Zaboravili smo prave vrline novca. Obično ga promatramo u čisto instrumentalnom smislu – kao sredstvo koje olakšava razmjenu i pohranjuje vrijednost tijekom vremena. U usporedbi s trampom, kovanice i papirnata valuta izuzetno su prikladni. Ali novac je više od običnog instrumenta. Poznato je da je Fjodor Dostojevski primijetio, “novac je kovanje slobode”. On podupire naše postojanje kao autonomnih pojedinaca u decentraliziranom gospodarstvu.

Međutim, situacija će biti vrlo drukčija ako jednog dana budemo živjeli u svijetu kojim upravlja umjetna inteligencija koja raspolaže potpunim informacijama i beskonačnim mogućnostima obrade. Pod tim uvjetima, novac možda više neće imati nikakvu ulogu.

Da biste razumjeli kako nas novac oslobađa, razmislite o bilo kojem lancu transakcija. Kada dobivamo novac, imamo kontrolu. Na nama je da odlučimo hoćemo li ga gomilati ili ćemo ga potrošiti na ono što odaberemo. Samo nam novac daje tu sposobnost. Povrh toga, novac je univerzalan. Omogućuje vam da kupite bilo što, bilo kada, od bilo koga, a taj se prodavač sve više može nalaziti bilo gdje. Ova specifična sloboda ne dolazi iz bogatstva, već iz mogućnosti izbora.

Zaštita od neizvjesnosti

Taj se izbor ne smije uzimati zdravo za gotovo jer su platni instrumenti uvijek bili podložni paternalističkim uplitanjima. U devetnaestom stoljeću neke su tvrtke plaćale svoje zaposlenike novčanicama koje su bile prihvaćene samo u trgovinama u vlasništvu tvrtke. I danas tehnologija omogućuje izdavanje “programabilnog novca” s posebnom namjenom, ograničenom upotrebom, pa čak i datumom prvokupa. Takvi digitalni tokeni mogli bi se rabiti za zabranu “nečestite” konzumacije (primjerice alkohola ili duhana) primateljima javne pomoći. Novac nam je potreban jer živimo u tržišnom gospodarstvu, a ne u unaprijed programiranom svijetu. Posjedovanje novca štiti nas od neizvjesnosti (on ima “vrijednost opcije”, u ekonomskom žargonu). Potražnja za novcem naglo raste tijekom kriza jer ljudi moraju biti spremni na sve nepredviđene situacije.

Ali premjestite se sada u budućnost u kojoj strojevi organiziraju, odlučuju i izvršavaju sve ekonomske aktivnosti. Oni međusobno obavljaju transakcije, uplaćuju na uzajamne račune i terete ih te automatski osiguravaju disciplinu i provedbu ugovora. Nema kvara i nema zadanih postavki. Trebamo li još novac?

Takav svijet već se djelomično nazire. Prije deset godina, Hal Varian, glavni ekonomist u Googleu, primijetio je da “je iza svake transakcije računalo” u našem digitaliziranom gospodarstvu. Mnogi naši svakodnevni postupci automatizirani su, algoritamsko trgovanje dominira na mnogim tržištima vrijednosnih papira, a plaćanja se sve više programiraju.

Ako se ostvari vizija budućnosti zagovornika kriptovaluta, “pametni ugovori” upravljat će financijskim posredovanjem u univerzumu decentraliziranih financija. Neki čak ukazuju na to da bi, u provođenju monetarne politike, sofisticirani algoritmi mogli zamijeniti središnje bankare.

Međutim, za sada se koristimo samo strojevima. Ljudi i dalje samostalno donose odluke, izražavajući preferencije i postupajući u skladu s njima. Središnje banke ne slijede slijepo pravila. Donose prosudbe nakon razmatranja teških kompromisa, osobito u kriznim vremenima ili kada se suočavaju s negativnim šokovima ponude.

Dugoročni najam vozila

Pametne kompanije s razlogom prelaze na dugoročni najam vozila

Kibernetski napadi

Kibernetički napadi ne biraju metu – birajte zaštitu na vrijeme

Vizija ‘tehno-socijalizma’

Zapravo, u automatiziranom gospodarstvu kojim upravlja čovjek, novac je potrebniji nego ikad. Ali mora se prilagoditi sada kada je digitalizacija srušila udaljenost i vrijeme. Novac također mora biti digitalan, u obliku tokena na našim mobilnim telefonima – e-gotovina koja se može odmah prenijeti diljem svijeta bez potrebe za prijenosom kroz složenu mrežu računa i drugih ugovornih strana.

S umjetnom inteligencijom prijeći će se prag. Neki scenariji projiciraju svemir u kojem umjetna inteligencija ne samo da obrađuje informacije i izvršava naredbe, već i donosi odluke, pa čak i određuje vlastite ciljeve. Bila bi poput “zastupnika” koji bi djelovali prema preferencijama koje se ne moraju nužno poklapati s ljudskim.

S tim mogućnostima, umjetna inteligencija mogla bi preuzeti dodjelu sredstava i raspodjelu prihoda. Procijenila bi milijune mogućih ekonomskih ravnoteža i prepoznala onu koju smatra poželjnijom. Ova vizija “tehno-socijalizma” vrlo je daleko od modela decentraliziranog, slobodnog društva. Bila bi to visokotehnološka verzija staromodnog komunističkog centralnog planiranja.

Rasprave o budućnosti umjetne inteligencije često se pozivaju na “singularnost”, što znači točku u kojoj će umjetna inteligencija imati sposobnost da se poboljša i poveća, čime će brzo nadmašiti ljude u svim mjerilima inteligencije. U ovom scenariju, ljudi više ne bi upravljali vlastitom sudbinom.

Hoće li se to ikada dogoditi? Stajališta stručnjaka za umjetnu inteligenciju uvelike se razilaze, ali novac može poslužiti kao idealan pokazatelj. Najbolji znak da je umjetna inteligencija zaista preuzela kontrolu bio bi ako novac postane nevažan u gospodarskom životu.

Svijet bez novca može biti tehnički izvediv. Ali bi li se isplatilo živjeti u njemu, druga je stvar.

*autor je izvanredni profesor ekonomije na fakultetu Sciences Po.