Direktor McDonald’sa Hrvatska Pavel Pavliček upravlja tvrtkom koja nosi jedan od najvrednijih svjetskih brendova, veliko žuto M na crvenoj podlozi poznato je i bogatom biznismenu u New Yorku kao i skromnom uličnom prodavaču u New Delhiju. Tako su i u Zagrebu, Splitu, Slavonskom Brodu, Zadru, restorani ovoga lanca česta adresa građana koji žele brzo spravljen obrok, znajući da je vjerojatno istog okusa i isto ukusan (o čemu se ipak ne raspravlja) u našoj zemlji kao i u inozemstvu.

Potvrđuju to i brojke, koje su lani bile rekordne za McDonald’s pa čelni čovjek Globalne hrane, franšizera McDonald’sa u Hrvatskoj, vjeruje da su potrošači u 30 restorana dobro izabrali konzumirajući njihove proizvode. Ove godine izazov mu je podići razinu usluge, zbog čega se primjenjuje novi koncept serviranja, koji će biti uveden u gotovo svim restoranima. O tome, te mogućnosti proširenja suradnje s domaćim dobavljačima, zadovoljstvu zaposlenika, konkurenciji pekara i pečenjarnica, Pavliček govori za Poslovni dnevnik.

U 2017. ste navršili 21 godinu postojanja u Hrvatskoj, vaš globalni brend dobro je prihvaćen. Jeste li zadovoljni rezultatima, kakvi su prihodi?

Prihodi su nam bili 417 milijuna kuna, i to zahvaljujući broju od 19,8 milijuna gostiju koji su boravili u našim restoranima konzumirajući naše usluge. I to je povećanje u odnosu na 2016. kad smo imali 367 milijuna kuna. Siguran sam da ćemo ove godine premašiti magičnu brojku od 20 milijuna gostiju i kako sad stvari stoje na dobrom smo putu.

Koliku ste dobit ostvarili?

Ne komuniciramo ju, ali prethodne brojke govore dovoljno, unatoč povećanju poreza na dodanu vrijednost na ugostiteljske djelatnosti, koje je nastupilo upravo 2017. Velik dio u tom ishodu imaju i nove poslovnice, jer lani smo otvorili nekoliko novih restorana, radeći paralelno i konverziju na novi sustav usluga.

Gdje ste najpopularniji u Hrvatskoj? Kako stoji Jadran, s obzirom na rijeke turista?

U Zagrebu najbolje funkcioniramo, i to na Vrbanima gdje nam je i sjedište tvrtke. S porastom broja turista i restorani na obali idu sve bolje, otvorili smo svoj drugi u Zadru, uskoro, ove godine, otvaramo još jedan u Splitu gdje ih imamo četiri. Najviše nas kao opcije novih restorana uz Split i Zagreb zanimaju i Pula i Rijeka

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe

Zašto još niste došli u Dubrovnik? Barem dolje stižu horde Amerikanaca.

To je kombinacija nekoliko faktora, jedan je činjenica što je građanima Hrvatske kao konzumentima u većini Dubrovnik predaleko, drugi je problem logistike, budući da transport namirnica dijelom prolazi i kroz drugu državu, a treći su cijene nekretnina. Za lokacije koje bi nama u Gradu bile zanimljive su one previsoke, i kad sve uzmemo u obzir, nismo još spremni na ulazak u Dubrovnik.

Bez obzira na položaj restorana, koji su proizvodi najtraženiji u Hrvatskoj?

To su tradicionalno Big Mac, pomfrit i cheeseburger, čvrsto su na vrhu, bez obzira i na sve sezonske ponude.

Imali ste i 'hrvatske' varijante nekih sendviča?

Tako je, u godini jubileja imali smo hrvatski burge, HRburger, pokazao se vrlo popularnim, a radimo na tome da bismo krajem ove godine ili početkom sljedeće uveli nešto slično. No, priznajem da nam je u razvoju takvih, novih proizvoda komplicirana procedura, ne možemo ih količinski napraviti puno, jer da bi se, primjerice, neki novi burger pokazao dobrim i prihvaćenim, prethode mu brojna testiranja. Hrvatska zasad nije tako veliko tržište da bi se promocija novih proizvoda mogla biti izvedena na, recimo tako, veliki način.

A što je s hrvatskim sirovinama u obrocima, često se čuje da je malo domaćih sastojaka?

Što se tiče mesa, primjerice, uvozimo ga iz Austrije, jednostavno, zbog mogućnosti tehnologije da pripremi nama potrebne količine. Nije nemoguće da se to tehnološki izvede i u hrvatskoj industriji, ali potrebna je ogromna količina mesa; za naših 30 restorana u Hrvatskoj ne bi se isplatilo zbog toga kupiti takvu tehnologiju u Hrvatskoj.

Čak ni PIK Vrbovec, još uvijek najveća mesna industrija, nije na toj razini?

Bilo je mogućnosti povezivanja s nekim igračima, pregovaralo se da oni daju meso u proizvodnju u Austriji koja bi se distribuirala samo za Hrvatsku. No, suradnja s hrvatskim dobavljačima je sve u svemu dobra, za nas rade Kraš, Dukat, Fragaria, Perfa… Želio bih da imamo još više domaćih partnera, ako je tko zainteresiran, pozivam ih na razgovore oko eventualne suradnje, uvijek nas zanima imati lokalne dobavljače, poslujemo u Hrvatskoj i to bi bilo i u našem interesu.

