Kada Mađari izađu na birališta u travnju, glasat će za liberalnu demokraciju – i to ne samo u Mađarskoj. Bivši američki predsjednik Donald Trump promiče populističkog premijera Viktora Orbána.

Tucker Carlson, najgledanija ličnost Fox Newsa u eteru, otputovao je u Budimpeštu kako bi promovirao Orbánov brend etničkog nacionalizma. Ipak, Orbán se suprotstavlja svom najozbiljnijem izazovu od povratka na vlast 2010. godine.

Inače svadljiva mađarska oporba konačno se ujedinila iza jednog kandidata: Pétera Márki-Zaya, konzervativnog gradonačelnika Hódmezővásárhelyja, malog, ruralnog grada u središtu zemlje. Pobožni kršćanin sa sedmero djece, Márki-Zay natječe se na proeuropskoj, antikorupcijskoj platformi koja promiče vladavinu prava. Sebe opisuje kao “sve što se Viktor Orbán pretvara da jest”.

Orbán, danas 58-godišnjak, bio je reformski nastrojen huškač prije 30 godina. Međutim, tijekom proteklog desetljeća pretvorio je Mađarsku u “neliberalnu demokraciju” u kojoj samo njegov glas predstavlja narod. Tijekom svog prvog premijerskog mandata 1998.-2002., Orbán je vodio Mađarsku u NATO i EU.

Međutim, nakon poraza 2002. zakleo se da više nikad neće riskirati poraz na izborima. Odbacivši svoj bivši proeuropski, prodemokratski program, prihvatio je politiku etnonacionalizma i antiglobalističkih pritužbi.

Po povratku na dužnost 2010. dvotrećinskom parlamentarnom većinom, Orbán je prepravio mađarski Ustav i izborne zakone kako bi se učvrstio na vlasti. Njegova stranka Fidesz ubrzo je kontrolirala medije i pravosuđe zemlje, uključujući Ustavni sud. A Orbán i njegovi pajdaši postali su vrlo bogati.

Kršenje pravila i vrijednosti EU
Pripremajući se za ovogodišnje izbore, Orbán je održao skupove optužujući EU za pokušaj “oduzimanja Mađarske iz ruku Djevice Marije, kako bi je bacio pod noge Bruxellesa”. Ipak, unatoč njegovom blebetanju i flagrantnim kršenjima pravila i vrijednosti EU, Mađarska ostaje članica Unije.

Zamršena birokracija EU jednostavno nije izgrađena za baratanje autokratom poput Orbána. Ne postoji nikakav mehanizam koji bi ga ukrotio, uglavnom zato što se uspio osloniti na poljsku neliberalnu vladu kako bi stavio veto na svaku akciju poduzetu protiv njega.

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Još sam bila malo dijete kada smo započeli naše putovanje prema Zapadu. Moji roditelji, posljednji neovisni novinari u Mađarskoj pod sovjetskom kontrolom, osuđeni su za špijunažu i osuđeni na duge zatvorske kazne.

Ali ostala sam neizmjerno ponosna na zemlju koju smo bili prisiljeni napustiti. Dana 16. lipnja 1989. stajala sam sa 300.000 Mađara na Trgu heroja u Budimpešti, na ponovnom pokopu onih koji su poginuli u neuspjeloj revoluciji 1956.

Dirnuta do suza svečanom ceremonijom, još uvijek se sjećam posljednjeg govornika, mršavog, bradatog 26-godišnjaka koji je izjavio: “Ako smo dovoljno odlučni, možemo prisiliti vladajuću (komunističku) stranku na slobodne izbore”.

Tim uzbudljivim riječima mladi Orbán pokrenuo je svoj politički uspon. U roku od nekoliko mjeseci napustio je Budimpeštu kako bi studirao na Sveučilištu u Oxfordu uz pomoć američkog financijera-filantropa Georgea Sorosa, kojeg Orbán sada rutinski razvlači kao univerzalno žrtveno janje.

Godine 1995., dok su regionalni demagozi raspirivali genocidni rat na Balkanu, izabrala sam svoj rodni grad Budimpeštu kao mjesto za svadbu s diplomatom Richardom Holbrookeom, koji je još uvijek bio usred pregovora o okončanju tog sukoba. U svojoj svadbenoj zdravici, uz bok mađarskom predsjedniku Árpádu Gönczu, moj novi suprug rekao je: “Ovim brakom želim i Mađarskoj dobrodošlicu i povratak u europsku obitelj demokracija – gdje i pripada.”

Richard i ja imali smo prijateljske odnose s Orbánom tijekom njegovog prvog mandata, čak smo ga ugostili na večeri u našem domu. Iako nije ubojiti diktator u maniri ruskog predsjednika Vladimira Putina, nema duboka uvjerenja osim gomilanja moći za sebe. Njegova genijalnost leži u raspirivanju osjećaja osujećenog nacionalizma, uvjeravajući Mađare da ih samo on može braniti od neprijateljskog, nekršćanskog svijeta. Često sam čula taj isti jezik od balkanskih vojskovođa prije 25 godina.

Putinov saveznik unutar EU
Mađarska možda više ne zatvara neovisne novinare, ali Orbánov režim ušutkao je kritičke glasove na suptilnije i jednako učinkovite načine, kao što je uskraćivanje dozvola za emitiranje i konsolidacija novinskih kuća u holding kompanije koje vode Orbánovi saveznici.

Sovjetske trupe koje su nekad patrolirale mojim susjedstvom odavno su nestale. Međutim, u Orbánu Putin ima saveznika unutar EU – čak i kad Kremlj ugrožava sigurnost Mađarske s istoka, u Ukrajini.

Orbán se pokazao nesposobnim ostvariti obećanje koje je izrekao na Trgu heroja 1989. godine. Kada je 90% medija u Mađarskoj pod kontrolom države, teško je raspisati “slobodne” izbore. Ipak, izbor ovog proljeća nije na Trumpu ili Carlsonu ili čak Orbánu; ovisi o odluci mađarskih birača.

Gotovo pola milijuna Mađara (od deset milijuna stanovnika) odlučilo je emigrirati otkako je Orbán preuzeo vlast. Sada mi, mađarska dijaspora, imamo posebnu odgovornost da se naši glasovi čuju, tako da sutrašnji Mađari neće morati ostvariti svoj potencijal negdje drugdje.

Po drugi put u mom životu, Mađarska ima priliku biti “simbol čovjekove čežnje da bude slobodna”. Ali Mađari je moraju iskoristiti dok još mogu.

© Project Syndicate, 2022.