Nema nikakve sumnje u to da američki predsjednik Donald Trump voli carine, ali svijet još čeka da vidi što će točno on učiniti. Kao svoje prve mete naveo je Kinu, Kanadu i Meksiko, ali tek će se vidjeti želi li “grand slam” ili uvjetnije mjere povezane s drugim političkim pitanjima (kao što je kupnja TikToka). Za sada je jedino sigurno da će se njegova administracija koristiti carinama kako bi izvukla ustupke gdje god može.

Međutim, pitanje je složeno jer su carine u uskoj interakciji s drugim sastavnicama ekonomske politike kao što je devizni tečaj. U teoriji, više carine trebale bi smanjiti potražnju za uvozom i aprecirati devizni tečaj, što bi u konačnici ponovno pojeftinilo stranu robu. Zbog toga je Trump prethodno tvrdio da carine zapravo ne koštaju Amerikance ništa, na temelju toga što plaćaju američki trgovinski partneri.

No, trgovinskim politikama i politikama deviznog tečaja općenito se bave različiti organi – Ministarstvo trgovine i Ministarstvo financija – a njihove su interakcije često obilježene sukobima. U 1930-ima, svijet je bio duboko podijeljen jer su trgovinski pregovarači tvrdili da ne mogu učiniti ništa dok se tečajevi ne fiksiraju, dok su monetarni dužnosnici tvrdili da nije moguća stabilnost tečaja dok ne dođe do općeg otvaranja trgovine. U tom je slučaju došlo do eskalacije protekcionizma.

Mehanizam platne bilance
Stvari se dodatno kompliciraju i od tada je do izražaja došao još jedan mehanizam: platna bilanca. Budući da zemlja s velikim trgovinskim deficitom, poput SAD-a, mora nekako platiti svoj uvoz, oslanja se na to da će stranci kupovati njezine vrijednosne papire ili ulagati u njezine tvrtke. Ovi priljevi stranih sredstava u SAD na vrlo su visokim razinama, jer Amerikanci ne štede puno.

SAD uvozi ušteđevinu iz ostatka svijeta kako bi platio svoj trgovinski deficit. Da to ne čini, Amerikanci bi morali trošiti manje, što bi se doživjelo kao pad njihovog životnog standarda. Više carine ugrožavaju ovaj aranžman, jer SAD-u trebaju strana ulaganja kako bi potaknuo svoj budući rast. Bivši predsjednik Joe Biden shvatio je da je strani kapital neophodan za “vraćanje u bolje stanje”, a Trump bi trebao znati da bez njega ne može ostvariti svoje obećano “zlatno doba”.

Možda su zato neki od njegovih prvih gostiju u Bijeloj kući bili Masayoshi Son, osnivač japanskog investicijskog diva SoftBank, predsjednik tvrtke Oracle Larry Ellison i izvršni direktor OpenAI-ja Sam Altman, “veliki novac i visokokvalitetni ljudi” koji stoje iza novog pothvata vrijednog 100 milijardi dolara (Stargate) za izgradnju AI infrastrukture.

Ironija bi trebala biti očita. Trumpov pokušaj da povrati suverenitet i uvede “novo doba nacionalnog uspjeha” ovisi o istoj kombinaciji tehnologije i globaliziranih financija koja je nagrizla američku srednju klasu i pretvorila mnoge Amerikance u Trumpove birače. Ali ova ovisnost o globalnom kapitalu nije samo ironična; ona također ugrožava Ameriku. Da strani novac presuši, Trumpovo obećano čudo postalo bi noćna mora.

gospodarska sila

Tražite stabilnu karijeru? Ova industrija stvara bogatstvo diljem Europe

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti

Jedno od ranih upozorenja bilo bi da tržišta obveznica postanu zabrinuta za sposobnost Amerike da otplati veliki dug koji je akumulirala. Od 2022. godine, kada se britanska premijerka Liz Truss na sličan način kladila na rast, tržište obveznica opet je postalo sila koju čak ni Amerikanci ne mogu zanemariti.

“Pretjerana privilegija” izdavanja glavne globalne rezervne valute ne znači da možete činiti što god vam padne na pamet. Tržišno raspoloženje može se promijeniti, a kada se to dogodi, obično je prilično dramatično – kao što je to bilo 1931. ili 1971. godine. Kredibilitet može preko noći biti uništen nepovjerenjem i sumnjom, osobito u svijetu u kojem se američki dolar rabi kao sredstvo za vršenje pritiska u cilju postizanja raznih političkih ciljeva.

Sve ukazuje na balon
Inozemno financiranje također bi moglo zabilježiti pad ako se obećana svijetla budućnost odjednom učini prenapuhanom ili ako tehnologija razočara. Mnogi se ulagači već brinu da bi današnje vrtoglavo visoke procjene vrijednosti dionica u tehnološkom sektoru mogle ukazivati na balon.

Velika očekivanja od ovog potencijalnog novog pokretača rasta nalagat će ogromna ulaganja, ali ako balon pukne, mnogi će projekti postati neiskoristiva imovina, odnosno mrtvi kapital. Strano financiranje moglo bi prestati i zato što određene vlade interveniraju kako bi spriječile ulaganja građana i tvrtki svojih zemalja u SAD. To je jedna od potencijalnih reakcija na novi trgovinski rat ili snažan dolarski režim.

Ako se francusko vino, njemački ili kineski automobili, zrakoplovi i solarni paneli ne mogu konkurentno prodavati u Americi, te bi vlade mogle početi odvagivati svoje mogućnosti, a osobe poput Sona mogle bi se suočiti s više prepreka u pokušaju dovođenja radnih mjesta i ulaganja u SAD.

Zapravo, jedan od najlakših načina na koji vlade mogu utjecati na prekogranične tokove kapitala jest revizija načina oporezivanja stranih ulaganja. S obzirom na to da se američki tehnološki divovi već žale Trumpu na nepovoljan porezni tretman koji dobivaju drugdje, posebno u Europi, porezna politika mogla bi postati još jedno pitanje koje se koristi kao oružje. OECD-ov globalni minimalni porez na dobit očito je ugrožen, jer se čini da Trump i republikanci u Kongresu žele smanjiti poreze na dobit koliko god mogu.

Ako to učine, Europljani bi mogli imati još više razloga za odmazdu povećanjem poreza ne samo stranim tvrtkama u Europi, već i na ulaganja vlastitih korporacija i građana u SAD. To bi moglo preusmjeriti dio europskih sredstava natrag u Europu, dok bi SAD-u još više otežalo uravnoteženje tekućeg računa platne bilance.

Mode su zarazne, a tako je i u ekonomiji. Samo je pitanje vremena kada će netko slijediti Trumpovu logiku i ponuditi plan da “učinimo Europu ponovno velikom”. Američka dužnička kriza mogla bi biti perverzna posljedica kampanje njegove administracije protiv globalizma.

© Project Syndicate 2025.