Kibertehnologije, osobito umjetna inteligencija, omogućuju moćne nove alate za rješavanje problema. Međutim, one također postavljaju ozbiljne izazove u upravljanju. Zapravo, neobuzdano natjecanje za kibernetički primat moglo bi sve dovesti u gori položaj, u svojevrsnu “tragediju zajedničkog dobra”.

To bi čak moglo dovesti do sukoba. Ublažavanje takvih rizika hitnije je nego ikad. Kibertehnologija postaje brža, bolja, jeftinija i raširenija u vrijeme kada je u tijeku više nasilnih sukoba nego u bilo kojem trenutku od Drugog svjetskog rata. Štoviše, čini se da postojeći alati za izgradnju mira gube učinkovitost.

Poznati nedostaci Ujedinjenih naroda, kao što su nedovoljni resursi, nedostatak formalnih ovlasti i nesposobnost za rješavanje temeljnih uzroka nasilnih sukoba, posebno su očiti u Gazi, Ukrajini i Sudanu. Dobra vijest je da će ova godina donijeti važne mogućnosti za suočavanje s izazovima koji su pred nama.

U rujnu će se globalni čelnici okupiti u New Yorku na UN-ovom Summitu budućnosti, gdje će nastojati uspostaviti uzajamno povjerenje, ukloniti nedostatke u globalnom upravljanju i ojačati sposobnost multilateralnih institucija da se nose s trenutačnim i budućim izazovima. Očekuje se kako će se na summitu postići dogovor o Sporazumu za budućnost, kojim će se postaviti jasan put naprijed za međunarodni sustav.

Sigurna budućnost
U tijeku su i napori za razvoj Globalnog digitalnog sporazuma, koji je predložen u Zajedničkom programu glavnog tajnika UN-a Antónija Guterresa kao sredstvo uspostave “zajedničke vizije otvorene, slobodne, sigurne digitalne budućnosti usmjerene na čovjeka”. Ove inicijative zajedno pružaju razlog za nadu u stvarni napredak u upravljanju umjetnom inteligencijom i međunarodnoj izgradnji mira.

Međutim, uspjeh će zahtijevati od 193 države članice UN-a ne samo da usvoje te instrumente, već i da ih nadograđuju provođenjem ambicioznih inovacija u globalnom upravljanju. U Izvješću o budućnosti međunarodne suradnje za 2023., koje su izradili Doha Forum, Centar Stimson i Globalni institut za strateška istraživanja, pozivamo na jednu takvu inovaciju: Međunarodnu agenciju za umjetnu inteligenciju (IA2).

Uspostavom Međunarodne agencije za umjetnu inteligenciju povećala bi se vidljivost, propagiranje i mobilizacija resursa za globalnu regulaciju umjetne inteligencije te pružili stručni savjeti o sporazumima o kibertehnologiji koje provode Opća skupština UN-a i Vijeće sigurnosti.

gospodarska sila

Tražite stabilnu karijeru? Ova industrija stvara bogatstvo diljem Europe

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti

Agencija bi također pratila, ocjenjivala i izvješćivala o zaštitnim mjerama industrije umjetne inteligencije, u skladu s dogovorenim međunarodnim regulatornim okvirom. Također bi koordinirala inicijative i okvire za upravljanje umjetnom inteligencijom transnacionalno kako bi se olakšala razmjena najboljih praksi i stečenih iskustava.

Međunarodna agencija za umjetnu inteligenciju trebala bi se temeljiti na načelima sigurnosti, održivosti i uključivosti, a trebao bi je podupirati stručni Međuvladin panel za kibernetičku sigurnost i umjetnu inteligenciju, po uzoru na Međuvladin panel o klimatskim promjenama. Agencija bi trebala biti osmišljena prema svim relevantnim preporukama Savjetodavnog tijela za umjetnu inteligenciju glavnog tajnika UN-a, koje će objaviti svoje završno izvješće uoči Summita budućnosti.

Kako bismo ojačali međunarodne sposobnosti upravljanja sukobima, također predlažemo preobrazbu UN-ove Komisije za izgradnju mira u ovlašteno Vijeće za izgradnju mira, kao što je nekad oronula Komisija za ljudska prava 2005. pretvorena u sposobnije Vijeće za ljudska prava s proširenim mandatom.

Vijeće za izgradnju mira imalo bi veće ovlasti i odgovornost vodstva u sprječavanju sukoba, razvoju i koordinaciji politike te mobilizaciji resursa za sukobe drugog i trećeg reda (poput Mijanmara). Time bi se Vijeću sigurnosti omogućilo da se izravno usredotoči na sukobe prvog reda (kao što je sukob između Ukrajine i Rusije), koji predstavljaju najveću prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti.

Ovisi o svjetskom miru
Napori Vijeća za izgradnju mira bit će potpomognuti alatom za reviziju izgradnje mira, po uzoru na Univerzalni periodični pregled Vijeća za ljudska prava, koji prati podatke zemalja članica UN-a o ljudskim pravima. Istodobno, Fond za izgradnju mira, glavni instrument UN-a za ulaganje u prevenciju sukoba, mora dobiti odgovarajuća, predvidljiva i održiva sredstva, kao i ona od utvrđenih pristojbi.

Može se očekivati otpor, kako od državnih tako i od nedržavnih aktera. Uostalom, živimo u vremenu obnovljenih suparništava velikih sila i rastućeg nepovjerenja među utjecajnim skupinama zemalja globalnog Sjevera i Juga.

Međutim, nedavna postignuća, posebno Izjava čelnika zemalja skupine G20 iz New Delhija, koja je proizašla sa summita skupine G20 u rujnu prošle godine i deklaracija iz Bletchleyja, koja je usvojena na Summitu o sigurnosti umjetne inteligencije održanom u studenom, upućuju na to da se politički zamah može postići kako bi se unaprijedili zajednički ciljevi.

Pomaže da i Sporazum za budućnost i Globalni digitalni sporazum imaju za cilj popuniti praznine u globalnom upravljanju koje su utvrđene kao prioriteti u Političkoj izjavi usvojenoj na Summitu o ciljevima održivog razvoja u rujnu prošle godine.

Najsuvremenije tehnologije ključne su za napredak u pogledu najmanje 25 pokazatelja ciljeva održivog razvoja, a cijeli Program održivog razvoja do 2030. ovisi o svjetskom miru. Ako želimo imati ikakve šanse za postizanje 17 ciljeva održivog razvoja do ciljnog datuma 2030., moramo mobilizirati takve tehnologije kako bismo odgovorili na izazove upravljanja i izgradnje mira u geopolitičkom poretku koji se brzo mijenja.

© Project Syndicate 2024.

* Koautori članka su Richard Ponzio, direktor Programa globalnog upravljanja, pravosuđa i sigurnosti i viši suradnik u Centru Stimson te Sultan Barakat, direktor Globalnog instituta za strateška istraživanja i profesor javne politike na Sveučilištu Hamad Bin Khalifa