, a čak 23 posto u edukaciju ne ulaže uopće. Nasuprot tome čak 56 posloprimaca tvrdi kako im poslodavac ne ulaže u obrazovanje, a samo tri posto misli da im poslodavac u edukaciju ulaže i više nego je potrebno, a isto misli 6 posto poslodavaca.

Visina izdvajanja
Financijski gledano, 30% poslodavaca je u prošloj godini izdvojilo do 5000 kuna za edukaciju. Između 5 i 10 tisuća je izdvojilo njih 32%, a čak 39 posto tvrdi da je na edukaciju izdvojilo više od 10.000 kuna. Da je gospodarska kriza utjecala na izdvajanje u edukaciju zaposlenika pokazuje i podatak da je njih čak 41 posto smanjilo financijska izdvajanja za edukaciju. Trećina ih omogućuje edukaciju zaposlenicima u istoj mjeri, a 15 posto je takve aktivnosti potpuno zamrznulo.

Troškovi

Participacija radnika
Tmurnim podacima o cjeloživotnom obrazovanja treba dodati i podatak da istraživanje pokazuje da bi poslodavci bili spremniji izdvojiti u edukaciju kada bi zaposlenici sudjelovali u troškovima. Pomalo iznenađuje što poslodavci to žele više zbog veće motiviranosti zaposlenika i njihovog aktivnijeg sudjelovanja, nego zbog smanjenja svojih troškova.

Veliko istraživanje
Istraživanje o edukativnim potrebama i ponudi profesionalne edukacije provedeno je na uzorku od više 1600 posloprimaca i 70 poslodavaca. No, ipak je upitna njegova generalizacija podataka jer je napravljena “online”, dakle namijenjena je populaciji koja se koristi internetom.

Održivo upravljanje kulturnim prostorom

Nova inovacija na tvrđavama: Šibenik predvodi digitalnu renesansu baštine

Novi standard

Eccos i Petrokemija – digitalna transformacija kamionskog prometa