Tri predstojeća međunarodna skupa – summit skupine G20 u rujnu, godišnji sastanci Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke u listopadu te Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP28) u studenome – usredotočit će se na osmišljavanje strategija za održavanje globalnog rasta i pripitomljavanje inflacije.

Budući da su javni i privatni dug na rekordnim razinama, politički čelnici suočavaju se s golemom zadaćom održavanja financijske stabilnosti, istodobno dodjeljujući sredstva za suočavanje s kritičnim izazovima kao što su globalno zatopljenje i priprema za pandemiju.

Uslijed sve češćih i intenzivnijih ekstremnih vremenskih prilika koje naglašavaju hitnu potrebu za odlučnim djelovanjem, velik dio pozornosti s pravom će biti usmjeren na dužničku krizu koja trenutačno zahvaća velik dio svijeta u razvoju.

S obzirom na to da mnogim zemljama sa srednjim i niskim dohotkom nedostaju potrebna sredstva za ulaganje u mjere prilagodbe i ublažavanja, globalni čelnici i čelnice nesumnjivo će biti pod pritiskom da smanje jaz u financiranju borbe protiv klimatskih promjena.

Oživljavanje privatnog kapitala
Međutim, propast tradicionalnog procesa ponovnih pregovara sa sjedištem u Pariškom klubu i kontinuirani neuspjeh Zajedničkog okvira skupine G20 o postupanju s dugom otežali su napore za uspostavu učinkovitijeg političkog okvira za smanjenje tereta duga zemalja s niskim i srednjim dohotkom.

Nekoliko nedavnih inicijativa nastoji se uhvatiti u koštac s trostrukim izazovom održavanja gospodarskog rasta, osiguravanja financijske stabilnosti i mobilizacije resursa potrebnih za suočavanje s globalnim prijetnjama kao što su klimatske promjene.

Sve one, uključujući plan koji su tvorci politika iznijeli na lipanjskom summitu o novom paktu o globalnom financiranju u Parizu i novo izvješće skupine G20 o reformi multilateralnog sustava razvojnih banaka, priznaju da je oživljavanje priljeva privatnog kapitala u zemlje s niskim i srednjim dohotkom preduvjet za uspjeh.

Kako se to može postići, posebno s obzirom na trenutne gospodarske trendove? Nedavno izvješće Radne skupine za državni dug Odbora Bretton Woods, kojim supredsjedamo, upućuje na to da mobilizacija privatnog kapitala za rješavanje današnjeg trostrukog izazova ne bi zahtijevala ništa manje od nove paradigme politike kojom se uspostavlja pravedna raspodjela tereta između javnog i privatnog sektora.

Konkretne komunikacijske vještine

Što danas znači biti relevantan iz perspektive onih koji kreiraju komunikaciju budućnosti?

POSLOVNI USPJEH I INOVACIJE U REGIJI

Trideset godina povjerenja: Kako su pametna rješenja i održivost osvojili hrvatske potrošače

Trenutačno uloge i odgovornosti svakog sektora u osiguravanju odgovarajućih financijskih sredstava za zemlje koje se zadužuju nisu jasno definirane zbog nedostatka konsenzusa među tvorcima politika i tvrtkama. Kako bismo potaknuli suradnju, moramo poboljšati svoje razumijevanje različitih motivacija i poticaja koji potiču nacionalne i bilateralne zajmodavce, kao i privatne ulagače.

Odgovornim iskorištavanjem bilanci i statusa povlaštenih vjerovnika državnih institucija omogućilo bi se tvorcima politika usklađivanje interesa privatnog i javnog sektora, smanjenje rizika određenih vrsta ulaganja, povećanje tokova kapitala u gospodarstva u nastajanju i olakšavanje ključnih napora za otpis duga.

Javno-privatna partnerstva
Već postoje učinkoviti modeli suradnje koji naglašavaju potencijalno transformativan učinak koji bi podjela rizika mogla imati na priljev privatnog kapitala i dogovore o restrukturiranju duga. Takvi modeli, uključujući djelomična jamstva, javno-privatna partnerstva i određene programe sufinanciranja, mogli bi smanjiti kreditni rizik i proširiti zaštitni krov statusa povlaštenog vjerovnika na privatne ulagače koji se udružuju sa službenim subjektima.

Analiza Radne skupine za državni dug upućuje na to da bi ugovorni standardi, tržišne inicijative i nacionalno zakonodavstvo mogli poboljšati globalno upravljanje dugom. Izvlačeći prave pouke iz ranijih aranžmana restrukturiranja duga, tvorci politika i ekonomisti mogli bi razviti okvir najbolje prakse.

Ali najprije, državni sektor mora tretirati privatni sektor kao partnera i saveznika i preusmjeriti fokus na mobilizaciju privatnog kapitala. Ako se usvoji, taj bi pristup označio znatan odmak od današnjih neučinkovitih okvira politike.

Okrugli stol o globalnom državnom dugu, koji su uspostavili MMF, Svjetska banka i indijsko predsjedanje skupinom G20, korak je u pravom smjeru. Taj odbor predstavnika službenog i privatnog sektora, mogao bi pomiriti nepodudarnosti i postići novi konsenzus o tome kako upravljati državnim dugom.

Slično tome, nedavno najavljeni Investicijski laboratorij privatnog sektora Svjetske banke, koji okuplja globalne tvorce politika i visoke rukovoditelje financijskog sektora, mogao bi napraviti značajne korake prema uklanjanju prepreka koje trenutačno ometaju tokove privatnog kapitala u gospodarstvima u razvoju i gospodarstvima u nastajanju. Ako su tvorci politika istinski predani povećanju globalnih ulaganja u klimu, moraju prihvatiti takve inicijative i poduzeti daljnje korake kako bi poboljšali angažman privatnog sektora. 

© Project Syndicate 2023.

Koautor članka je John Lipsky, supredsjedatelj Radne skupine za državni dug Odbora Bretton Woods, neprofitne organizacije posvećene učinkovitoj globalnoj gospodarskoj i financijskoj suradnji