Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

Egomanijaci skloni riziku ili samo mešetari

Autor: Ozren Podnar,VLM
06. listopad 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Pronevjere zlih mešetara mjere se u milijardama dolara, zbog njih propadaju banke i radna mjesta, a dobivaju blage zatvorske kazne

Oni su napredna verzija pljačkaša banaka, prilagođenih informatičkoj eri. Vođeni kockarskim duhom, pohlepom, glupošću ili svime zajedno, neki od burzovnih mešetara neovlašteno trguju vrijednosnim papirima, ne mareći za štetu koju mogu pretrpjeti banke, klijenti i oni sami.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Jer, izazovu li gubitke i budu otkriveni, nemaju izgleda izbjeći zatvor i javno sramoćenje. U svijetu financija više neće moći raditi, a na razumijevanje neće naići ni kod običnih građana, koji zarađuju “nešto manje” od parsto milijuna do par milijardi dolara. Još kad se pred kamerama pojavi netko poput Alessija Rastanija, koji brutalno iskreno opisuje vlastito zanimanje kao mješavinu grabežljivosti i lešinarenja, kakvu predodžbu može narod steći o traderima s burze, ako ne najgoru moguću? Iako je izvjesno da u griješnike spada samo manjina. Najsvježiji primjer zlog tradera dao je Afrikanac Kweku Adoboli, kojeg je 15. rujna uhapsila londonska policija pod optužbom da je neovlaštenim riskantnim transakcijama spiskao 2,3 milijarde dolara švicarske banke UBS, koja ionako posluje s gubicima i otpušta tisuće radnika.

Oni su napredna verzija pljačkaša banaka, prilagođenih informatičkoj eri. Vođeni kockarskim duhom, pohlepom, glupošću ili svime zajedno, neki od burzovnih mešetara neovlašteno trguju vrijednosnim papirima, ne mareći za štetu koju mogu pretrpjeti banke, klijenti i oni sami.

Jer, izazovu li gubitke i budu otkriveni, nemaju izgleda izbjeći zatvor i javno sramoćenje. U svijetu financija više neće moći raditi, a na razumijevanje neće naići ni kod običnih građana, koji zarađuju “nešto manje” od parsto milijuna do par milijardi dolara. Još kad se pred kamerama pojavi netko poput Alessija Rastanija, koji brutalno iskreno opisuje vlastito zanimanje kao mješavinu grabežljivosti i lešinarenja, kakvu predodžbu može narod steći o traderima s burze, ako ne najgoru moguću? Iako je izvjesno da u griješnike spada samo manjina. Najsvježiji primjer zlog tradera dao je Afrikanac Kweku Adoboli, kojeg je 15. rujna uhapsila londonska policija pod optužbom da je neovlaštenim riskantnim transakcijama spiskao 2,3 milijarde dolara švicarske banke UBS, koja ionako posluje s gubicima i otpušta tisuće radnika.

Trebalo mu je čudo
Koliko je objava skandala utjecala na ugled ove banke pokazuje i dramatičan podatak: na dan kad je 31-godišnji Adoboli uhićen, dionice UBS-a pale su za 10,8 posto, dok su dionice ostalih većih europskih banaka zabilježile rast od tri do šest posto. UBS je objavio da će krajem kvartala vjerojatno prijaviti gubitak, a izvršni direktor banke Oswald Gruber 24. je rujna podnio ostavku preuzimajući “objektivnu odgovornosti” za incident. Adoboli, rođen u Gani, ali stanovnik UK-a od 1991., bio je svjestan da je zabrljao pa je dan prije uhićenja na svojem profilu na Facebooku napisao: “Treba mi čudo”. Ono se nije dogodilo pa se mladić sam prijavio upravi banke, a ona je obavijestila policiju i nadležne financijske institucije. Dan nakon uhićenja, policija je protiv Adobolija podnijela kaznenu prijavu zbog prijevare, zlouporabe položaja i krivotvorenja isprave, dok je on angažirao odvjetnički ured Kingsleyja Napleyja. Isti je ured prethodno zastupao još jednog zloglasnog malverzatora, superstara među zlim mešetarima Nicka Leesona.Analitičari su se sporili oko preciznog načina na koji je Adoboli skrivio gubitke, a nakon nekoliko dana najveća je vjerojatnost pripisana teoriji da se radilo o špekulacijama na indeksima EuroStoxxa, DAX-a i S&P 500. Malverzacije je izveo na lokaciji izvan središnjeg ureda banke, gdje su sigurnosne mjere labavije. Unatoč zapanjujućem iznosu koji je uspio baciti u bunar, Adoboli nije najgori burzovni prevarant, već samo zadnji u nizu. A niz će se nedvojbeno nastaviti, na užasavanje banaka i fondova, kojima prijete desetocifrene štete od svakog takvog financijskog monstruma. Pogledajmo kako su najveći burzovni kriminalci Nicka Leesona iz Baringsa do Johna Rusnaka iz Allied Irisha varali financijske institucije i na kraju dolijali.