Od ove godine i vi se, po uzoru na svjetski trend McDonald'sa, okrećete novom pristupu, više se bavite gostom, uvodite i dostavu, posluživanje za stolom. Kakva su vam očekivanja?

U cijeli projekt koji donosi “iskustvo budućnosti”, kroz prilagodbe restorana na novi tehnički sustav naručivanja i preuređenje interijera uložili smo 36 milijuna kuna. Očekujemo da će većina gostiju kroz nekoliko godina birati takav način posluživanja, već sad dosta naših transakcija obavlja se preko kioska, ne za pultom, te je cilj da dobivaju uslugu za stolom.

Tko vam je na domaćem tržištu najveća prijetnja? Osim sličnih restorana brze hrane, tu su i tradicionalne pečenjarnice. Ili ste dovoljno veliki da vas nije strah?

Nismo se bavili previše drugima, jer počnete li se baviti njima, onda zaboravite koji je vaš smjer. Puno jača konkurencija su lokalni igrači, na svakom su uglu pekare, stvarno ih je puno. No, kod restorana brze hrane, KFC, Burger King, Subway, jesu dobri, ali nisu u Hrvatskoj još toliko razvijeni, pa poželi li netko pokrenuti posao, bit će prostora za sve. I s popravljanjem ekonomske situacije u zemlji svatko gleda svoju priliku na tržištu.

Mislite li da su plaće vaših zaposlenika konkurentne? Koliko ljudi radi u vašim restoranima?

Kad gledamo rivale u sektoru i onu s kojom se “borimo” za radnike, rekao bih da naše plaće jesu konkurentnije. Nama je najbitnije da su primanja dosta iznad prosjeka ugostiteljstva, a malo smo bolji i od prosjeka plaće među retailerima.

S krajem svibnja imali smo 1929 radnika. Oni jesu zadovoljni, prema najsvježijoj anketi zadovoljstva zaposlenika vidljivo je poboljšanje, ali mislim da je put dobar i čini mi se da se možemo smatrati jednim od najpoželjnih poslodavaca u svom sektoru. S obzirom na to da definitivno jesmo najveći, onda moramo poštovati apsolutno sve radne propise i regulative. U tom pogledu imamo obvezu i prema brendu koji zastupamo.

Zašto još nemate dostavu, za razliku od nekih konkurenata, npr. KFC-a?

Istina, u drugim zemljama dostava McDonald’sa postoji. Zasad ovdje nismo došli do modela koji bi nam odgovarao, imati partnera koji nam pruža platformu za primanje narudžbi i istodobno osigurava fizičku isporuku naručenog. Ima nekoliko tvrtki koje bi ušle u obzir, ali još uvijek nedovoljno razvijenih usluga. Čekamo da se još razviju ili da se pojavi novi, jači igrač koji će nam osigurati platformu kojoj bismo bili zadovoljni.

Ove godine provodite kampanju za zapošljavanje 'Vjerujem u mlade'. O čemu je riječ?

Želimo naglasiti da mogućnost napredovanja postoji u našoj tvrtki. Stalo nam je da ljudima damo ideju da smo mi stabilan poslodavac koji dopušta da si složite raspored kako želite. Za one starije dobi dobri smo jer im dajemo sigurnu plaću, mladima pružamo šansu da usvoje i razviju radne navike na prvom radnom mjestu. Ističemo i sustav treninga i edukacije, među boljima na tržištu, koji zaposleniku omogućava da nauči i dodatne korisne vještine.

A društvena odgovornost, humanitarni rad?

Posljednjih godina dvije vrlo aktivno surađujemo s Dječjom bolnicom u Klaićevom gdje smo opremili sobe za djecu na dugotrajnom liječenju, te od 2014. provodimo projekt Za naš ljepši kvart, kojim u svakom gradu gdje poslujemo dajemo mogućnost građanima izabrati i pripremiti projekt za poboljšanje života u gradu. Kad izaberu projekt, mi zajedno s gradom financiramo i ostvarujemo – npr. uređenje dječjih igrališta, vrtova, sportskih dvorana, učionice na otvorenom …

Koliko ste vi već na ovoj funkciji u Hrvatskoj?

Došao sam u rujnu 2011., na godinu i pol, rekli su da ću ostati najviše na dvije, a već sam šest i pol ovdje. Ali ne žalim, da nisam zadovoljan ne bih toliko izdržao.

Jeste li, kao Čeh, ranije bili u našoj zemlji?

Jednom sam, 2006., bio na windsurfingu s prijateljem u Istri, ali kao dijete prije nikad nisam dolazio. 

Kako bi nam omogućili da se nastavimo baviti kvalitetnim poslovnim novinarstvom i ostanemo mjesto na kojem se piše i čita o uspjesima ali i problemima svih dionika hrvatske gospodarske scene pozivamo vas da se pretplatite na naša izdanja  Sve što treba je pratiti ovaj link ili javiti se na mail: pretplata@poslovni.hr ili nazvati telefon: 01/6431700