Kad se trgovci zaigraju
Najveću je štetu proizveo Francuz Jerome Kerviel, koji je oteo fantastičnih 6,7 milijardi dolara Societeu Generaleu. Ovaj je bankarski div izvijestio javnost o skandalu u siječnju 2008., objasnivši da je Kerviel neovlašteno izvodio riskantna ulaganja na tržistu futuresa, u nas poznatih kao budućnosnice. Futuresi su ugovori o kupnji ili isporuci određene robe na konkretan budući datum i po unaprijed utvrđenoj cijeni. Ako u međuvremenu cijena padne, tim bolje po isporučitelja, jer će moći nabaviti robu po nižoj cijeni, dok ju je kupac obavezan platiti po ugovorenoj višoj cijeni. Obrnuto, ako cijena poraste, na dobitku je kupac, a na gubitku isporučitelj. Na suđenju je otkriveno da se Kerviel kockao s 50 milijardi bankinog novca te da je povremeno ostvarivao dobitke. Iako je tvrdio da su njegovi šefovi znali za njegove ilegalne aktivnosti, šuteći dok su se stvari odvijale pozitivno, prošle je godine osuđen na tri godine zatvora. Slučaj je trenutno na prizivnom sudu, a banka je preživjela unatoč rekordnim razmjerima prijevare. Te su se godine na financijskom tržištu ionako dogodile puno gore stvari, jer se slomilo američko tržište nekretnina, sprživši ulagačima stotine milijardi dolara.

Spomenuti Nicholas “Nick” Leeson je skrivio gubitke u iznosu od trivijalnih 1,4 milijarde dolara, ali mu je i to bilo dovoljno da otjera u bankrot prastaru i uglednu britansku banku Barings. Iako već otprije poznat po laganju u natječaju za posao, Leeson je radio u singapurskoj poslovnici Baringsa trgujući derivatima i budućnosnicama. S malverzacijama je počeo 1992., a kad je upao u gubitke, tri ih je godine skrivao na jednom računu namijenjenom za knjiženje (nehotičnih) pogrešaka. Gubici su rasli, tjerajući ga na sve bezumnije poteze u nastojanju da ih nadoknadi. Zadnji propali pokušaj izveo je u veljači 1995., uloživši velika sredstva u nadi da će porasti indeksi na tokijskoj burzi. Kad se to nije dogodilo, gubitak je dosegao 1,4 milijarde dolara i banka je u roku od tri dana proglašena nesolventnom. No, Leeson je već bio zbrisao u inozemstvo. Skrivao se u raznim zemljama osam mjeseci, dok nije uhvaćen u Njemačkoj i izručen Singapuru. Tamo je osuđen na šest i pol godina zatvora zbog prijevare i krivotvorenja, no pušten je nakon pola odslužene kazne, kad mu je dijagnosticiran naizgled neizlječiv rak debelog crijeva. Suprotno očekivanjima, izliječen je i u međuvremenu je bio vlasnik nogometnog kluba u Irskoj, govornik i predavač na temu burzovnih špekulacija i sigurnosnih mjera u financijskom poslovanju. Upravo su te mjere u njegovom slučaju bile zakazale, a singapurski su istražitelji zaključili da je Leeson mogao provoditi svoje aktivnosti samo zahvaljujući krajnjem nemaru svojih nadređenih. Sam je krivac postao svojevrstan celebrity i izvan bankarskog miljea zahvaljujući svom zatvorskom bestseleru “Rogue trader” (Zli mešetar), po kojemu je snimljen istoimeni film s Ewanom McGregorom u naslovnoj ulozi.

Skupo ga koštao jen
Amerikanac John Rusnak pred svojim kolegama i prijateljima ničim nije odavao prevaranta a ta mu je neupadljivost omogućila da od sredine devedesetih godinama vara Allfirst International, odjel Allied Irish Banka. Trgujući devizama, Rusnak je uglavnom izvodio transakcije s japanskim jenom, kladeći se na rast jena prema dolaru i skrivajući gubitke krivotvorenjem dokumenata. Iako su u kasnoj fazi njegove krimi-karijere neki klijenti posumnjali da s Rusnakovim poslovanjem nešto ne štima, tek je 2002. interna kontrola otkrila rupu od 698 milijuna dolara u bilanci banke. Na suđenju je utvrđeno da je ovaj uložio 7,5 milijardi dolara Allied Irishovog novca u špekulacije s jenom, iako mu je limit za trgovanje bio 3.000 puta niži – 2,5 milijuna. Prijetilo mu je do 30 godina zatvora, no osuđen je na sedam i pol, a 2009. je prijevremeno pušten zbog dobrog vladanja. Međutim, zapadnjaci nisu jedini burzovni štetočine. Najzloglasniji je azijski mešetar Japanac Jasuo Hamanaka, koji je godinama bio zvijezda korporacije Sumitomo, jedne od vodećih trgovačkih kompanija na svijetu. Specijaliziran za trgovanje bakrom i poznat pod nadimkom “Gospodin bakar”, desetak je godina izvodio malverzacije. Neovlašteno je novcem korporacije kupovao velike količine bakra da bi mogao diktirati (čitaj: napuhavati) njegovu cijenu na svjetskom tržištu. No, kad je 1995. vrijednost bakra pala za trećinu, Sumitomo je upao u gubitak od 2,6 milijardi dolara. Istraga započeta 1996. dovela je do Hamanake, koji je optužen zbog prijevare i krivotvorenja te osuđen na osam godina zatvora.

Svrgnuti kralj bakra
U odabranu skupinu “milijardera” ušao je i Hamanakin sunarodnjak Tošihide Iguči, mešetar u američkoj ispostavi japanske banke Daiwa iz Osake. Danas 60-godišnjak, Iguči je 11 godina skupljao gubitke neovlaštenim trgovanjem državnim obveznicama, skrivajući minuse lažnim knjiženjima. Kad je shvatio da nikad neće isplivati iz mulja, gubici su dosegli već 1,1 milijardu dolara. Slomivši se, poslao je predsjedniku banke Akiri Fudžiti priznanje s detaljnim opisom svojih postupaka od 1984. Banka nije imala izbora nego prijaviti ga policiji, koja ga je uhitila u rujnu 1995. u njegovom domu kraj New Yorka. Predsjednik Daiwe izjavio je da je zaprepašten Igučijevim postupcima. “Vjerovali smo u njega. U svom je odjelu stvorio sustav u kojemu nije odgovarao nikome osim sebi.” Iguči je na suđenju otkrio da je obavio 30.000 nezakonitih operacija i da je nakon početnih gubitaka nastavio s ilegalnim trgovanjem u nadi da će pokriti minus. Osuđen je na četiri godine zatvora, od čega je 15 mjeseci proveo u samici. Pušten je nakon tri godine, a u zatvoru se sprijateljio s nekoliko čuvenih kriminalaca svih profila te je o svom robijanju napisao bestseler. Prvi od nekoliko, jer se po izlasku posvetio isključivo pisanju, s velikim komercijalnim uspjehom.

Psiho-profil mešetara

Egocentrici skloni riziku
Nakon što je nekoliko istraživanja u protekla dva desetljeća ukazalo na visoku stopu psihopatije, narcisoidnosti i hipomanije među menadžerima, nedavno su se u žarištu znanosti našli i burzovni mešetari. Zasad još nitko nije izrijekom proglasio brokere osobito sklonima psihopatiji (stručno: antisocijalnom poremećaju osobnosti), no blizu toj konstataciji je došla skupina švicarskih istraživača. Psiholozi sa Sveučilišta u St. Gallenu usporedili su skupinu brokera sa skupinom registriranih psihopata i zaključili da su oni prvi po nekim značajkama – još gori! “Ne tvrdimo da su trgovci vrijednosnim papirima poremećeni, no u našem su se istraživanju oni pokazali egoističnijima, sklonijima riziku i manipulaciji od psihopata koji su podvrgnuti istom testiranju”, izjavio je jedan od autora studije, Thomas Noll. U studiji je praćeno ponašanje 28 profesionalnih brokera na testovima, koji su uključivali kompjutersku simulaciju trgovanja. Psiholozi su ostali zapanjeni otkrićem da su brokeri ispali ne samo pohlepnijima za što većim profitom, već i agresivnijima prema suparnicima. “Najvažniji cilj im je bio zaraditi više od protivnika. U cilju nanošenja štete konkurentu ulagali su veliku energiju”, dodao je prof. Noll. Ovo se švicarsko istraživanje sjajno poklopilo s izbijanjem afere sa “zlim mešetarom” Adobolijem iz banke UBS te sa šokantnim nastupom tradera Alessija Rastanija na BBC-u. Dotični Rastani je po financijskim rezultatima trećerazredni mešetar, no njegove su riječi i laici i psiholozi ocijenili realnima i iskrenima.

Rastani šokirao na BBC-u
“Što se tiče većine tradera, nije nas briga kako će se gospodarstvo dovesti u red. Jedino što nas zanima je kako zaraditi na krizi”, rekao je ovaj očiti sljedbenik Gordona Gekka, legendarog negativca iz filma Wall Street. “Svake noći kad liježem sanjam o novoj recesiji. Kad tržište doživljava slom, ako znaš što treba činiti, ako si pripremio pravi plan, možeš zaraditi velik novac”, zaključio je. Vjerojatno Rastani, unatoč tvrdnji da govori u ime većine kolega, ipak zastupa manjinu. No, ako je među mešetarima makar i deset posto grabežljivaca i lešinara, ne možemo mirno spavati, a financijskim se tržištima crno piše.

Autor: Ozren Podnar,VLM
06. listopad 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close